Svaka, i najozbiljnija stvar ima i smiješnih epizoda, a tako i naš potres

Krv teče opet voljko po našim žilama, sad istom možemo opet hladno misliti i mjeriti po prilici strašnu nesreću koja nas je snašla, i ogromnu štetu, koju je naš glavni grad pretrpio. Sad se istom počinjemo sjećati svega što vidjesmo i od tolike navale strašnih prizora za časak zaboravismo.

Počinjem se sjećati i ja, i ukoliko pamtim pojedine prizore, pripovijedat ću ih. U tim mojim bilješkama naći će se i po koji odgovor na pitanja Jugoslavenske akademije, a povrh toga ispravit ću štošta što su naši i strani dnevnici krivo zabilježili, bud pretjerujući same zgode ili umanjujući istinu. Mislim da se ove moje bilješke mogu smatrati vjerovnima, jer pripovijedam što sam na svoje oči vidio, budući da sam kao javni zvaničnik obilazio sva opasna mjesta od dana 9. studenoga, t. j. od dana potresa sve do sada, pa sam dakako više vidio nego novinski reporteri, koji svoje izvještaje nakićuju frazama.

„Leipziger illustrierte Zeitung postavila je pače znatne lađe k Zagrebu, to je valjda ono isto brodovlje koje je po Shakespeareu doplovilo bilo k morskoj obali u Češkoj” / Arhiva Dragana Damjanovića

Na ilustraciji neprepoznatljiva fotografija zagrebačke katedrale u lajpciškim novinama

Neću govoriti o dopisnicima stranih novina — čovjek mora gotovo dvojiti o mogućnosti da se povijest ma na pol istinita napisati može, kad je čitao sve one ludorije što je većina vanjskih novina (izuzev bečku „Pressu“, podlistak „Deutsche Zeitung“ i „Wiener Zeitung“) o našem potresu napisala. A i slike velikim su dijelom upravo užasne, lažne, nitko ne bi u njima prepoznao zagrebačke kuće i Zagreb. Badava traži čovjek po našem Zagrebu te nacrtane ruševine. Svaka, i najozbiljnija stvar ima i smiješnih epizoda, a tako i naš potres.

Nismo htjeli, nismo smjeli istaknuti ni jednu, dok je svem građanstvu srce od užasa treptjelo, dok nam je ljuta žalost napunjala dušu. U toli ozbiljnim časovima grijeh je šaliti se. Sad smo, rekoh, mirniji. Uzmite „Leipziger illustrierte Zeitung“, čuvene novine sa slikama, koje idu po svem svijetu. Tu imade opis Zagreba, koji se hrvatski zove „Zagor“, ima gimnaziju i njemačko kazalište (!). Slavne te novine prepisale su opis Zagreba iz konverzacionalnoga leksikona koji je prije 30 godina izašo.

Peštanski „Tagblatt“ donio je sliku zagrebačke prvostolne crkve i Kaptola poslije potresa. Crkva kao da je kozičava, krovovi kaptolski kao da su slamnati, nekojima vide se samo rebra, na trgu kaptolskom ima pet tornjeva mjesto tri, jedna vrata mjesto dvoja. Stolna crkva kao da je kukavna seoska kapela. Bog i duša, slike Valvazorove mnogo su točnije.

Nevjerodostojne ilustracije Zagreba nakon potresa 1880. u novinama Leipziger illustrierte Zeitung

Ilustracije Zagreba nakon potresa u mađarskim
novinama Vasárnapi újság

Znameniti svjetski ilustrovani časopis „London News“ donio je cijelu skupnu sliku o zagrebačkom potresu. Gledajući te sličice, nismo svojima očima vjerovali. Tu ima takovih prizora, takovih čudnovatih zgrada, kakvih ćeš badava tražiti u našem glavnom gradu. Nismo zaista znali što bi ovo ili ono imalo značiti, dok ne pročitasmo potpisa. Toranj stolne crkve više je nalik čudnomu krivomu tornju u Pizi, nadbiskupski grad ima biti podrta jednokatna kuća sa jednim tornjićem, nacrtano je i pročelje „Hrvatske komercijalne banke“, al’ tako rastrgano, raspuklo, kanda će se raspasti na komade, a da bude efekt savršen, prikazuje se i glasoviti „vulkan pri Resniku“, kako se silno puši. Pod sliku potpisano je da je to Zagreb, al’ istim pravom moglo bi se napisati „Valparaiso“, „Lima“, „Arequiza“, „Messina“, „Pompeji i Herculanum“ ili ma kakov grad svijeta koji stoji kraj vulkana.

„Leipziger illustrierte Zeitung“ postavila je pače znatne lađe k Zagrebu, to je valjda ono isto brodovlje koje je po Shakespeareu doplovilo bilo k morskoj obali u Češkoj. Izi­šlo je već i popularnih bojadisanih ilustracija. Vidjesmo takav jedan išarani list koji je izišo u Pragu. Svi nam se tornjevi ruše na glavu, djeca leže na ulicama, poplašeni konji lete preko piljarica, a ženska neka nosi iz kuće veliku salonsku lampu i spašava to dragocjeno blago vrlo flegmatičnim korakom, premda joj već pol kuće na nos pada. Ima tu dakako mnogo mrtvih i ranjenih. No to su nedužne neistine, u mnogo tih slika ima dobre volje, ali ima drugih đavolskih slika, kojima zakutni pisari zlurado kvare kredit Zagreba u vanjskim novinama. Pogađamo po prilici tko su ti junaci, a njihovo djelo izići će na vidjelo.

Nastavlja se