Nagrada Judita Marku Samardžiji

Nagrade Dana hrvatske knjige tradicionalno se dodjeljuju u Splitu na manifestaciji Marulićevi dani uz Dan hrvatske knjige 22. travnja, koji je Društvo hrvatskih književnika odabralo u spomen na 1501. godinu, kada je otac hrvatske književnosti Marko Marulić završio i potpisao slavnu Juditu. No ove je godine manifestacija, kao i sama dodjela, odgođena zbog već dobro znanih razloga, pandemije koronavirusa.

Izd. Matica hrvatska, Zagreb, 2019.

Jednako je tako odgođeno i obilježavanje 120. godišnjice osnutka Društva hrvatskih književnika, osnovana u Matici hrvatskoj 22. travnja 1900. No unatoč svim preprekama, kojima je pridonio i zemljotres u Zagrebu, znatno oštetivši prostore DHK, povjerenstvo Nagrade Dana hrvatske knjige odlučilo je o ovogodišnjim dobitnicima triju svojih uglednih književnih nagrada.

Marko Samardžija (1947–2019)  /* Snimio MIRKO CVJETKO

Dobitnikom nagrade Judita za najuspješniju znanstvenu knjigu u 2019. proglašen je prošle godine preminuo jezikoslovac Marko Samardžija za knjigu Hrvatska leksikografija. Od početaka do kraja XX. stoljeća u izdanju Matice hrvatske.

Nagradu Davidias za najbolju knjigu odnosno studiju inozemnoga kroatista u 2019. dobio je profesor teorije književnosti i prevođenja na Šleskom sveučilištu u Katowicama Leszek Małczak za Alfino izdanje Od ideološkoga do subverzivnoga prijevoda: hrvatsko-poljske kulturne veze od 1944. do 1989, dok je nagrada Slavić, za najbolji autorski knjižni prvijenac u 2019. pripala splitskoj prozaistici i prevoditeljici Luizi Bouharaoua (Jesmo li to bili mi, izd. Jesenski i Turk).

Hrvatsku leksikografiju Marka Samardžije Matica hrvatska izdala je postumno u sklopu svoje biblioteke Theoria pod uredništvom Luke Šeputa, ujedno potpredsjednika Matice hrvatske, izvršna je urednica Romana Horvat, dok su recenzenti Marija Znika i Željka Brlobaš. Za likovno oblikovanje bio je zadužen Luka Gusić, a grafički je uredio Pavao Damjanović.

U obrazloženju nagrade DHK koje potpisuje Hrvojka Mihanović-Salopek stoji kako Hrvatska leksikografija „pruža do sada najtemeljitiji znanstveni pregled hrvatskih leksikografa, raznih vrsta rječnika i leksikografskih radova kroz povijest (od 16. do kraja 20. st.) i time širi obzore poznavanja leksikografije, spoznaje o leksiku hrvatskog jezika i književnosti te općenito poetike, teorije književnosti i dr.“.

Njezinu posebnu vrijednost vide u iscrpnosti znanstvenog prikaza, kako su istaknuli, „područja koje nas vraća izvoru – tezaurusu riječi, na čijim temeljima počiva svaka umjetnost riječi. Bez poznavanja višestrukih nijansi značenja riječi, velikog sveukupnog leksičkog blaga hrvatskog jezika, a posebice povijesnog leksika iz starijih razdoblja (srednjeg vijeka, renesanse, baroka, prosvjetiteljstva, Hrvatskog preporoda itd.) nije moguće razumjeti, niti dokraja proučiti stariju hrvatsku književnost i njezinu književnu povijest ali i obratno“. Povjerenstvo smatra kako „vrijedna književnost, pa i ona koja će tek biti stvorena, ne može nastati bez izvrsnog poznavanja leksičkog blaga jednog jezika u njegovoj višestoljetnoj povijesnoj putanji“.

Poljskom kroatistu Leszeku Małczaku pak zahvalili su na njegovu radu naglasivši da je „vrijednost njegove knjige za hrvatsku (književnu) kulturu utoliko veća jer ono što je trebala uraditi hrvatska književna i znanstvena zajednica, ovom je knjigom – pisanom zrelo i argumentirano – uradio ovaj poljski znanstvenik“, dok je sjetna i intimna priča o ljubavi i prijateljstvu, a na trenutke gorka i otvorena kritika suvremenoga hrvatskog društva Luize Bouharaoua zaslužila Slavić za koji se nadaju kako će joj poslužiti i kao poticaj za daljnje stvaralaštvo.