Mjesto među velikanima

Kraj ožujka obilježio je odlazak barda poljske glazbe, Krzysztofa Pendereckog. Glasoviti skladatelj i dirigent, jedan od pionira poljske avangarde, preminuo je u 87. godini u Krakovu, gdje je živio i stvarao.

Pri spomenu njegova imena često se govori o naslovima najpoznatijima široj publici, kao što je Tužaljka za žrtvama Hirošime, koja mu je 1961. donijela UNESCO-ovu nagradu, ili glazba korištena u filmovima Kubricka, Scorsesea i Lyncha, a među glazbenicima su legendarne izvođački zahtjevne partiture kao što je zborski dio u Lux aeternae iz Poljskog rekvijema ili neki od njegovih solističkih, ali i komornih komada za gudače. Već u dvadesetim godinama tri nagrade za skladanje, izvedba na Varšavskoj jeseni i poziv u Donaueschingen, europsko žarište suvremene glazbe, otvorili su Pendereckom vrata uspjeha i neslućene mogućnosti upoznavanja novih ideja u glazbi te dalje prilike za izvođenje. Snaga talenta i zvukovna mašta mladog skladatelja bile su temelj za razvoj vlastite estetike unutar tadašnjih avangardnih težnji. Iznašao je načina da svojom poetikom pokaže drukčije mogućnosti unutar suvremene glazbe, a domišljatim kompozicijsko-tehničkim rješenjima dao je moguće odgovore na neka od ključnih pitanja što su ih prethodnici avangarde postavili početkom 20. stoljeća. Razvio je specifičan pristup tzv. tonskoj boji, proširio poimanje vremena u glazbi, ostvario novu zvukovnost primjenom proširenih tehnika izvođenja, osobito kod gudača, razvio način kritičkog skladanja te nekonvencionalan pristup liturgijskim djelima kakva je njegova poznata Muka po sv. Luki. 

Poljski je skladatelj mnogo puta gostovao na Muzičkom biennalu Zagreb, s kojim je bio posebno povezan / WIKIPEDIA

Smisao za dramaturgiju glazbene forme i sposobnost oblikovanja ekspresije, čime je uspijevao zadržati duhovnu i emocionalnu moć glazbe, odlike su koje su ga izdvajale među suvremenicima u čijoj su se glazbi ogledali znakovi vremena kroz slične umjetničke tendencije. Kasnije šezdesete godine obilježile su brojne rezidencije i gostovanja na uglednim sveučilištima. Eksperimentalni studio Poljskoga radija bio je ključno mjesto za upoznavanje elektroakustičkih aspekata u glazbi koja mu je otvorio Eugeniusz Rudnik, s kojim je radio na glazbi tridesetak filmskih i kazališnih ostvarenja. Ondje je nastala i Ekecheiria, skladana za svečano otvaranje Olimpijskih igara u Münchenu 1972.

Premda je skladao pozamašan broj komornih i koncertantnih djela, a posredno i prijateljevao s brojnim svjetskim solistima, Penderecki je ponajprije poznat po velikim formama, skladbama koje počivaju na sakralnim tekstovima ili se evocirajući sakralnu tematiku obraćaju važnim povijesnim događajima, čime je bio opčinjen. Tako je primjerice Psalam 3 posvećen stogodišnjici armenskoga genocida, a kako je njegova baka bila Armenka, htio je ostaviti i osobni glazbeni odraz ponukan tim, ali i nizom drugih ljudskih stradanja koja su potresla 20. stoljeće. Dolazio je iz tradicionalne katoličke obitelji, ali ponosio se svojim njemačkim, armenskim i židovskim podrijetlom, kao i multinacionalnim karakterom jugoistočne poljske pokrajine u kojoj se nalazi njegova rodna Dębica. O tome sam nešto više saznala izravno od skladatelja u razgovorima tijekom jednoga od brojnih posjeta Zagrebu i gostovanja u sklopu Muzičkog biennala Zagreb, s kojim je bio posebno povezan. Već 1963. prvi je put gostovao na MBZ-u, na drugom izdanju tada umjetnički i politički važna zagrebačkog festivala, a 1985. bio mu je posvećen cjelovečernji koncertni program Zagrebačkih simfoničara RTZ-a, kojima je i ravnao. Muzikologinja Seadeta Midžić snimila je tom prilikom intervju sa skladateljem kojeg sam 22 godine poslije kao diplomantica muzikologije upoznala tijekom svog prvog angažmana na istom festivalu. Svakodnevna druženja s maestrom i njegovom suprugom Elzbietom bila su izvor zanimljivih priča iz mladih skladateljskih dana, ali ponajviše iz privatnog života, kojem je tada davao više pažnje, izbjegavajući pod svaki cijenu pitanja koja su „mirisala“ na muzikološke rasprave. S obzirom na to da je maestro bio strastveni ljubitelj botanike i ponosio se velikim arboretumom u Luslawicama, koji je potkraj života prepustio državi na skrb, posjetili smo i zagrebački botanički vrt, gdje mu se pridružio tada još aktivan Milko Kelemen. Potican rokovima, Penderecki je pisao svaki dan i držao je da je kontinuitet iznimno važan za svakoga kreativca. Koristio je isključivo olovku i papir, smatrajući kako je dio problema suvremenog autora nedostatak neposrednosti u mediju stvaranja. Neka brojni tekstovi koji mu nastaju u spomen budu povod za slušanje njegove glazbe, koja ipak najviše kazuje o umjetniku, težnjama, previranjima i vremenu te promjenama što ih ono (od)nosi.

Fenomen avangarde, opusa kojim je „sanjao budućnost“ i zadužio glazbeni svijet, eruditskog obrazovanja i poznavanja glazbe, karakterom svojih kasnijih skladateljskih odluka ostavio je možda i više pitanja negoli odgovora, no svekolikim umjetničkim djelovanjem te glazbom koju je stvorio i ostavio svijetu zaslužio je na stranicama povijesti glazbe mjesto među velikanima.