Jazz u doba korone

Kakva je situacija s jazzom u ovom trenutku hrvatske epidemiološko-seizmološke nepogode? Odmah se nameće odgovor, vrlo slaba ili čak nikakva. Otkazuju se zasad sva okupljanja, što znači koncerti, snimanja i festivali, možda će preživjeti tek poneki od naših brojnih ljetnih jazz-festivala ili koncerata na otvorenim prostorima. Do sada srećom nema vijesti o zaraženim glazbenicima u nas. Otkazi brojnih jazz-manifestacija dolaze i iz svjetskih središta poznatih po aktivnostima na polju te glazbe. Po svemu se čini da će tek sada doći na svoje oni ljubitelji jazza koji stalno plaču da jazza nikad nema dovoljno. Uz to i uobičajena mjesta u našem glavnom gradu, u kojima se jazz nekad održavao i slušao, u nedavnom su potresu oštećena te su za održavanje koncerata neuporabiva. Čak i povijesno prva i važna zagrebačka glazbena institucija, Hrvatski glazbeni zavod, primorana nažalost svoj prostor i koncertnu dvoranu ustupati i raznoraznim neglazbenim aktivnostima, a koja je u najteže vrijeme Domovinskog rata ugostila Zagreb War Jazz Festival, pretrpjela je znatna oštećenja. I manifestacija Jazz HR – 20, nastavak nekadašnje Proljetne revije jazza u Zagrebu, nedavno je otkazana.

Jaco Pastorius u biografskom filmu

Kakve veze s tom situacijom ima Jaco Pastorius? U kasne je naime sate, 30. ožujka, kao svakako skromnu i nedostatnu, ali u ovoj situaciji ipak dobrodošlu kompenzaciju, nadam se ne preduga stanja u kakvu se nalazimo, Hrvatska radiotelevizija na svom je Drugom programu predstavila biografski dugometražni dokumentarni film o bas-gitaristu Jacu Pastoriusu, za neke velikom imenu američke glazbe. Za poklonike fuzijskog jazza Jaco Pastorius znači mnogo, ponajprije zbog višegodišnjih suradnji sa sastavom Weather Report, svojedobno vrlo popularnim u krugovima takozvanog rock-jazza. U filmu su vrlo lijepo i pozitivno o Pastoriusu govorila i neka vodeća imena jazza kao što su pijanist Herbie Hancock i saksofonist Wayne Shorter, pa i austrijski pijanist i skladatelj Joseph Joe Zawinul, koji je kao klavijaturist i skladatelj bio također jedan od najvažnijih u sastavu Weather Report, u kojem je Pastorius svirao od 1976. do 1981. Taj smo sastav i mi još davno čuli u zagrebačkom Domu sportova. O bas-gitaristu Pastoriusu, koji je nekad svirao s gitaristom Patom Methenyjem, ali i pjevačicom drukčijega glazbenog profila Joni Mitchell ili rock-sastavom Blood Sweat And Tears, krajem se prošlog stoljeća i u jazzu dosta pisalo. Većina se fuzijskih glazbenika u Sjedinjenim Državama pa i u dijelu europskoga glazbenog svijeta i glazbenih kritičara slaže da je Pastorius bio fantastičan glazbenik i izvanserijski bas-gitarist fascinantne brze tehnike instrumenta, koji se na Floridi, gdje je dugo živio, naslušao crnačke glazbe, bluesa. funka i rocka. U mladosti je kliještima iz vrata bas-gitare iščupao pragove i tako napravio prvi električni bas. Premda je riječ o važnom i po shvaćanjima tipičnom interpretu fuzijske glazbe, Pastoriusa su cijenili svi, i rokeri pa i neki moderni džezisti.

Za one koji Pastoriusa kao i njegovu glazbu nisu poznavali, a ni spomenuti film nisu vidjeli, još na kraju samo nekoliko podataka: John Francis Anthony Pastorius, znan kao Jaco, bio je kao treće dijete rođen 1. prosinca 1957. u Norristownu u Pennsylvaniji, imao je dva braka i četvero djece, a umro je mlad i, kako to u takvim krugovima nažalost nerijetko biva, shrvan alkoholom i drogama u neimaštini premlaćen u baru u Ford Lauderdaleu na Floridi 21. kolovoza 1987. Bilo mu je svega 35 godina.