IZDVAJA Lada ŽIGO Španić

• Ratko Cvetnić, Blato u dvorištu, Mozaik knjiga –

Ratko Cvetnić, dvostruki dobitnik nagrade DHK Ksaver Šandor Gjalski, u romanu Blato u dvorištu prati život obitelji koja je zbog radićevskih korijena nakon rata iz Zagreba prognana u Brestovec, a priču pripovijeda junak u prvom licu sakupljajući herbarij uspomena i šireći panoramu društva u vrijeme socijalizma.

No roman nije samo zanimljiva obiteljska saga s odlično portretiranim likovima, nego je prepun digresija koje bismo mogli doživjeti i kao male intelektualne eseje o socijalizmu, a koji autor, kao i u drugim knjigama, pomno secira. Obitelj čezne za starim vremenima i nada se da će poslije socijalizma ponovno nastupiti vrijeme građanske, srednjoeuropske klase, koja je njegovala obitelj i duh kršćanstva. No, kako autor kaže, poslije partijskog malograđanina na scenu je stupio globalistički malograđanin.

• Hrvoje Hitrec, Špilberk, Školska knjiga –

Politički intrigantno 18. stoljeće pružilo je Hrvoju Hitrecu golemu građu, punu događaja, spletki i likova, pa je njegov epistolarni roman i edukativan i izuzetno zanimljiv, napet. Radnja se događa u kaznionici Špliberk, gulagu Habsburške Monarhije, gdje robuju političke izdajice, ubojice, razbojnici i buntovnici.

Kao u ozračju Tisuću i jedne noći, zatvorenici pripovijedaju jedni drugima svoje dramatične životne priče kako bi produljili vrijeme, odnosno „odgađali“ svoju smrt. Roman nam kroz sudbine likova, napose baruna Trenka, pruža široku i živopisnu sliku hrvatske povijesti u prvoj polovici 18. stoljeća, kada Austrija ratuje s Pruskom, kojoj se pridružuju Bavarska, Francuska i druge zemlje. Marija Terezija, nemoćna da se obrani od pruske vojske, prihvaća usluge baruna Trenka da sa svojom „samozvanom“ vojskom pandura i hajduka brani Austriju. No tu je mnoštvo drugih likova čije su sudbine često i dramatične i duhovite, pune preljuba, bludničenja odnosno privatnih intriga, pa se roman može nazvati i hrvatskim Dekameronom 18. stoljeća.

• Ernest Fišer, Preludij za anginu pectoris, Tonimir, Varaždinske Toplice –

Izvrsna zbirka pjesama Ernesta Fišera (nagrađena nagradom DHK Tin Ujević) nije introvertna poezija za strpljive pjesničke sladokusce – to je poezija „bez dlake na jeziku“, psihogram našega društva i civilizacije koja boluje od „tektonskih poremećaja“ i duševne mahnitosti, to je snažni udarac u nukleus svijeta oboljela od aritmije.

Autor svoju poeziju naziva „totalno stvarnosnom“, no unatoč tomu što je zbirka svojevrstan dnevnik naše svakodnevice pune kafkijanskog ludila, Fišer se nije odrekao pjesničkoga stila – koristi se bujnim metaforičkim jezikom, rasplamsanim emocijama i snažnim mislima kako bi dočarao naš kaos u kojem nas vrti neka nevidljiva „elitna divljač“. Fišer proziva sve lopove, farizeje, licemjere, zbog kojih „šiklja očaj umjesto krv u žilama“. Disharmoniju je Fišer dočarao i pjesnički raskošno i čitljivo, odnosno unio je u poeziju novinarski nerv. Postoji li izlaz? Da, povremeni, u slikama zavičaja, kada stvarnost i fikcija uživaju u zagrljaju.