Istina o 5G-mreži

Nedavno je pokrenuta peticija protiv uvođenja 5G-mreže u Hrvatskoj, koja je samo nastavak peticija protiv te mreže raširenih po svijetu. 5G je sljedeća generacija tehnologije za mobilne telefone, koja će se koristiti i za autonomna vozila te razne senzore spojene na internet (engl. Internet of Things – IoT). To je zapravo naziv za novi bežični standard koji se polako počinje uvoditi u nekolicini gradova po svijetu, a povezan je sa znatnim ulaganjem, mnogo većim od uvođenja 4G-tehnologije.

Što je važna prednost 5G-standarda? 4G-tehnologija, uvedena 2009, davala je brzine prijenosa podataka veličine 10 Mbps, dok bi 5G-mreža mogla imati minimalnu potrebnu brzinu prijenosa 100 Mbps te vršnu brzinu između 10 i 20 Gbps, što je tisuću puta više. Za usporedbu, prosječna je brzina interneta u Hrvatskoj prošle godine iznosila 6,4 Mbps, što je znatno niže od Južne Koreje, s najbržim prosječnim internetom na svijetu od 26,7 Mbps i tek nešto malo više od svjetskog prosjeka, koji iznosi 5,6 Mbps. Čak smo slabiji od Slovenije (12,4 Mbps), Srbije (8,5 Mbps) i Makedonije (6,9 Mbps). Razlog za to je slaba optička infrastruktura u Hrvatskoj. Ovih dana popularna je online-nastava, a ona je teško izvediva ako se želi imati prijenos slike i interaktivno razgovarati s učenicima uz brzinu ispod 20 Mbps. Napomenimo da svjetlovodni kabeli nimalo ne zrače elektromagnetsku energiju (nema elektromagnetskog polja izvan svjetlovoda), tako da su po pitanju elektromagnetskog zagađenja mnogo bolje rješenje.

Drugi parametar koji će se znatno unaprijediti s 5G-mrežom jest kašnjenje (engl. latency), a trebao bi pasti s 30 ms na oko 1 ms, što je idealno za online videoigre i autonomna vozila. Treće svojstvo koje će 5G-mreža unaprijediti jest broj mogućih spajanja velikog broja uređaja istovremeno (senzorske mreže odnosno internet stvari, IoT).

5G-standard dolazit će u tri pojasa: niski, srednji i visoki pojas frekvencija. Niski pojas bit će najrasprostranjeniji, a funkcionirat će više-manje kao 4G-mreža. Ključna je stvar razumjeti da će brzine prijenosa ovisiti o tome koliko su široki pojedini kanali frekvencija i koliko ih ima na raspolaganju. Npr. kod 4G-tehnologije možete koristiti do sedam 20 MHz kanala, što daje ukupno 140 MHz spektra. S današnjim mobitelima koji se koriste 5G-tehnologijom srednjeg i niskog pojasa frekvencija možete koristiti dva kanala od 100 MHz i još tri 4G-kanala od 20 MHz. U visokopojasnom 5G moći ćete koristiti do osam kanala od 100 MHz.

Niskopojasni 5G radi na frekvencijama ispod 2 GHz, a te su frekvencije u uporabi za TV još od 50-ih godina prošlog stoljeća. Doseg je s tim frekvencijama velik, ali je broj raspoloživih kanala s razumnim širinama malen jer su uglavnom zauzeti za 4G. Srednjopojasna 5G-mreža je na frekvencijama 2-10 GHz s dometom nešto nižim od kilometra pe će ona preuzimati najveći dio prometa. Visokopojasna 5G s frekvencijama 20–100 GHz i milimetarskim valovima (mm 5G) posve je nova stvar. Doseg tih valova je oko 250 m, što će reći da za taj pojas rada treba imati mnogo više antena. Bazne stanice za mm 5G bit će manje snage (2–10 W) od sadašnjih 4G-stanica (20–40 W). Najviše je prigovora zbog uporabe milimetarskih valova na kojima rade i mikrovalne pećnice, što je zapravo sasvim kriva usporedba jer mikrovalne pećnice rade na mnogo nižim frekvencijama – 2.45 GHz. Također, snage koje se koriste u mikrovalnoj (obično 700 W) daleko su veće od spomenutih snaga za 5G, što je kao da uspoređujete baklju i krijesnicu (napomenimo i da elektromagnetska energija ostaje „zarobljena“ u mikrovalnoj pećnici, dok u slučaju 5G-mreža zrači prema korisniku). Paradoksalna stvar s mm 5G nije da su prejaki nego da su preslabi pa ih može blokirati lišće, staklo, odjeća, koža pa čak i kiša. Ipak treba biti oprezan ne zbog moći tih frekvencija koje su dosta ispod frekvencija opasnog ionizirajućeg zračenja (x-zrake i γ-zrake) nego zbog učestalosti s kojom će populacija biti izložena procijenjenim milijardama istovremenih spajanja na mrežu.

Ljudi se boje svega novog, a najčudnije je što je uvođenje 5G-mreže u Wuhanu u studenom prošle godine povezano s početkom epidemije koronavirusa, pa je 5G-mreža čak optužena i za pandemiju. Ti isti ljudi povezuju rašireniju pojavu radiostanica dvadesetih godina prošlog stoljeća s pandemijom španjolske gripe pa onda uvođenje 3G-mreže i ptičje gripe 2001. te uvođenje 4G-mreže i svinjske gripe 2009. No postoji i velika korelacija između broja razvoda u saveznoj državi Maine u SAD-u i potrošnje margarina po glavi stanovnika. Korelacija nije naravno nikakav znanstveni dokaz da postoji uzročno-posljedična veza između navedenih događaja.

S tim u vezi jako je zanimljiv znanstveni rad američkog psihologa Jonathana Haidta, koji tvrdi da su moralna zaključivanja oblikovana emocijama i intuicijom više nego kritičkim razmišljanjem. Ljudi su češće skloni biti odvjetnici nego suci. Odvjetnici prvo zauzmu stav pa ga onda „obrnutim inženjeringom“ pokušavaju opravdati dokazima, dok suci više zaključuju kritički na temelju dokaza koji su im na raspolaganju. Mislim da su potpisnici peticije prvo zauzeli stav da je 5G-tehnologija štetna, a onda pokušavaju naći argumente koji idu tomu u prilog. Tako navode da za radiofrekvencijsko zračenje postoje nepobitni dokazi da je štetno, a ne kažu o kojim se to studijama i frekvencijama radi.

Zasad nema dokaza o štetnom utjecaju 5G-mreže na ljudsko zdravlje, a za Hrvatsku bi za početak bilo dobro da optičkim kabelima pokrijemo većinu priključaka na internet tako da uvedemo tehnologiju koja nimalo ne zrači i da se ne sramotimo prosječnim brzinama prijenosa podataka ispod razine razvijenosti zemlje.