Glazba za nadu i protiv ugroze

U kronologiji događaja koji prate aktualnu pandemiju zabilježeno je da su prva dva Europljana koja su umrla od COVID-19 prijavljena iz Italije 23. veljače 2020. Iz Italije su u nastavku jeze koja je zahvatila svijet dolazile najtragičnije vijesti o broju zaraženih i umrlih. A upravo je Italija zemljopisno područje na kojem su koncentrirani bezbrojni materijalni dokazi i s kojega zrače bezbrojni nematerijalni simboli svega uzidanoga u temelje europske civilizacije i kulture, duhovnosti i s njom povezanih rezultata čovjekova stvaralaštva, umjetničkih djela kao materijaliziranih dokaza uzvišenosti ljudskoga duha. Ne čudi stoga da je upravo iz Italije, i to iz njezine najugroženije regije Lombardije, na dan Uskrsa stigla najdojmljivija poruka: vapaj i molitva u obliku jedinstvena koncertnog događaja organizirana u veličanstvenoj milanskoj katedrali, Duomo di Milano, s nastupom tenora svjetskoga glasa Andree Bocellija.

Koncert Andree Bocellija iz milanske katedrale na YouTubeu ima gotovo četrdeset milijuna pregleda / Izvor EXPA / PIXSELL

Znamo sve o zabranama okupljanja i o praznim crkvama, a poznate su nam i iznimne tehnološke mogućnosti live-streaminga kao i sveopća dostupnost internetskih veza. Dakle, svijetu je na Uskrs 12. travnja prezentiran izravni prijenos iz jedne od vjerski, ali i umjetnički, najveličanstvenijih katedrala, koja svjedoči gotovo šest stoljeća, od 1386. kada je utemeljena, nadograđivana djelima vrhunskih kipara, slikara te majstora vitraja i graditelja orgulja. U tom ogromnom prostoru, „napučenu“ s 3400 kamenih kipova i s orguljašem za velebnim instrumentom pred oltarom je stajao samo jedan čovjek. Slika nadasve dirljiva i duboko simbolička. Snimka pjevanja Andree Bocellija, koji u svojoj 62. godini života više nema besprijekoran glas, ali je svojim humanitarnim djelovanjem i fondacijom itekako važan i zaslužan, uz pratnju katedralnog orguljaša Emanuelea Vianellija, s programom pomno biranih skladbi, te napose izlazak pred katedralu i izvedba antologijske pjesme Amazing Grace, koja je sama za sebe posebno simbolička prouči li se njezin nastanak i učestalost izvedbi, dostupna je na YouTube-kanalu. Treba svakako naglasiti da je samo u izravnom prijenosu taj nadasve simbolikom različitih elemenata obogaćen glazbeni događaj pratilo gotovo 2,8 milijuna gledatelja/slušatelja. Organizatori su koncert nazvali Music for Hope, Glazba za nadu, a ne eventualno Music of Hope, Glazba nade, čime bi se izvedenim djelima duhovnoga, sakralnog karaktera, dalo primarno značenje. Sintagmom „za nadu“ zacijelo se željela naglasiti namjera koncerta – zajedničko okupljanje uz glazbu kao nositeljicu emocionalnog naboja. Nedvojbeno je simbolika uoči Uskrsa i mnogo šira jer je već u uvodnom obraćanju svojoj virtualnoj publici Andrea Bocelli naglasio „misterij rođenja i ponovnog rođenja“ i svoju osobnu vjeru u molitvu i u tajnu Uskrsnuća.

Mnogi, a ne samo glazbenici, rado govore kako se pjevanjem dvostruko moli. To svakako potvrđuju brojni koncerti koji su u uskršnje vrijeme ispunili virtualni mrežni prostor. U tragičnom potresu ranjenoj zagrebačkoj katedrali, također na Uskrs, organiziran je koncert na kojemu su nastupile sestre Husar i pijanist Matija Dedić s izvedbama hrvatskih duhovnih pjesama. Videozapisima koji se šire zahvaljujući YouTubeu valja dodati brojne snimke koje je moguće pratiti na društvenim mrežama, poput primjerice improvizacija hrvatskog pijanista Dražena Domjanića, nazvana „mecenom novoga doba“, koji se programom nazvanim Evergreens for you svaku večer iz svoje dnevne sobe u Lichtensteinu slikom i zvukom obraća sada već tisućama pratitelja na Facebook-stranici pružajući trenutke opuštanja uz drage, stare melodije koje vrsno improvizira na pijaninu.

Uopće, javljanja individualnih glazbenika, ali i svi drugi prijenosi koncertnih, opernih, kazališnih i baletnih izvedbi kojima se aktualno umjetnici obraćaju svojoj tek virtualnoj publici, koja ih prema dostupnim podacima očito u velikom broju prati, dokaz su osnovne ljudske potrebe za duhovnim, umjetničkim sadržajima. A dakako i recipročne potrebe umjetnika da svoju djelatnost nastave i u ovom vremenu opće blokade izravnih susreta s publikom. Glazbom za nadu, umjetnošću za nadu… a nada je da će ipak uskoro doći kraj pandemiji i blokadi, osamljivanju u tišini vlastitoga doma i nemogućnosti susreta i kontakata. Jer čovjek je društveno biće baš kao što su i glazba i sve umjetnosti društvene pojave i za ostvarenje im je nužan izravni kontakt. Sve drukčije na dulji rok bila bi duševna ugroza.