U skladu s profesionalnim kriterijima

Svašta su nam, baveći se cjelovitim produkcijama opera, već prikazali studenti Muzičke akademije u Zagrebu: standardna djela poput Čarobne frule, Carmen, Orfeja i Euridike, Così fan tutte; i raritete kojima su obogatili repertoar poput Slavuja, Madame Buffault, Agrippine i Lukave male lisice. Sada su, 7. ožujka, priredili hrvatsku praizvedbu opere Pepeljuga Julesa Masseneta, u uobičajenoj suradnji s kolegama s Akademije dramske umjetnosti, Akademije likovnih umjetnosti, Tekstilno-tehnološkog fakulteta i Arhitektonskog fakulteta te s Hrvatskim narodnim kazalištem u Varaždinu, gdje su, poslije triju zagrebačkih, trebale biti održane još dvije izvedbe, ali ih je situacija s koronavirusom odgodila za sljedeću sezonu.

Pepeljuga se pokazala kao pun pogodak jer su Massenetove opere u Hrvatskoj zanemarene / Snimio Bartul Pejković

Pepeljuga se pokazala kao pun pogodak jer su Massenetove opere u Hrvatskoj zanemarene. Tu i tamo zaluta poneki Werther, dok se Manon posljednji put izvodila u Osijeku prije pedeset godina! Pepeljuga (Cendrillon), na libreto Henrija Caïna, baštini najbolje karakteristike tih dviju i još nekih prethodnica iz Massenetova opusa. Dueti Pepeljuge i Princa na tragu su najljepših skladateljevih ljubavnih dueta. Glazba s mnogo topline ocrtava lik Pepeljuge i njezina oca Pandolfea. Komično su karakterizirane maćeha De la Haltière, polusestre Noémie i Dorothée, Kralj i druge epizodne uloge. Baletna je glazba ljupka i svrsishodna. Vilinski prizori ugledaju se na treći čin Verdijeva Falstaffa. Moderan skladateljski izričaj koristi se vagnerijanskim i debisijevskim tekovinama, rafinirano zaogrnut francuskim šarmom. Unatoč pogledu na operu 18. stoljeća, Massenet je – za razliku od Rossinija – stvorio pravu opernu bajku svojega vremena. Praizvedena je 1899. u Parizu.

Pepeljuga se pokazala prikladnom i u pogledu zahtjevnosti koje postavlja pred izvođače. Uloge Pepeljuge, Princa i Vile traže velik potencijal glasova kakvih trenutačno na Muzičkoj akademiji ima. Ostale uloge uspješno su mogli iznijeti i studenti manjih glasovnih mogućnosti. Posebno valja istaknuti profinjeni, zvonki sastav vilinih duhova od šest studentica pjevanja. Pridružio im se relativno malen, ali zvučan zbor. Svi su u scenskom pogledu bili opušteni, nadahnuti i duhoviti pa se predstava može sagledavati u skladu s profesionalnim kriterijima.

Sada se vidi koliko je Koncertna dvorana Blagoje Bersa bila potrebna glazbenom životu Zagreba, za koncerte, a i za opere jer se može otvoriti orkestralna rupa. Doduše, tada se izgube četiri reda sjedala sa stotinjak mjesta koja su nedostajala za publiku. Zanimanje je bilo veliko i sve su tri izvedbe bile rasprodane.

Scenografiju i kostime osmislili su studenti spomenutih umjetničkih akademija i fakulteta, režiju Saša Anočić. Sentimentalni prizori bili su dobra protuteža općenito živoj i razigranoj izvedbi, a likovi dobro razrađeni, što znači da su studenti detaljno savladali francuski izvornik. Zahvaljujući scenskom pokretu Mateje Pučko-Petković, oduševila su dva beskrajno duhovita, urnebesna ansambl-prizora predstavljanja djevojaka (i momaka!) Princu u drugom činu i prizor isprobavanja cipele u četvrtom.

Dva para Pepeljuge i Princa, uloge u hlačama, ostvarile su studentice četvrte i pete godine, sopranistice Josipa Bilić i Josipa Gvozdanić, na premijeri, te Darija Auguštan i Emilia Rukavina, na reprizi 9. ožujka. Prve tri spomenute pjevačice već sudjeluju u predstavama Zagrebačke opere i kazališta Komedija. Imponirala je zrelost kojom Josipa Bilić i Emilia Rukavina grade interpretaciju, iskra u oku koja prati njihov pjevački, glumački i emotivni angažman te unutarnji žar u odnosu prema glazbi i liku. Darija Auguštan bila je na drukčiji, lirski način dojmljiva Pepeljuga, a Josipa Gvozdanić vanjskim je žarom scenske igre donijela Princa. Obje su interpretkinje ulogu u hlačama ostvarile s mjerom i uvjerljivo.

Dirigent Darijan Ivezić sigurno je predvodio orkestar od pedesetak glazbenika u primjernoj izvedbi zahtjevne partiture kasnoromantične glazbe, s reljefno oblikovanim malim instrumentalnim solima i sigurnim pjevačkim ansamblom, za što su također zaslužni korepetitori i asistenti dirigenta, dakako i svi nastavnici mentori.

Dvije su se Vile, Maja Sremec i Nina Franulović, istaknule visokim koloraturnim registrom, koji treba ujednačiti s ostatkom glasovnog raspona. Ostale uloge tumačili su Lucija Ercegovac i Katarina Tomaš (Maćeha), Davor Nečak i Jurica Jurasić Kapun (Pandolfe), Nikolina Hrkać i Irma Dragičević (Noémie) Tena Lončarević i Ivana Miletić (Dorothée), Matic Zakonjšek (Dekan), Marin Čargo (Kralj), Erol Ramadanović (Nadzornik) i Miha Bole (Premijer).