Magazin Jazzwise

Najpoznatija i najdugovječnija revija za jazz, američki Down Beat bio je godinama meritorno izvorište jazz-informacija i našim ljubiteljima te glazbe. Nekad teže dostupan i među našim glazbenicima i ljubiteljima jazza uvijek dobrodošao i danas se, istina dosta skup i luksuzan, može kupiti i u nekim našim knjižarama ili kioscima. No nije naravno Down Beat, posvećen prvenstveno, što je i razumljivo, američkoj jazz-sceni, i jedini list takva profila u svijetu jazza koji bi danas mogao zainteresirati naše ljubitelje ili glazbenike jazza. Bolji će se poznavatelji jazz-prilika u nas zacijelo prisjetiti i dostupnijih europskih jazz-magazina, od koji se neki mogu doista pohvaliti dužim tradicijama izlaženja. Primjerice francuski Le Jazz Hot, njemački Jazz Podium, švedski Orkester Journalen ili talijanski Musica Jazz, dostupan još i danas, istina kao remitenda na nekim kioscima u Hrvatskoj.

Londonski mjesečnik donosi
zanimljivosti iz svijeta jazza

Tim se revijama prvim izlaženjem godine 1997.  pridružio i londonski Jazzwise, vrlo luksuzno opremljen i nama Europljanima svakako vrlo zanimljiv mjesečnik većeg formata s klasičnom redakcijom i suradničkom ekipom od 22 člana. Glavni je urednik Jon Newey, a urednik redakcije Mike Flynn. Vrlo je zanimljivo prelistati zadnje brojeve te jazz-revije. U njima nećemo više naći mnogo informacija o jazzu nama još nedavno poznatih imena otočkog jazza poput predstavnika nekad snažne tamošnje tradicionalne jazz-scene Chrisa Barbera, Kennyja Balla, Kena Colyera ili Humphreyja Littletona, bluesera Errola Dixona, potom mainstream jazz-saksofonista Tubbyja Hayesa, Petea Kinga, Countryja Pinea ili Ronnieja Scotta, pijanista Stana Traceyja, vokalista Annie Ross i Georgieja Famea, ili modernijeg britanskog sastava Paraphernalia saksofonistice Barbare Thompson. Sada naravno sve vrvi od novih, nama slabije poznatih imena jazza, među kojima su se od nekad fuzijskih zadržala ona gitarista Johna McLaughlina ili modernijih poput kontrabasista Davea Hollanda. Povijesnom se kontinuitetu i praćenju razvoja jazza u tom ipak ponajprije britanskom listu, pridaje također nužna pozornost i nekim današnjim zbivanjima u američkom jazzu, pa tako možemo naći tekstove o bubnjarici Terri Lyme Carrington, Dariusu Brubecku, sinu legendarnoga Davea Brubecka, gitaristima Billu Friselu i Patu Methenyju, pjevaču Kurtu Ellingu, o uspomenama na Milesa Davisa i Johna Coltranea te još nekim drugim važnim imenima američke jazz-scene. Napose je zanimljivo pročitati programe enormnog broja međunarodnih jazz-festivala na području Velike Britanije u kojima također nalazimo brojna imena svjetskog jazza. Zanimljivo je da u rubrici prikaza najnovijih diskografskih ostvarenja, Jazzwise ocjenjuje i neke CD-ove iz sfere klasične glazbe, a početkom svake godine izdaje i ilustrirani jazz-kalendar. Kao i prije spomenute europske jazz-revije i Jazzwise donosi i prati izdavanje jazz-literature dakako ponajprije engleskoga govornog područja kao i pregled korespondencije zainteresiranih s redakcijom te odgovarajuće odgovore i mišljenja. U generalnoj se po svemu osim razumljivo po dominaciji zbivanja na britanskoj jazz-sceni, koncepcijski ne razlikuje mnogo od drugih spomenutih europskih časopisa te vrste. Za ljubitelje jazza s engleskoga govornog područja Jazzwise može biti itekako zanimljiv u Hrvatskoj te možda i  pristupačniji od sličnih današnjih europskih jazz-revija tog tipa.