IZDVAJA – Leila Topić

• Sveta Korona u ahenskoj katedrali

Da nije pandemije koronavirusa, Sveta Korona zasigurno bi ostala jedna od brojnih anonimnih ranokršćanskih mučenica. No zahvaljujući njezinu imenu svetičine relikvije trenutno su u središtu interesa kulturne javnosti. Naime, katedrala u Achenu, gdje su se dosad čuvale Koronine relikvije, najavila je izlaganje njezina svetišta u sklopu izložbe posvećene zlatarskom umjetničkom obrtu. Stoga restauratori čiste i uređuju relikvijar komponiran od zlata, bjelokosti i bronce kako bi bio spreman za izlaganje premda je datum otvaranja izložbe neizvjestan.

Relikvije Sv. Korone
u Aachenu

Corona na latinskom znači kruna, a svi koronavirusi, ne samo novi soj koji uzrokuje bolest COVID-19, ime su dobili zahvaljujući bodljama nalik kruni koje okružuju svaku molekulu virusa. Tako i ne iznenađuje što je u posljednje vrijeme sveta Korona postala viralni hit pa je društvene mreže i neki mediji hvale kao zaštitnicu protiv kuge, odnosno epidemija. Navodno je Korona bili mlada djevojka koju su Rimljani ubili u Siriji zbog ispovijedanja kršćanstva. Ali Candida Moss, profesorica teologije na Sveučilištu u Birminghamu, rekla je za američki tjednik National Catholic Reporter da se sveta Korona nikada prije nije povezivala s epidemijama, dodavši da se, umjesto toj svetici, oni koji mole trebaju obratiti svetom Edmundu, zaštitniku protiv zaraznih bolesti. Brojni su sveci svoje pokroviteljstvo stekli zahvaljujući slučaju ili javnom sporazumu. Stoga je novi titular Korone jednako valjan kao i bilo koji drugi. Ovaj, svetice koja štiti od zaraznih bolesti, sigurno će privući brojne štovatelje na izložbu u ahenskoj katedrali. Naravno, tek kad opasnost od zaraze prođe.

• Najbolji svjetski muzeji nadohvat ruke

Jedno od pitanja koje se ovih dana širi društvenim mrežama govori o važnosti kulture i umjetnosti i glasi otprilike ovako: Zamislite izolaciju bez knjiga, izložbi ili kazališnih predstava? Osim što naglašava važnost podupiranja i financiranja kulture, to pitanje ukazuje i na činjenicu da su mnogobrojne kulturne ustanove izašle ususret publici te preselile sadržaje u virtualni svijet. Vjerojatno jedna od najboljih stranica jest Google Arts & Culture (https://artsandculture.google.com/). Na spomenutim mrežnim stranicama nalazi se čak 2.500 svjetski poznatih muzeja i galerija iznimnih kolekcija koji nude virtualne obilaske i mrežne zbirke, dok za ljubitelje opere Metropolitanska opera iz New Yorka besplatno emitira koncerte. Kolekcija Google Arts & Culture uključuje mnoge najveće i najbolje svjetske muzeje: Tate Modern i Britanski muzej u Londonu, Van Goghov muzej i Rijksmuseum u Amsterdamu te Muzej moderne umjetnosti i Whitney Museum u New Yorku, među stotinama drugih. U većini muzeja i galerija moguće je pregledavati čitave izložbe putem interneta, a u mnogima moguće je virtualno prošetati muzejima zahvaljujući Googleovu uličnom prikazu.

n Umjetnost bivanja dendijem – Premda je izložba londonske Tate Modern o umjetniku Aubreyju Beardsleyu zatvorena, na mrežnim stranicama Muzeja predstavlja se kratki film u kojemu kustos i povjesničar umjetnosti Stephen Calloway i izvođačica Holly James Johnston razgovaraju o Aubreyju Beardsleyu. On je u jednakoj mjeri šokirao i oduševljavao kasnoviktorijanski London svojim crno-bijelim crtežima, istražujući erotično i elegantno, šaljivo i groteskno te je stekao obožavatelje širom svijeta zahvaljujući autentičnosti likovnog izraza, ali i načina života. Izložba obuhvaća Beardsleyjevu intenzivnu i plodnu karijeru crtača i ilustratora prekinutu preuranjenom smrću od sušice u dobi od 25 godina.

Aubrey Beardsley Enter
Herodias 1893 (izdanje 1907) / S. Calloway / Tate London

Izloženo je više od 200 djela uključujući njegove proslavljene ilustracije za Le Morte d’Arthur, Lysistrata i Salomé Oscara Wildea. Posrijedi je jedan od umjetnika o kojem su svojedobno kružile raznovrsne kontroverzne glasine, a zahvaljujući kompleksnim, bezobzirno kritičkim odnosno erotskim crtežima, kao i vezama s ličnostima poput Oscara Wildea, postao je ključna figura dekadentne umjetničke scene 1890-ih. Za neke je on bio pojam dendija kasnoviktorijanske Britanije pa će film, uz snimke s izložbe, ne samo predstaviti izniman Beardsleyjev opus nego i pokušati dati odgovor na pitanje što zapravo znači biti dendi nekoć i danas.