Hrvatski i svjetski film u doba korone

U vrijeme pisanja ovog teksta procjenjuje se da će hrvatski film zbog pandemije koronavirusa pretrpjeti štetu od minimalno 50 milijuna kuna. No to je optimistična procjena, jer je, prema riječima ravnatelja Hrvatskog audiovizualnog centra Chrisa Marcicha, trenutno odgođeno snimanje više od 90 posto projekata planiranih za realizaciju ove godine, a u konačnoj će šteti bitnu stavku činiti i gubici zbog zatvaranja svih kinodvorana. Svakako, Marcich najavljuje isplatu sredstava za odobrene projekte i one koji su u raznim fazama realizacije, tako da u razdoblju karantene producentske tvrtke mogu održavati barem hladne pogone, što bi neosporno trebalo pridonijeti lakšem i bezbolnijem premošćivanju teških okolnosti koje su filmsku zajednicu pogodile kao i čitavo društvo.

No unatoč takvim i sličnim intervencijama, razdoblje pandemije za koje se zasad ne može predvidjeti koliko će dugo trajati, ostavit će teške, no nadajmo se ne i trajne i nepopravljive posljedice u domaćoj kinematografiji, podjednako kao i u kinematografijama na svim meridijanima i paralelama. U iznalaženju načina kako prebroditi razdoblje krize iznose se zanimljivi prijedlozi, poput primjerice onoga producenta, redatelja, direktora Zagrebačkoga filmskog festivala i šefa zatvorenog Kina Europa Borisa T. Matića, koji predlaže da Hrvatska radiotelevizija u suradnji s HAVC-om realizira otkup hrvatskih dugometražnih manjinskih produkcija, prema njegovim riječima više od 50 filmova, čime bi se u domaću kinematografiju ubrizgao u aktualnoj situaciji nemalen novac, a HTV bi prema Matiću gledateljima mogao ponuditi barem 75 sati kvalitetnog i atraktivnog premijernog programa.

Odgođeno je snimanje serije Vinka Brešana Dnevnik velikog Perice, nastavka filma Tko pjeva zlo ne misli, ali i premijera novoga Bonda (Za smrt nema vremena), posljednjega s Danielom Craigom

Također, Matić predlaže i da državna dalekovidnica dio novca namijenjena otkupu prijenosa otkazanih sportskih manifestacija, poglavito najvećih i najskupljih kakve su Olimpijske igre i Europsko nogometno prvenstvo, preusmjeri u otkup domaće filmske produkcije. Navodno se stvari i razvijaju u tom smjeru, pa bi iz nezavidne situacije u kojoj smo se zatekli moglo proisteći i nešto dobro, to da kvalitetni hrvatski film svih vrsta i žanrova dobije bolji tretman i veću vidljivost u programima nacionalne televizije.

Odgode novih projekata

Među filmašima koji su bili prisiljeni odgoditi, srećom ne i otkazati, realizaciju predviđenih i započetih filmskih i televizijskih projekata, jest i redatelj Vinko Brešan. On je 24. ožujka, dva dana nakon potresa koji je pogodio Zagreb i dodatno zakomplicirao situaciju, trebao sjesti u redateljski stolac šestodijelne humorne dramske serije Dnevnik velikog Perice, svojevrsna nastavka antologijskog i jednog od najuspjelijih domaćih filmova Tko pjeva zlo ne misli Kreše Golika.

U ambiciozno zamišljenu i nostalgijom prožetu projektu čiji su suscenaristi književnici Renato Baretić i Emir Imamović Pirke zbivanja će se odigravati 1964, tri desetljeća nakon onih u romanu Dnevnik malog Perice Vjekoslava Majera i na njemu temeljenu Golikovu filmu, a naglasak bi trebao biti stavljen na nostalgičnim detaljima iz svijeta glazbe i mode te buđenja pop-kulture i potrošačkog društva u onodobnoj Hrvatskoj.

Nažalost, morat ćemo se strpjeti dok veliki Perica ne stigne na male ekrane, a isto vrijedi i za dokumentarni serijal Kolaži o laži nagrađivanog i vrlo plodna scenarista Nebojše Slijepčevića (Gangster te voli, Dragi susjedi, Srbenka). Riječ je o projektu koji je autor u ožujku trebao početi snimati za HTV, a u produkciji kuće Eclectica, također šestodijelnom serijalu s temom medijskih manipulacija te svih oblika i načina na koje se one manifestiraju.

Govoreći o krizi filmskoga sektora pogođena koronom, Slijepčević posebno ukazuje na probleme koje već imaju i koje će u predstojećem razdoblju imati slobodni umjetnici poput njega, dotad prezaposleni autori ne samo u filmskoj nego u svim branšama, koji se odjednom zatječu na brisanom prostoru otkazanih projekata i financijske, doslovce egzistencijalne nesigurnosti.

Domaći ljubitelji sedme umjetnosti već su itekako osjetili prve neposredne posljedice pandemije, ne samo zbog zatvaranja kinodvorana i posljedičnog okretanja internetskim platformama i vlastitim filmskim kolekcijama nego i zbog odgađanja svih festivala, etabliranih podjednako kao i novih, koji su čekali afirmaciju. Dosad su tako odgođeni možda najpropulzivniji i najkvalitetniji hrvatski filmski festival ZagrebDox, koji je svake godine okupljao sve veći broj ljubitelja intrigantnih i angažiranih dokumentaraca iz svih krajeva svijeta, a u vrijeme pisanja ovog teksta za rujan je odgođeno prvo izdanje Riječkoga filmskog festivala, koje se trebalo održati od 25. do 29. ožujka. Riječ je o manifestaciji koja se ove godine organizira u sklopu i zahvaljujući sredstvima Europske prijestolnice kulture, koja će se održati u prostorima Art-kina Croatia i kultnog Omladinskog kulturnog centra Palach, i za koju je predviđeno da postane trajna točka u kulturnoj ponudi Rijeke. Posjetitelji će tako, nadajmo se u rujnu, u sklopu programskoga pravca Doba moći u okrilju EPK biti u prilici uživati u prema najavama provokativnim, originalnim, svježim, dinamičnim pa i radikalnim ostvarenjima fokusiranima na teme totalitarizma, moći, straha te odnosa kolektivnog i pojedinačnog.

Kako se trenutno čini, ove godine zacijelo neće biti održani Dani hrvatskoga filma, pod upitnikom je i Animafest, a iz direkcije Subversive Film Festivala i Festivala tolerancije koji se redovito održavaju u travnju i svibnju nema nikakvih očitovanja, pa se i njihova ovogodišnja sudbina može pretpostaviti. Zasad se ne oglašavaju ni iz Pulskog filmskog festivala, najvažnijeg i najposjećenijeg domaćega filmskog festivala, pa svi oni koji su se radovali tjednu domaćih premijernih projekcija u Vespazijanovoj areni također mogu računati barem na odgodu. Neizvjesna je i sudbina Vukovar Film Festivala, Festivala podunavskih zemalja koji se inače održava u prvoj polovini srpnja, a iz čije uprave također nema nikakvih vijesti.

Problemi u Hollywoodu i svijetu

U aktualnom kontekstu pandemije COVID-19 hrvatski film i filmska industrija dijele sudbinu kinematografija svijeta, pa je tako odgođen 73. filmski festival u Cannesu, koji se trebao održati od 12. do 23. svibnja, a za sada je, zacijelo odveć optimistički, okvirno pomaknut na kraj lipnja ili početak srpnja. Čitav je niz odgođenih ili otkazanih filmskih festivala diljem svijeta, od praškog Fabiofesta (od 19. do 27. ožujka, odgođen na rujan) i njujorške Tribece (s 15. do 26. travnja odgođen do daljnjeg), do možda i najprestižnijeg festivala kratkometražnog filma u Oberhausenu, koji se trebao održati od 13. do 18. svibnja, ali je otkazan, te Međunarodnog festivala u Edinburghu, čiji je termin od 17. do 28. lipnja odgođen do daljnjeg, uz najavu mogućega prikazivanja segmenata festivala tijekom jeseni.

Zasad se procjenjuje da bi zbog pandemije koronavirusa Hollywood mogao izgubiti 20 milijardi dolara, no moguće da je i to odveć optimistična procjena. Ne samo zbog toga što se odgađaju najavljene premijere najkomercijalnijih projekata kakvi su 25. Bondova pustolovina Za smrt nema vremena, posljednji film u kojem agenta 007 tumači Daniel Craig, a čija je premijera pomaknuta na studeni, Marvelova Black Widow sa Scarlett Johansson, deveti nastavak unosne franšize Brzi i žestoki, DC-jeva Wonder Woman 1984, igrana inačica Disneyjeva hita Mulan i nastavak fantastičnog horora Mjesto tišine 2 nego i stoga što se prolongira realizacija možda i većeg broja planiranih i započetih projekata. Među njima su četiri nastavka Cameronova Avatara i četvrti nastavak serijala Matrix, Nemoguća misija 7, igrana inačica Male sirene te na i kod nas nekad popularnu Marvelovu stripu temeljen fantastični akcić Shang Chi i legenda deset prstenova. Dakako, sve to prati i vrlo velik broj (privremeno?) podijeljenih otkaza profesionalnim filmskim radnicima, broj koji se mjeri u desetinama pa i stotinama tisuća, zbog čega će posljedice pandemije korone zasigurno biti i teže.