Glazba na daljinu

Iako nas odmalena poučavaju da je čovjek određen svojom društvenošću, otkako je „izmišljen“ internet – a s njime i društvene mreže – naša socijalna dimenzija dobila je nova značenja. U ekstremnim okolnostima poput pandemijskih, kad svaki (pa i najbezazleniji) socijalni kontakt postaje rizičan, sve što se može preseliti na društvene mreže preselilo se. Čini se da proces digitalizacije ljudskih odnosa – prisilno, doduše – ulazi u završnu fazu. Glazba je samo dio tog procesa.

Tako su nekadašnje koncertne nastupe (koji po definiciji podrazumijevaju neposrednu, fizičku interakciju s publikom) zamijenile prigodne kućne svirke i različito profilirani koncerti iz dnevnih soba i kućnih studija – iz karantene. Naravno, riječ je o surogatu, o jedinom mogućem rješenju u zadanim uvjetima, pa će, na primjer, izdavačka kuća Dallas Records organizirati karantenasessions, projekt u sklopu kojega svake večeri nastupaju svi njihovi izvođači, od Nene Belana i Ivana Dečaka do Psihomodo Popa i Luke Nižetića. Dovoljno je samo pratiti relevantnu Facebook-stranicu. Domaći izvođači i njihova publika tako su pokrenuli neku vrstu sveopćega, virtualnog kućnog tuluma, koji briše granice između glazbenika i konzumenta. Zabavi se priključio i Darko Rundek, underground veteran prvih novovalnih bitaka i majstor nedokučivih metafora, koji je na svojem Facebook-profilu objavio kratku, jasnu i adaptiranu verziju poznate skladbe Ruke. „To što perem, to su ruke“, u trajanju od preporučljivih dvadesetak sekundi.

U nastojanju da se i publika uključi u kreativni proces, Damir Urban učinio je korak više. Zajedno sa svojom četveročlanom postavom, riječki glazbenik „odlučio je pronaći i ponuditi novi način za stvaranje“ – pjesma Pseća oluja bit će, kako tvrde Urban&4, „rezultat sinergije benda i svih koji će na bilo koji način sudjelovati u projektu“. Što to konkretno znači? Bend je ponudio tek demo-inačicu skladbe, pri čemu je, naravno, svaki član odvojeno snimio svoj dio. Slušateljima je zatim prepušteno da ponuđeni kostur, ili izvornu ideju pjesme, nadograde vlastitim zamislima i snimcima, a rješenje elektroničkom poštom pošalju na Urbanovu adresu.

Brojni su koncerti održani iz  dnevnih soba
i kućnih studija

Ako se Urbanov pothvat može doživjeti kao neki oblik kreativne zabave organizirane u prisilnom kućnom izbjeglištvu, podsjetimo da se suradnja putem digitalnoga prijenosa podataka odavno ustalila u svakodnevnoj praksi. Savršen je primjer Everything That Happens Will Happen Today, album koji su 2008. zajednički objavili David Byrne i Brian Eno. Surađivali su internetskom razmjenom glazbenih datoteka, ideja i fragmenata, postupno oblikujući glazbenu teksturu pojedinih skladbi, sve do njihove finalizacije. „Iz Enova su mi londonskog studija poslali miksove njegovih glazbenih zamisli, kojima sam dodavao svoje vokalne melodije, te, konačno, i tekst skladbe, pritom ne mijenjajući njegove instrumentalne podloge“, prisjeća se Byrne u knjizi How Music Works. Koje su posljedice gubitka neposredne, žive suradnje u studiju? „Bez suptilnih signala koje šaljemo izrazom lica i govorom tijela i banalna pogreška u komunikaciji može izazvati zabunu.“ S druge strane rad licem u lice omogućuje spontanu kreativnost, brzu interakciju, međusobno ohrabrivanje, razvijanje mentorstva i izravno poticanje uključenih suradnika, podsjeća Byrne. No internetska suradnja ipak ima prednosti. Ona je nedvojbeno ležernija i ostavlja prostor duljem promišljanju o mogućim rješenjima, oslobađajući suradnike psihološkog pritiska da se „odmah i na licu mjesta dosjete najbolje ideje“.

Istini za volju, suradnja među rock-glazbenicima katkada se odvijala na daljinu i mnogo prije world wide weba, katkada i kao rezultat ogorčenih svađa između glazbenika osuđenih na suradnju. Kad su, početkom 1980-ih, Eaglesi u skladu s diskografskim ugovorom bili obvezni isporučiti još jedan album, najlogičniji izbor u uvjetima skorog razlaza bila je koncertna ploča. Koncerti iz 1976. i 1979. zabilježeni su na vrpcu,  no ono što je uslijedilo bila je krajnje neugodna obaveza. Bend je u to vrijeme bio u stanju tako narušenih međuljudskih odnosa da su finalni miksovi, zajedno s dodatnim vokalnim harmonijskim intervencijama, morali biti odrađeni u maksimalno udaljenim studijima. Štoviše, u različitim saveznim državama – Glenn Frey u Kaliforniji, a Don Henley na Floridi. Osobni susreti nisu dolazili u obzir, pa će producent Bill Szymczyk poslije gorko primijetiti da je album Eagles Live napokon dovršen samo zahvaljujući kvalitetnim uslugama Federal Expressa, američkoga poštanskog ureda.

Slanje poštom podsjeća na bajke iz davno prošlih vremena, osobito sada, u doba tehnološkog čarobnjaštva. Primjerice, projekt i dobrotvorna zaklada Playing For Change pod umjetničkim vodstvom redatelja i glazbenika Marka Johnsona već je godinama usredotočena na globalno i multimedijalno povezivanje različitih glazbenih kultura. Glazbenici se snimaju na terenu, ali sve ostalo prepušteno je tehnologiji. Osim u prigodnim dokumentarcima s mnoštvom novootkrivenih, dotad nepoznatih lokalnih glazbenika i uličnih svirača, rezultati tih napora manifestiraju se u seriji ambicioznih videobrojeva kreiranih na daljinu, povezivanjem (i stapanjem u audiovizualnu glazbenu cjelinu) glazbenika s raznih lokacija –  od Kalifornije, Gane, Argentine i Kube do Nizozemske, Indije i Japana. Ideja je jednostavna: odabrati skladbu, najčešće kakav evergreen iz repertoara svjetske pop‑, rock-, folk-, soul- ili reggae-glazbe te ga prepustiti izvedbama lokalnih glazbenika u njihovoj prirodnoj kulturnoj okolini, na autentičnim instrumentima – a potom sve to uskladiti i uvezati u cjelinu, u videobroj. Golem trud pretočen je u zapanjujuće kvalitetne, inovativne, tople, izvrsno snimljene (na YouTubeu dostupne) rekonstrukcije skladbi kao što su, uz ostale, All Along The Watchtower, What’s Going On, Stand By Me, Gimme Shelter, Redemption Song i Sitting On The Dock Of The Bay. No možda je najbolje početi od The Weight, klasika grupe The Band. Petominutni videospot plod je dvogodišnjih napora autora koji su projekt, u suradnji sa skladateljem pjesme Robbiejem Robertsonom, snimali u deset zemalja, s nizom uključenih glazbenika (najpoznatiji je Ringo Starr). Uz pomoć tehnologije svijet je uistinu, prema riječima Johnsona, moguće povezati, umrežiti zajedničkim notama i promatrati ga „kroz optiku glazbe“.