Fond donatora Matici hrvatskoj za obnovu potresom oštećene zgrade

Najstarija hrvatska kulturna ustanova Matica hrvatska kao svoju temeljnu zadaću na samu je osnutku 1842. istaknula sveukupnu brigu za hrvatski nacionalni i kulturni identitet. Matičino geslo, koje nije nikada iznevjerila, glasi: uvijek sa svojim narodom. Po tome je i dobila laskavo priznanje da je narodna akademija Hrvata. Matica je uvijek sa svojim narodom podnosila i dobre i loše strane života, pa će tako i ove dvije aktualne nedaće: koronavirus i potres. Matica će pokušati stvarati pozitivno ozračje sa svrhom da se nastali problemi riješe, što će potpomoći čuvanje, njegovanje i unapređenje kulture. U tom svom dostojnom i zahtjevnom poslu Matica je oslonjena na svoje brojne članove, ali i na dobrotvore/donatore koji su pratili njezin život od početaka do danas i mnogi se iskazali darežljivošću i velikodušnošću.

Ulica Matice hrvatske dva sata nakon potresa 22. ožujka  / Snimio NEVEN OSOJNIK

Kao što kaže naš Pravni leksikon, donacija je „u hrvatskoj pravnoj praksi naziv samo za ona darovanja koja su učinjena u neku općekorisnu ili javnu svrhu (kulturnu, dobrotvornu, vjersku i sl.)“, a donator = darovatelj jest „osoba koja je nečim obdarila neku javnu kulturnu ustanovu“. Matica je oslonjena na donatore, ali i na povremene dobrotvore: sponzore ili pokrovitelje, osobe ili ustanove koje financijski pomažu određene akcije: tiskanje knjiga, organiziranje skupova, obnovu nekog spomenika i sličnih akcija. Matica je pomno pazila da uvijek bude samostalna te da ni jedna vrsta donacija ne naruši njezinu samostalnost u djelovanju. To je u skladu sa svim pravnim i organizacijskim aktima ove ustanove, jer kako određuju Pravila Matice hrvatske (2015) ona je „samostalna, neprofitna i nevladina udruga, utemeljena 1842. kao društvo za promicanje hrvatske kulture, koje je svojom djelatnošću i kontinuitetom postalo nacionalna institucija“ (čl. 2).

Tijekom 178 godina tisuću Matičinih donatora

Načelno, u svim je vremenima i kulturama znatan dio kulturne djelatnosti ovisio i o ljudima koji su znali prepoznavati, cijeniti i potpomagati vrijednost kulturnog rada. To su kulturni pokrovitelji, mecene, koji su na razne načine potpomagali kulturne djelatnike da bi mogli vršiti svoju stvaralačku kulturnu zadaću. To se osobito odnosi na velike kulturne projekte koji su, po svojoj unutarnjoj strukturi, dugo ostvarivani i iziskivali velika financijska sredstva.

Velika i važna Matičina aktivnost u njezinih 178 godina mogla se ostvariti jer je uvijek imala pouzdane dobrotvore/donatore, koji su novčano potpomagali njezin rad, kao i njezini aktivni članovi. Inače je odmah po osnutku Matica 1842. imala 150 utemeljitelja i 400 drugih darovatelja. Kad se objektivno sagleda rad i učinak Matice hrvatske od tada do danas, bez dvojbe se može zaključiti da je Matica ostala vjerna temeljnim načelima, da se nije vodila uskim interesima, nego se brinula za sveukupan kulturni napredak hrvatskog društva. Uvijek je poštivala svoje donatore, a uskoro će biti otisnuta knjiga u čast svih dosadašnjih donatora, a bilo ih je tijekom Matičine povijesti više od tisuće. Bit će ih, sigurno, i danas.

Redakcija Vijenca u Palači Matice hrvatske nakon potresa/ Snimio MIRKO CVJETKO

Ovdje ćemo se osvrnuti na poslove i donacije oko izgradnje Matičine palače od 4. svibnja 1886. Kad je oformljen Odbor za izgradnju, u njega je ušlo devet članova, a „za arhitekta je izabran Ferdo Kondrat, predsjednik kluba inženjera“. Državna je potpora u to vrijeme bila 2000 forinti, ali nije korištena za izgradnju Matičine palače već samo „za izdavanje klasika i narodnih pjesama“. Matičinu je palaču, dakle, financiralo Matičino članstvo i prilozi dobrotvora/darovatelja. Oni su tijekom jedne godine darovali više od 100 tisuća forinti, a sama je gradnja koštala 70.000 forinti. Gradnja je iznimno brzo napredovala pa je za godinu dana sve dogotovljeno te se na sjednici upravnih tijela Matice hrvatske od 13. svibnja 1887. raspravljalo o namjeni zgrade. Među obveznim Matičinim prostorijama za rad, dio je predviđen i za „najam stanova, a donijela se odluka o namještaju i opremi, prijenosu knjiga, kućnom redu. Kasnije je izvršena dogradnja kuće Matice …, od ulaznih vrata sa Zrinjevca desno, i dovršena do svibnja 1892., što je koštalo 26.000 forinti“. Prema tome, Matičinu su palaču izgradili Matičini članovi i donatori. Kad je dovršena, Matičina je zgrada omogućila jači i kvalitetniji rad, što se očitovalo i u izdavačkoj djelatnosti i raznim kulturnim manifestacijama kojima ova ustanova obiluje u većoj mjeri nego bilo koja druga hrvatska ustanova.

Sada, 135 godina nakon izgradnje Matičine palače, razorni je potres 22. ožujka znatno oštetio Matičin dom i treba pristupiti temeljitoj obnovi. Stručnjaci su Maticu obilježili žutom naljepnicom, i zasad nije preporučena radna uporaba. Srećom, dograđena zgrada u dvorištu nije pretrpjela nikakvu štetu, i u njoj sada radimo. Naša zgrada, kao hrvatsko materijalno kulturno dobro, snosit će obnoviteljsku sudbinu drugih zagrebačkih oštećenih kulturnih dobara. Dio vlastitih sredstava svakako ćemo iskoristiti za obnovu zgrade, no sredstva su uvijek nedostatna u ovakvoj situaciji pa se Matica hrvatska obraća svim mogućim donatorima. Iz Matičina je članstva već došla inicijativa da se osnuje fond za obnovu Matičine zgrade. U tom ćemo pogledu učiniti sve pravne, zakonske i financijske pretpostavke za utemeljenje Fonda donatora Matice hrvatske za obnovu potresom oštećene zgrade.

 Stoga molimo sve Matičine članove u odjelima i ograncima u zemlji i inozemstvu, Matičine simpatizere i podupiratelje, sve one kojima je stalo do čuvanja i unapređenja hrvatske kulture, da svojim prilogom u taj Fond pomognu da Matica hrvatska, u svojoj obnovljenoj zgradi, neumorno i beskompromisno radi na dobrobit hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta.

Najveći dobrotvor
Jure Petričević

U povijesti Matičina donatorstva, kao posebnu i važnu donaciju, treba izdvojiti najveću Matičinu donaciju svih vremena. Naime, „Matica je 1997. oporučno naslijedila od Jure Petričevića 905.563,45 švicarskih franaka (ili kako je tada proračunato 1,450.000 DM) bez ikakvih uvjeta“, pa je Glavni odbor Matice hrvatske „donio odluku da se taj iznos uloži u nekretnine, odnosno u izgradnju poslovnog prostora u dvorištu Matičine palače, kao u dobro hrvatskoga naroda i trajan spomen darovatelju“, kome je u dvorištu te zgrade podignuto spomen-obilježje. Matica će se i na druge primjerene načine pokušati odužiti svome donatoru, a već je svoju veliku dvoranu nazvala Dvoranom Jure Petričevića.

Navedimo, na svršetku, riječi Josipa Bratulića (iz Spomenice), koji je Matičin život sažeo ovako: „Matica hrvatska proživljavala je sve uspjehe i padove, sve nade i sumnje, sva razočaranja i uzlete koje je proživljavao hrvatski narod u posljednjih stotinu i šezdeset godina, Matica hrvatska se tako ugradila u intelektualnu i moralnu povijest hrvatskog naroda. Ona je svijest i savjest hrvatskog naroda.“

Posljednja tri desetljeća Maticu je doniralo, relativno manjim iznosima, više pojedinaca i tvrtki, što će u predviđenoj knjizi o donacijama pokazati i Tablica donatora. Bit će uvršteni i donatori koji će se odazvati na naš poziv i donirati u Fond donatora MH za obnovu potresom oštećene zgrade.

Matica je, dakle, i u ovo vrijeme ostala dosljedna svom temeljnom zadatku: čuvati, njegovati i promicati hrvatski kulturni i nacionalni identitet. Donatori Matice hrvatske to su znali, vrednovali i pomagali te i sami postali Matičina svijest i savjest u hrvatskom narodu. Učinit ćemo sve da se njihova imena i prinosi vide, sa zahvalnošću ovoga naroda za svaki prinos, koji daju bez zadrške, radosno i dobrovoljno jer hilarem enim datorem diligit Deus (Bog ljubi vesela darivatelja)!

Zagreb, 6. travnja 2020.