Turopoljski dijalekt jedinstveno je nacionalno blago

Zbog koronavirusa otkazano je 13. ožujka i mraclinsko predstavljanje novoga broja časopisa na turopoljskom dijalektu, Škrijne turopŏlske. Unatoč nepovoljnim zdravstvenim i društvenim okolnostima, osnivač i glavni urednik časopisa, istodobno predsjednik velikogoričkog ogranka Stjepan Rendulić, dobio je makar na ovaj način zasluženo priliku da predstavi svoj dugogodišnji rad, iako je u razgovoru želio više o djelatnostima, manje o osobnom, nemjerljivom prinosu djelovanju velikogoričkoga ogranka.

Rođen je 1948. u Velikoj Mlaki, gdje i živi. Završio je Višu statističku školu u Zagrebu. Radio je u Državnom statističkom zavodu, u više ustanova Grada Zagreba i Hrvatskoj socijalno liberalnoj stranci. Djelovao je u velikogoričkom političkom životu od 1990. do 2004, bio je zamjenik gradonačelnika, vijećnik Gradskog vijeća te član Gradskog poglavarstvu. U kulturni život Grada Velike Gorice aktivno se uključio 2008. obavljajući dužnost predsjednika Ogranka Matice hrvatske u Velikoj Gorici do danas. Idejni je začetnik i osobni provoditelj Matičinih projekata: Matičin četvrtak u Muzeju, Matičin književni natječaj, Matičini susreti, Turopolske večeri te više Matičinih čitaonica: u Velikoj Mlaki, Mičevcu i Plesu (Velika Gorica). Zaslužan je za pokretanje traženja i dobivanja statusa zaštićenoga nematerijalnog kulturnog dobra turopoljskom dijalektu, koje je do sada drugo zaštićeno kulturno dobro na području Grada Velike Gorice i Turopolja. Za humanitarno djelovanje odlikovan je 2007. Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske, a za dugogodišnji rad na očuvanju kulturnog identiteta Turopolja dodijeljena mu je 2018. Nagrada Grada Velike Gorice s likom Franje Lučića. Član je Kajkavskoga spravišča.

Stjepan Rendulić, predsjednik Ogranka Matice hrvatske od 2008, intenzivirao je kulturni život Velike Gorice / Snimio MIRKO CVJETKO

Osovina djelovanja Ogranka MH u Velikoj Gorici je Matičin četvrtak, koji je prije više od desetljeća povezao niz lokalnih institucija. O kakvu je programu riječ?

Matičin četvrtak više volim zvati našim osnovnim projektom iz kojeg su vremenom izvirali drugi projekti i na kojem se i govori o tim projektima. Četvrtak traje već jedanaestu godinu, dosad je održano 250 nastupa. Svake godine na Četvrtku nastupi četrdesetak gostiju pa u deset godina održavanja možemo govoriti o zavidnom broju od 400 gostiju i oko 10.000 posjetitelja. Posebnu vrijednost ima činjenica da se osnovne postavke Četvrtka nisu mijenjale od njegova početka do danas. Izmjenjuju se samo gosti. Matičin četvrtak održava se u suradnji s Muzejom Turopolja u kojoj Ogranak osigurava nastupne predavače i voditelje, a Muzej prostor za nastupe jednom tjedno u istom danu navečer. Teme nastupa raznolike su i široka raspona. Predstavljane su osobe i pojedine velikogoričke i hrvatske institucije iz područja kulture, a predavači raznih struka održali su predavanja iz raznolikih područja (povijesti, jezika, jezične i kulturne baštine, zaštite kulturne baštine, etnologije, ekologije). Dogovorena je suradnja s više instituta: Hrvatskim institutom za povijest, Institutom za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Staroslavenskim institutom, Institutom za etnologiju i folkloristiku te njihovi predavači održavaju predavanja s temama iz svojeg područja. Četvrtak je dugogodišnjim kontinuiranim postojanjem zauzeo važno mjesto na kulturnoj sceni Velike Gorice i Turopolja.

Časopis Ogranka Luč vodi glavna urednica jezikoslovka Bernardina Petrović

Što su časopisi Luč i Škrijna turopŏlska obogatili u radu MH? U prvom ste izvršni urednik, u novopokrenutom, spomenuli smo, glavni urednik.

Svaka napisana riječ vrijedi. Svaka izdana knjiga vrijedi. No periodika ima nekakvu dodanu vrijednost. Bliža je čitatelju i lakše se čita i pročita – barem u današnje vrijeme. To vrijedi i za naše časopise, Luč i Škrijnu. Luč je orijentirana više na općenite, hrvatske teme, a Škrijna turopŏlska posvećena je posebnoj vrsti kajkavice – turopoljskoj kajkavici. U njoj se piše o turopoljskom dijalektu i, koliko je to moguće, na turopoljskom dijalektu, što daje posebnu važnost našem ogranku, Turopolju, Matici hrvatskoj u cjelini i vrijednost cijeloj hrvatskoj kulturnoj baštini. Škrijna izlazi od 2018. i dosad su izdana dva broja. Urednici su izvorni govornici turopoljskog dijalekta, a članke na turopoljskom dijalektu pišu domaći autori. Ima tri tematska bloka, a ovdje je prilika da to opišemo na turopoljskom dijalektu: „Časopis jê podelen na tri déle (rubrike): Na Turopŏlski jêzek i običaje, Turopŏlskê kniževnê putê i na Turopŏlskê pripovetkê i pesmê, a k tomu su još dodôni Živlejnski puti spisatelof (životopisi autora).“ Škrijna je, možemo to slobodno reći, rijetkost i u hrvatskoj periodici.

Opstanak Luči i MH kroz turbulentna turopoljska i hrvatska desetljeća bio je iznimno važan. Koje su ključne odrednice časopisa?

Časopis Ogranka Luč počeo je izlaziti još 1990, ali je 1998, nakon prestanka djelovanja Ogranka, prestao izlaziti. Nakon obnove djelovanja 2008. započeto je novo doba Luči s novim formatom i drukčijim pristupom sadržaju. Novi prvi broj izlazi 2012. s Ivom Pranjkovićem kao glavnim urednikom. Od 2014. izlazi redovito svake godine s glavnom urednicom Bernardinom Petrović i mojom malenkosti izvršnim urednikom. U svakom pojedinom broju ističe se jedna ili više tema u tematskom bloku: o hrvatskoj povijesti, ekologiji, hrvatskom jeziku, Prvom svjetskom ratu, zaštiti i obnovi kulturne baštine (materijalne i nematerijalne) uz redovite rubrike o turopoljskoj povijesti, jednom kajkavskom književniku, književnim temama, književnom natječaju Ogranka te kronologijom aktivnosti Ogranka. Članke u Luči pišu naši vrijedni domaći autori (članovi i nečlanovi Matice) uz znanstvenike iz pojedinih hrvatskih instituta koji su bili i predavači na Matičinu četvrtku. S takvom uredničkom politikom Luči možemo predvidjeti, i poželjeti, „stabilnu i svijetlu budućnost“.

Nakladništvo je važna stavka cjelokupnoga Matičina djelovanja, tako i ogranaka. Biste li izdvojili još poneko izdanje?

Izdavaštvo Ogranka broji više zbirki pjesama, priča, zapisa, rodoslovlja manje ili više poznatih domaćih autora. Izdvojiti treba posebno izdanje, Turopoljsku čitanku (priređivač Ivo Pranjković) za koju je predsjednik Matice hrvatske 2018. dodijelio Ogranku Zlatnu povelju. Čitanka je izdana u sunakladništvu s Pučkim otvorenim učilištem Velika Gorica. U periodici Ogranka nalazi se još jedan časopis, Obnova, koji se od 2019. izdaje u sunakladništvu s Udrugom Obnova iz Zagreba.

Dok se mnoge zatvaraju ili odavno ne postoje, vi ste otvorili nove čitaonice u Plesu, Mičevcu i Velikoj Mlaki.

Čitaonice se u današnje vrijeme gledaju kao neki relikt prošlosti, ali s malo truda i sredstava u otvaranju čitaonica one postaju mjesto okupljanja, tako da opravdavaju svoju svrhu iako zanimanje za tiskovine, bilo knjige ili periodiku, nije veliko. Evo, čitaonica u Velikoj Mlaki već ulazi u devetu godinu djelovanja uz svakodnevno dežurstvo volontera i opravdava svoje postojanje. S tim primjerom otvorene su i čitaonice u Mičevcu i na Plesu (dio Velike Gorice). Treba čak spomenuti da volonteri nisu članovi Matice, ali su svjesni važnosti postojanja čitaonice u nekom mjestu.

Koje su obveze stigle statusom kulturnoga nematerijalnog dobra za turopoljski dijalekt od 2017?

To je priča na koju je naš Ogranak posebno ponosan. Turopolje ima svoju povijest, kulturu, običaje, nošnju, jezik. Turopoljski jezik/dijalekt stoljećima je bio jedan od najvažnijih oblika identiteta domicilnog stanovništva Turopolja te jedan od temeljnih elemenata i nacionalnog identiteta. Spoznajući vrijednost i važnost još živa govora dijela stanovništva Turopolja za nacionalni identitet i kulturnu baštinu Turopolja Ogranak je 2014. uputio zahtjev Ministarstvu kulture da turopoljski dijalekt proglasi zaštićenim kulturnim dobrom, što je Ministarstvo i učinilo 2017. Iz Rješenja se može izdvojiti da je „turopoljski dijalekt jedinstveno blago koje na lokalnoj i nacionalnoj razini osigurava kulturnu raznolikost“ te kako bi se „izbjegla opasnost od nestajanja“ preporučuje se „skupljanje rječničkoga blaga“ u svrhu daljeg proučavanja i zaštite. Ministarstvo je Ogranak odredilo za jednog od nositelja kulturnog dobra.

Uz svoje redovite projekte Ogranak Matice hrvatske u Velikoj Gorici posebnu pažnju usmjerava na aktivnost proučavanja i zaštite turopoljskog dijalekta, što se očituje u aktivnosti izrade Turopoljskog rječnika, organiziranjem Turopolskih večeri te rasprava o turopoljskom dijalektu, a izdaje i, već spomenuti, časopis na turopoljskom dijalektu Škrijnu turopŏlsku.

Rječnik je vrijedna publikacija za istraživanje i dokumentiranje turopoljskoga dijalekta i važna za očuvanje kulture i kulturne baštine Turopolja, Zagrebačke županije i Hrvatske. Rječnik je samo jedan od elemenata u postupku normizacije govora i pisma turopoljskog dijalekta – zapisivanje riječi, utvrđivanje načina izgovora riječi, definiranje abecedarija i grafije, utvrđivanje pravopisnih i gramatičkih pravila. To je put za očuvanje turopoljskog dijalekta kao kulturnog dobra sa svrhom prenošenja budućim naraštajima putem formalnog i neformalnog obrazovanja, što i jest najvažniji cilj cjelokupne aktivnosti s turopoljskim dijalektom.

Osim Matičina četvrtka, organiziran je natječaj Turopoljska poculica, u planu su i mnogi drugi događaji, za koje vjerujemo da će biti održani.

Matičin književni natječaj Turopoljska poculica kontinuirano traje već jedanaest godina i upravo je završen. Turopolske večeri i Matičini susreti održavaju se već šest godina, a hodočašće na Gvozdansko organizira se već pet godina. Postoji niz tematskih projekata u okviru Matičina četvrtka, od kojih treba istaknuti sjećanje na Domovinski rat predstavljanjem velikogoričkih udruga proisteklih iz Domovinskog rata te poetsko-glazbeni recital sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje kao simbole stradanja u Domovinskom ratu.