Rijeka kao laboratorij europske povijesti i budućnosti

Voda, rad i migracije. Kako bi svoje identitetske specifičnosti ispreplela s obilježjima, ali i neuralgičnim točkama suvremenog europskog identiteta, Rijeka se, kao ponosna nositeljica naslova europske prijestolnice kulture, odlučila odrediti upravo postavljajući grad, njegovu prošlost, sadašnjost, a u određenom kontekstu i budućnost, u međuodnos s tim trima važnim silnicama.

U sklopu Okoliša sjećanja umjetnici putem džambo-plakata šalju poruku o tome da mjesta na kojima su počinjeni zločini, poput Golog otoka, trebaju postati mjesta sjećanja, učenja i pamćenja

Rijeka je grad po vodi nazvan i njome obilježen, iznikao i izrastao na plodnom prostoru između slatkih i slanih voda. No voda je u Rijeci označavala i prostor prelaženja i brisanja granica. Naime, mnoge su se migracije kroz stoljeća odvijale vodenim putem, a Riječani su se kao i stanovnici drugih, gradu gravitirajućih, krajeva na njih odlučivali kako bi u trenucima ekonomske i industrijske stagnacije ili propadanja pokušali ostvariti temeljno ljudsko pravo, ono na rad.

U tom je smislu postavljanja osnovnih programskih točaka na isti pravac, program otvaranja, 1. veljače u riječkoj luci održana Opera industriale, uspješno izvedena. Izmjenjujući prostor luke, u kolektivnu memoriju upisan kao prostor odlazaka, i pretvarajući ga u mjesto dočeka i susreta s raznolikošću drugih, Rijeka je otvorila prostor dijaloga prošlosti i budućnosti. Industrijske su tehnike rada gledateljskom mnoštvu predstavljene uz pomoć novih, postindustrijskih tehnologija i kroz nove, kulturne i umjetničke oblike rada, što je staru i novu ekonomiju rada postavilo u izravan odnos.

No mnoga su, s programskim odrednicama povezana pitanja, ostala neodgovorena. Poput budućnosti radne ekonomije, prihvaćanja kroz migracije stvorenih različitosti, kako za budućnost sačuvati prirodno okruženje te pitanja novih, moru usmjerenih tehnologija i značenja održivoga turizma, a sva bi ona, planirano je, trebala dobiti odgovor (potpuno ili otvaranjem prostora daljoj raspravi) u idućih 366 dana, kroz 300 kulturnih programa sa 600 događanja u čijoj je pripremi sudjelovalo više od 350 partnerskih organizacija iz 55 svjetskih zemalja. Trenutno su zbog epidemije do 14. travnja odgođena sva planirana događanja, a naknadno će biti objavljen novi raspored.

Organizatori EPK osmislili su sedam programskih pravaca s dvama ciljevima: postavljanjem Rijeke u interakciju s europskom kulturom i stvaranjem prostora za građansku uključenost i odgovornost

Kako bi dodatno naglasili pripadnost svakog od tih događanja, organizatori programa osmislili su čak sedam programskih pravaca, cjelina koje se međusobno isprepleću, a kao dodatnu vrijednost glavnom programu osmislili su i niz važnih posebnih događanja. Sve to nastalo je s dvama jednako važnim ciljevima; postavljanjem Rijeke u interakciju s europskom kulturom i stvaranjem prostora za građansku uključenost i odgovornost.

Globalnom usmjerena lokalnost

Premda je programom Diversity mixer u sklopu Kuhinje različitosti kojoj je cilj poticanje različitosti u kulturnim i kreativnim industrijama na prostoru Županije, Rijeka još u listopadu 2018. najavila kako će „različitost“ iz programskog slogana dodatno ukorijeniti i u društvu, a posebno na radnim mjestima, tek je realiziranim programima iz pravca Doba moći podcrtana globalnom usmjerena lokalnost. Naime, polazeći od nesigurne riječke prošlosti, usmjerivači pravca odlučili su s raznim kulturnim i umjetničkim praksama istražiti raznovrsnost politika moći kao i heterogene načine njezina postavljanja u kontekst pa se tako u jednakoj mjeri bave opresivnom i kreativnom moći. Doba moći Rijeku vidi kao laboratorij europske povijesti. Stoga i pravac funkcionira više kao kompleksna i komplicirana krivulja na EKG-slici grada stvarana kroz povijesne i umjetničke izložbe, kazališne predstave i opere, konferencije i intervencije u javnom prostoru. Kao i Kuhinja različitosti, kojoj je cilj stvoriti diskurs za sve druge pod šarenim kišobranom riječke inkluzivnosti, i Doba moći započelo je i prije službenog početka manifestacije, 12. rujna, i otvaranjem izložbe D’Annunzijeva mučenica u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja, koja nudi tumačenje talijanskog vojskovođe i preteče fašističke ideologije iz humanističke pozicije suvremenog antifašizma. Osim tom, Muzej u dijalog s gradom i propitivanje granica ulazi i izložbom Violinom iznad granica / Stradivari u Rijeci – Kresnik i Cremona, no gostovanje belgijske izvedbene skupine Needcompany označio je dijaloški prelazak granica i uvođenje novog, europskog pa i svjetskog momenta, što je posebno naglašeno predstavom Sve što je dobro o posljedicama života u suvremenom, neuralgijama opterećenu društvu.

No u pravi bi i otvoreni dijalog sa samim sobom grad ušao premijerom Vježbanja života – drugi put koji, nakon lani praizvedena Leica formata znači novi moment u programu Rijeka o Rijeci, kojim riječka kazališna kuća ponovno postaje središnji prostor javne rasprave, a osim zbog epidemiološke krize odgođenom predstavom u dijalog s prošlošću prijestolnica kulture ući će izložbama dviju hrvatskih umjetnica, Vlaste Delimar, najavljenom za listopad, i Sanje Iveković u siječnju iduće godine te izložbama 90e: ožiljci i Nakon velikog rata: nova Europa 1918–1923. Za svibanj najavljeno podizanje Spomenika crvenoj Rijeci Nemanje Cvijanovića unaprijed je izazvalo mnoge ideološke prijepore u čijoj je sjeni ostala činjenica da pravac, kroz umjetničke intervencije na Golom otoku, Okolišem sjećanja koji promatra umjetnost kao otpor represiji i Vi ste partiju izdale kada je trebalo da joj pomognete ulazi u dijaloški sukob i s drugom stranom riječke povijesti.

Širenje dosega domaće kulture

Program bi trebao biti zaokružen dvjema konferencijama, svibanjskim i prosinačkim Vremenskim kapsulama, a one su spona kojom Doba moći poseže u 27 susjedstava, vrlo lokalno orijentiran program. Cilj je tog programa kulturu dovesti u 27 susjedstava Primorsko-goranske županije gdje stanovnici dosad i nisu bili njezini primarni konzumenti. Osim širenja dosega domaće kulture, cilj je kroz zajedničke nazivnike ta susjedstva povezati s europskima, što je zorno prikazano već Zvončarskom simfonijom, koja je drugog vikenda u veljači održana u Čavlima, okupivši brojna europska „susjedstva“ povezana tradicijom tjeranja zlih duhova.

Vremenske kapsule pohranjene u svakom od susjedstava ostat će trajan dokument vremena baš kao što će u naselju Vulkan postavljen Neboder za ptice Vladimira Perića Talenta upozoriti na prepletanje moći i ekoloških pitanja. Problematizirajući suvremenost života u skučenim, krletkama nalik stanovima, Talent isprepleće socioekološka pitanja, a pravac Doba moći postavlja u odnos s Lungomare Artom, čija je osnovna zadaća umjetnost izvesti iz muzeja i učiniti živom, prisutnom i upotrebljivom. U tom će smislu mnogi ugledni domaći i inozemni umjetnici pod vodstvom češkog kustosa Michala Kolečeka stvarati trajnu, u tradiciji ukorijenjenu vrijednost postavljenu na javne prostore diljem Kvarnera. U ekološkom promišljanju jedna od najvažnijih svakako će biti skulptura mlade opatijske umjetnice Nike Laginja Čistač u moru ispred Voloskog, kojom će se ukazati i na mogućnost primjene morske prostornosti u drugom smislu, ali i na važnost njezina odgovornog korištenja.

O moru promišlja i pravac Dopolavoro usmjeren na problematiziranje novih oblika rada, nepoznatih prije desetak godina, kao i na otvaranje pitanja prostora nerada, slobodnog vremena ili ljenčarenja. Kao središnji dio pravca najavljena je travanjska izložba Usijano more o nevidljivim ekonomijama povezanim uz more i usko naslonjenim na gradove smještene na njegovoj obali.

Nepoznati riječki Klimt

Kad je o izložbama riječ, najviše onih umjetničkih nudi skup programa Izvan pravaca što okuplja sva ona događanja koja o Rijeci promišljaju, ali nisu nužno pripadna samo jednom pravcu. Tako je večer uoči svečanog otvaranja Izvan pravaca u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti otvorena Maljkovićeva izložba S kolekcijom, a od srpnja do siječnja 2021. novi bi Muzej grada Rijeke trebao ugostiti čak dvije izložbe o Gustavu Klimtu, Nepoznatog Klimta najprije kroz „ljubav, smrt i ekstazu“, a potom i kroz riječki opus slavnog umjetnika.

Također, Izvan pravaca ugostit će mnoge velike glazbene umjetnike, među kojima se posebno ističu finska primadona Karita Mattila i letonska mezzosopranistica Elina Garanča, a program bi trebao kulminirati u siječnju 2021. izvedbom Opere po Kamovu akademika Zorana Juranića.

Naravno, važno je da program gradu ostavi i trajno nasljeđe, a jednu takvu, svjetlosnu instalaciju Refugees will come na zgradu na riječkoj Delti, jedan od rijetkih programa koji trenutno zbog epidemije nisu odgođeni, upravo je postavio umjetnik-nomad Bobi Badalov. Time nije samo ukazao na važnost vidljivosti migracija i migranata u društvu nego i, poštujući sigurnosne propise, u ova krizom uzdrmana vremena otvorio novi prostor umjetnosti.