Vijenac 680

Aktualno u kulturi

Uz dodjelu nagrade najvažnije pjesničKe manifestacije

Mićanović i Augustinčić laureati Goranova proljeća

Petra Miočić

Program 57. Goranova proljeća, naše najdugovječnije i najvažnije pjesničke manifestacije što se od 18. do 21. ožujka trebala održavati u Zagrebu, europskoj kulturnoj prijestolnici Rijeci i Goranovu rodnom Lukovdolu pao je kao još jedna od „žrtava“ mjera za sprečavanje širenja zaraze koronavirusom, odnosno pandemijom uzrokovane krize. Kako je ove godine u fokusu trebalo biti pjesništvo turskog jezika i brojni su gosti trebali stići iz drugih europskih država i SAD-a, a namjera organizatora bila je predstaviti Europsku platformu za promicanje mladog pjesništva Versopolis, dio zagrebačkog i riječki program odgođeni su još sredinom ožujka, no nekoliko dana prije zakazanoga početka manifestacije odlučeno je da će pjesnikov rođendan i Svjetski dan poezije proći bez tradicionalne dodjele Goranova vijenca i Gorana za mlade pjesnike čiji su laureati, Miroslav Mićanović i Tomislav Augustinčić, proglašeni na konferenciji za medije ranije ovog mjeseca.


Miroslav Mićanović dobitnik je Goranova vijenca

Obrazlažući dodjelu nagrade za cjelokupni pjesnički opus i ukupan doprinos hrvatskoj književnosti Tvrtko Vuković, kao član žirija koji su uz njega činili Branko Čegec, Evelina Rudan, Andrea Zlatar Violić i Marko Pogačar, ukazao je na paradoks sadržan u tome što se Mićanovićev rad dade podvesti pod sintagmu svijet kao tekst kojom je još kao mlad autor pokušao odrediti vlastito razumijevanje književnosti i njezina odnosa prema stvarnosti, što je rezultiralo odbacivanjem navodno dotrajalih pjesničkih i jezičnih konvencija i vraćanjem jezika njegovoj običnoj upotrebi. Srećom za hrvatsko pjesništvo i kulturu, nastavlja Vuković, Mićanović je u tom pothvatu uspio te u svih devet svojih pjesničkih knjiga, od Grada dobrih ljudi iz 1984. do Obrta za pranje perja iz 2017, ne odustaje od toga da, koristeći se običnim jezikom u pjesmi oslobodi ono što možda nema ni postojanja ni imena, ali djeluje. To Vuković ocjenjuje najvećom vrijednošću Mićanovićeva pjesništva, „jedne od onih pojava koje našu kulturu i ukupnu zajednicu čine boljim mjestom za život“.

Osim spomenutih zbirki poezije, Miroslav Mićanović (Brčko, 1960) autor je brojnih priča i eseja te suradnik vodećih kulturnih listova i emisija, urednik pjesničkih zbirki i antologija te pokretač kulturnih manifestacija. Među brojnim dosadašnjim priznanjima njegovu radu posebno se ističu Kvirinova nagrada za ukupan doprinos hrvatskom pjesništvu 2017. te iste mu godine dodijeljena književno-kritičarska nagrada Julije Benešić Đakovačkih susreta hrvatskih književnih kritičara.

Mladom pjesniku Tomislavu Augustinčiću (Karlovac, 1992), diplomiranom etnologu i antropologu, književnom kritičaru nekoliko internetskih portala i voditelju književnih tribina i festivala, Goran za mlade pjesnike otvara vrata u nedvojbeno plodonosnu karijeru. Njegov rukopis Ipak, zora komisija u sastavu Miroslav Kirin, Branislav Obučar, Martina Vidaić odabrala je između 47 pristiglih, a o njihovoj kvaliteti svjedoči i to što su, uz nagrađeni, pohvaljeni još i rukopisi Špekec Patrika Gregurca i Kraćenje razlomaka Marije Skočibušić.

Obrazlažući nagradu, Branislav Obučar pohvalio je Augustinčićevo pristupanje tekstu kao cjelini čiji je koncept naglašen izostavljanjem naslova pojedinih pjesama „koje se katkad izravno dovezuju jedne na druge, djelujući poput ulomaka i varijacija jednog tematskog polja“. Jednom od ključnih osobina pobjedničkog rukopisa Obučar proglašava metodičnost kao rezultat promišljenoga pjesničkog rada i istančana senzibiliteta te hvali pjesnikov stilski i tematski intrigantan i misaono ambiciozan koncept. Kao osnovno uporište njegova pjesničkog univerzuma vidi, u ovom slučaju „mnoštveno i komplicirano“, tijelo opisano bez potrebe za traženjem savršenstva, a istražujući nježnost i žudnju, lirski subjekt nije usmjeren samo na tijelo nego i na riječi koje ga iskazuju. Težnja tog pjesništva, zaključuje, nije izgraditi misaoni sustav nego stvoriti osebujnu atmosferu koja pokazuje da tijelo nije moguće dokraja promisliti, opisati ni izreći pa čak ni učiniti potpuno svojim.

Vijenac 680

680 - 26. ožujka 2020. | Arhiva

Klikni za povratak