Kad klaunovi preuzmu snove

Kad smo na premijeri predstave Lovci na snove 20. veljače kročili u gledalište Kazališta Mala scena u Zagrebu, činilo nam se da smo ušli u idealan prostor za snoviti događaj za djecu i odrasle snivače. Ni sanjati nismo mogli da će se samo nekoliko dana poslije cijela Hrvatska i svijet pretvoriti u konkretizaciju Hamletove rečenice „Razglavio se svijet“ i da će to biti jedna od posljednjih predstava koju smo pogledali prije zatvaranja kazališta u ožujku zbog mjera zaštite od koronavirusa.

Sanjarski karusel predstave izmjenjuje slike, zvukove i predmete u vrtuljku dječjih nada, ali i strahova / Izvor LOFT

Nadajući se da će takvo stanje egzistencijalne ugroženosti, sad pojačano i velikim potresom koji je pogodio Zagreb, trajati kratko, okrećemo se analizi predstave za publiku iznad šest godina, nastale u produkciji LOFT-a, Lutkarske organizacije koju fakat trebamo.

Autorsku ekipu te malešne i šarmantne predstave čine redateljica Morana Dolenc i suradnici Petra Prša, Anja Pletikosa, Luka Vrbanec, Ivan Štrok, Bruno Kontrec te kostimografkinja Vesna Mihetec.

Kostimi pastelnih, ružičastim i nebeski plavih tonova određuju identitet te nježne i uzrujane predstave, kakvi su i snovi sedmogodišnje djevojčice Franke, u izvrsnoj glasovnoj interpretaciji djevojčice Katje Panić, signirane Frankinim večernjim odlaskom na spavanje i razgovorom s tatom kojemu glas daje Vlatko Panić, i završnim buđenjem, kad ujutro doma dolazi Frankina mama, kojoj glas daje Iva Lehunšek Panić.  

Uz elemente lutkarske predstave i kazališta predmeta prevladava pantomimsko-plesno-klaunovska predstava s tjelesno i mimski sposobnim izvođačima: Neven Matoša i Bruno Kontrec izvrsno uprizoruju razne situacije s kojima se suočavaju kao lovci na snove, noćni šetači, pohranjivači snova u virtualnoj stvarnosti, koji omogućuju da se sanjanje male spavačice Franke odvija neometano. Nalik uigranome klaunovskom paru i figurama (iz) komedije dell’ arte, dvojica izvođača pokazuju pravu majstoriju u neverbalnoj igri i komunikaciji, uz gegove i slapstick-komedijske elemente. I dok se pitamo hoće li djeca razumjeti da je riječ o zaposlenicima u tvrtki specijaliziranoj za djecu spavače i što znače njihove tenisice, elegantna odijela i zaštitne, motorističke kacige, predstava se odvija lijepo i začudno bez vlasulje, bez šminke, bez za klaune karakteristične odjeće, bez umjetnoga nosa, ali sa srcem i dušom. Nekad možda spora i za djecu apstraktna, doseže visoke standarde 45-minutnih predstava za djecu.

Veliki sat, golemi jastuci i predmeti iz dječje sobe postaju duhovit karusel, vrtuljak u zabavnom parku, mehanička naprava na ručno okretanje, s krakovima sjedala – dijelovima kreveta usmjerenima prema publici i koreografiranoj igri, uz zamišljene drvene konje ili brze motore. Dijaprojektor s kružnim spremnikom snova, ovisno o Frankinu nemirnom ili mirnom snu, mijenja dijapozitive zamišljanja. I dok se u dječjoj spavaćoj sobi – u kazališnoj kutiji love i čuvaju snovi jedne djevojčice, odraslu publiku ta igra može asocirati na srednjovjekovnu ceremonijalnu igru u kojoj konjanici opremljeni kopljem i mačem u krugu izvode različite figure, ali i na dvanaesti studijski album Parnoga valjka iz 1990, s hitom Ima dana, Pariz, U prolazu....

Predstava Lovci na snove izmjenjuje slike, zvukove i predmete u vrtuljku dječjih nada, ali i strahova i strepnji s kojima se susreću djeca hrabro se noseći sa svim slojevima vlastite osobnosti. Voljeli bismo da se uz dvojicu odraslih izvođača redateljica odlučila djevojčicu Franku prikazati i na sceni, a ne samo u glasovnoj kulisi.

Zanimljiva, precizna, disciplinirana i domišljena, ali pomalo i hermetična, sve skupa ugodna i potrebna predstava u ovim teškim vremenima.