IZDVAJA Lada ŽIGO Španić

Robert Roklicer, Sve što sam imao reći o ljubavi 

Usukani moralisti rekli bi da je posljednja, postumno objavljena zbirka pjesama uglednoga pjesnika Roberta Roklicera prosta (Mala knjižnica DHK, 2019), no riječ je o sjajnoj zbirci ludističkih, sarkastičnih i autoironičnih stihova kojima autor bez dlake na jeziku demistificira ljubav. Ljubav je u čitavoj povijesti hrvatske ljubavne lirike (do današnjih dana) bila nešto eterično, božansko i nedostižno. Robert Roklicer „spušta“ ljubav s nebesa na zemlju, stavlja je u svakodnevni kontekst, oduzima joj patetične atribute, razgolićuje ju i duhovno i tjelesno, jer ljubav se i ljubi i troši, ona sastavlja i rastavlja, a njezin je nužan kraj razočaranje.

Manifestacija Poezija to go

Iako je Tin Ujević u eseju Sumrak poezije (1929) predvidio nestanak lirike, to se, srećom, nije dogodilo – što je vrijeme suhoparnije, suptilni ljudi više posežu za duhovnim osvježenjima. Dokaz da poezija živi jest i poznata i ugledna manifestacija Poezija to go koju je utemeljila Sonja Zubović 2015. Manifestaciju je pokrenula s motom „Poezija je laboratorij jezika, a jezik je nukleus nacionalnog identiteta“. Projekt je jako zaživio na društvenim mrežama, a tu su i brojne tribine na kojima pjesnici nastupaju pred brojnom publikom, jer Sonja Zubović ima sjajan smisao za motivaciju. Svi nastupi uživo snimaju se i svi su dostupni na internetu. Do sada su na tribinama gostovali brojni ugledni pjesnici – Enes Kišević, Irena Vrkljan, Sonja Manojlović, Božica Jelušić, Darija Žilić, Davor Šalat, Enerika Bijač, Miroslav Mićanović, Ružica Cindori, Branko Čegec, Dorta Jagić…

Do sada je snimljeno pedesetak audiointerpretacija koje su izveli mnogi ugledni glumci. Prošle godine Sonja Zubović organizirala je poeziju na city light plakatima koji se stavljaju na oglasna mjesta u Zagrebu. Na njima su stihovi predočeni na vizualno kreativan način, a dizajnerski su ih osmislili studenti Tena Pezdevšek, Kristina Majer i Filip Krajačić. Medijski pokrovitelj manifestacije Poezija to go jest Radio 101.

Sam naziv Poezija to go izvrsna je reklama za poeziju – ona nije nešto zavučeno u interijere, nju valja ponijeti sa sobom, na tribinu, na prijateljsku kavu, na izlet, u tramvaj… A za zbirku pjesama doista u svakoj torbi ima mjesta!

 Mini reportaža iz Meksika –

Milan Kundera negdje je napisao da knjiga mora biti pametnija od pisca. Mnogi su pisci danas pametniji i rječitiji od svojih knjiga. No moja draga urednica Mira Muhoberac potaknula me da napišem nešto o svom gostovanju u Meksiku, u gradu Guadalajara (sa oko pet milijuna stanovnika), u kojem se svake godine održava jedan od najvećih svjetskih sajmova knjiga (Feria internacional del libro de Guadalajara). Pozvana sam potkraj prošle godine kao dobitnica Nagrade EU, za roman Rulet koji je, među inim, doživio i prijevod na španjolski jezik. Ugođaj je bio predivan, srdačnost Meksikanaca podigao mi je dušu u nebesa. Nastupala sam na tribinama, održavala predavanja na sveučilištima, davala mnoge intervjue, a publici se najviše svidjela teza da posvećujem knjige luzerima (dobrim dušama na margini posesivnog društva). Ne radi se tu, naravno, ni o kakvoj slavi. Ima pisaca koji misle da čitav svijet bulji u njihov prijevod, a jedan bestseler stoji u svjetskim knjižarama samo tjedan dana. U knjizi Jednodnevne mušice žive dulje Ephraim Kishon nazvao je takva umišljenog pisca „svjetski slavan u vlastitoj zemlji“. Ja nisam slavna ni u svojoj zemlji ni u inozemstvu, ali zato imam vremena napretek i dok pišem, nemam tremu. Slava je često plod nesporazuma, objasnio je Rilke. Možda se meni dogodio „nesporazum“, ali sam, vjerujte mi, sporazumno obavila sve zadatke koji su se očekivali od mene!