Iskonska i nesputana genijalnost

Jedan od posljednjih događaja koji su se odvili početkom drugog tjedna ožujka (prije kompletnog gašenja hrvatskoga glazbenog života zbog pandemije koronavirusa) bijaše Finale izbora hrvatskog predstavnika za Euroviziju mladih glazbenika. Desetog ožujka u Studiju Anton Marti na Hrvatskoj radioteleviziji pred Simfonijskim orkestrom HRT-a svoje je snage odmjerilo osmero kandidata u dobi između petnaest i devetnaest godina (dobna granica je 21 godina) za laskavi naslov kojim ulazi u svjetsku konkurenciju natjecanja za najboljega.

O njihovu je plasmanu odlučivao pomno odabran sastav naših istaknutih višestruko nagrađivanih glazbenika: flautistica Tamara Coha Mandić, skladateljica Sara Glojnarić, violinist Marco Graziani, čembalist i orguljaš Pavao Mašić te udaraljkašica Ivana Kuljerić Bilić (predsjednica).

Izbor je održan u Studiju Anton Marti na HRT-u / Snimio Dario Njavro / HRT

Da dob nakon čak ni u tako mladoj fazi umjetničkog razvoja nije bitna, pokazuje činjenica da je baš najmlađi kandidat u hrvatskim okvirima odnio pobjedu: petnaestogodišnji Ivan Petrović-Poljak, učenik prvog razreda zagrebačke prirodoslovno-matematičke gimnazije (popularno zvane MIOC) i drugog razreda srednje glazbene škole Vatroslava Lisinskog, gdje mu kao vanjski suradnik klavir predaje prof. Olga Cinkoburova. Njegov je nastup bio pravi šećer na kraju: odabrao je divan finale slavnoga Griegova klavirskog koncerta u a-molu i cijeli studio ispunio snažnim prskavim tonom, plijenio zdušnim muziciranjem u najmanjem detalju i cjelini izvedbe dao dramaturški luk te faktor X po kojemu ćemo ga pamtiti. Njegova je genijalnost iskonska i nesputana, a dobra je okolnost, čini se, da nije odveć opterećen stvaranjem pijanističke karijere pod svaku cijenu, već klavir doživljava kao kreativni predah između programiranja i košarke. Općenito čini se da je novi naraštaj glazbenika daleko od površnosti i fah-idiota kakvim se obično u našoj javnosti doživljavaju klasičari.

Pobjedu je odnio najmlađi kandidat, petnaestogodišnji Ivan Petrović-Poljak

U ovom formatu koncerta-televizijske emisije omogućeno nam je da zavirimo u njihovu svakodnevnicu i hobije, ali i da doživimo srčanost podrške koju uživaju među kolegama. Oni su ih u studio i došli poduprijeti uz ovacije i pljesak opremljeni transparentima u stilu „Franko, ženi me!” ili „Corona virus nikoga ne dira dok Mia Beethovena svira“.

Program je uspješno skrenuo pozornost od virusa na spoznaju da je Hrvatska u cjelini itekako aktivna u pogledu klasične glazbene pedagogije. Samo je dvoje kandidata bilo iz Zagreba, dok je ostalih šestoro iz manjih sredina poput Kutjeva, Siska, Omiša, Barbana i Luga Samoborskog, a jedan je čak u Varaždinsku glazbenu školu stigao iz inozemstva (Slovenije, Murske Sobote). Uz sjajne simfoničare pod spretnim vodstvom maestra Tomislava Fačinija svoje mahom prve izvedbe uz orkestar zabilježili su suptilna gitaristica, Slavonka Vanessa Iličić, kristalno čist ton saksofonista Luke Relića („Relić Luka – majstor dobrog zvuka!”, kako ga je nazvao jedan transparent), mistična Dalmatinka Lucija Mušac na violončelu (jedina studentica Muzičke akademije u Zagrebu), Slovenac duboke proživljenosti Marko Matajič, već etablirana zagrebačka pijanistica Mia Pečnik, koja studira u Kölnu (Glazbenica godine 2019. Zagrebačke filharmonije), svestrani harmonikaš i ponosni Istrijan Leonardo Rojnić, te raspjevani vibrafonist Franko Štrbac iz poznate samoborske udaraljkaške škole.

Pauzu vijećanja žirija nastupom su kratile dvije dame i jedan vitez aktualne hvaljene studentske produkcije opere Pepeljuga Julesa Masseneta pokazavši i da i s mladim pjevačima i maestrima stojimo odlično: sopranistica Darija Auguštan (Pepeljuga), mezzosopranistica Emilija Rukavina (Princ) te dirigent Franko Klisović.