Vijenac 680

Glazba

Jazz ad libitum Mladena Mazura

IN MEMORIAM – Doviđenja g. McCoy

Mladen Mazur

Svijet jazza izgubio je 6. ožujka veliko ime – u 81. godini umro je u New Jerseyju jedan od najpoznatijih jazz-pijanista današnjice, McCoy Tyner. Punim imenom Alfred McCoy Tyner, rođen je u snažnom središtu crnačke glazbe gospel-songa, bluesa i jazza Philadelphiji 11. prosinca 1938. Temeljnu je glazbenu naobrazbu stekao u rodnom gradu pohađajući West Philadelphia Music School te se već tada susretao s jazzom, svirajući u ulici sa susjedima, trubačem Leejem Morganom i pijanistom Bobbyjem Timmonsom. Prvi su mu uzori u jazzu, što je dosta znakovito, bili Art Tatum i Thelonious Monk. Kao sedamnaestogodišnjak pod utjecajem revolucionarnijeg dijela mlađega crnačkog stanovništva Sjedinjenih Država prelazi na islam i uzima ime Suleiman Saud, koje se u javnosti neće održati, te ga čitav džezistički svijet poznaje pod imenom McCoy Tyner. No u počecima njegova se jazz-izražavanja razaznaje određena doza protesta, koju će brojni ljubitelji modernog jazza s vremenom prihvatiti kao njegov karakterističan način interpretacije.


Jedan od najpoznatijih jazz-pijanista McCoy Tyner (1938–2020)

S takvim tipom pristupa jazz-glasoviru i harmonijama ponekad s korištenjem pentatonike i karakterističnim sviranjem lijeve ruke, on neće bez razloga još 1960. postati član sad već legendarnoga kvarteta. Bio je to kvartet danas visoko cijenjenog, a tada u usponu, sopran i tenor-saksofonista te skladatelja Johna Coltranea, s kojim će Tyner surađivati 1960–1965. Nakon Coltraneove smrti Tyner se okreće formaciji vlastitog kvarteta i klavirskog trija sa svim značajkama koje takvi mali jazz-sastavi nose, a to znači znatno veću ulogu instrumenta, ali će prihvaćati i suradnje sa za njega pomalo neočekivanim i stilski drukčijim imenima interpreta poput Tine Turner, Stephanea Grappellija ili big banda Azara Lawrencea. No razdoblje Tynerove suradnje s Coltraneom nosi nezaboravne dokumente poput suradnji s basistom Jimmyjem Garisonom i bubnjarem Elvinom Jonesom te diskografske dokumente kao što su My Favourite Things ili A Love Supreme. Niz godina McCoy Tyner nalazio se u samu vrhu modernog jazz-pijanizma pomno izabirući stilski bliske suradnike u ritam-sekcijama, ostajući stilski uvijek vjeran svojim džezističkim postulatima. Tako je bio odabran u džezistički moderan i profiliran sastav Milestone Jazz Stars, a pred kraj bogate karijere surađivao je i s imenima poput saksofonista Joea Lovana ili kontrabasista Cecila McBridea.

Ne začuđuje i dug popis najpoznatijih svjetskih diskografskih jazz-kuća koje su se godinama otimale za suradnje s McCoyem Tynerom te ovdje spominjemo samo neke: Blue Note, Telarc, ENJA, Verve, Mercury, što također govori o visokim vrijednostima tog vrsnog jazz-pijanista. Tako se kao zlatno doba njegove LP-diskografije spominju već i srednje sedamdesete godine prošlog stoljeća i vrijeme kad je taj umjetnik realizirao niz uspješnica s naslovima Silent Tear, Essence, Native Song te napose Song For My Lady.

Jedan koncert McCoya Tynera i njegova trija pamti s nezaboravnoga zagrebačkog nastupa i naša jazz-publika, koja se tada mogla izravno osvjedočiti o svoj invenciji i stilskom opredjeljenju inventivnog pristupa sviranju jazz-glasovira tog u modernom jazzu toliko važna pijanista.

Vijenac 680

680 - 26. ožujka 2020. | Arhiva

Klikni za povratak