Zavodljivost glasa Ute Lemper

Jednostavno, kao diva, predstavila se zagrebačkoj publici proslavljena njemačka pjevačica glumica, ili glumica pjevačica, Ute Lemper, na koncertu istoimenoga naslova u Off ciklusu Zagrebačke filharmonije, 14. veljače.

U više od trideset godina karijere objavila je tridesetak diskografskih izdanja. Podjednako se afirmirala na nekoliko područja: u kazalištu, na filmu, na koncertima i u mjuziklima Broadwaya, Pariza, Berlina i londonskog West Enda. Za ulogu Sally Bowles, u izvornoj pariškoj produkciji Cabareta, Ute Lemper dobila je 1987. Molièreovu nagradu u kategoriji debitantice, a za ulogu Velme Kelly u obnovi Chicaga u Londonu i New Yorku osvojila je 1998. Nagradu Laurencea Oliviera kao najbolja glumica u mjuziklu.

U Zagrebu je predstavila izbor iz svojega opsežnog repertoara, u raskošnim orkestralnim aranžmanima. Bilo je tu od svega pomalo, upotpunjeno provodnim tekstom kako bi se zaokružila cjelina. I upravo u spoju govorenog i pjevanog možda se krije tajna njezina uspjeha, u modulacijama toga zavodljivog glasa, uzbudljiva i sugestivna u pripovijedanju, a senzualna u pjevu, s bogatim niskim lagama tamnih boja i, danas, nešto manje lijepim visokim lagama. Raspon je njezina vokalnog izraza golem. Uključuje efekte jodlanja i oponašanja trube, a potpuno jedinstven postaje kada interpretaciju začini notom promuklosti.

Ute Lemper od pjevačice se razvila u kantautoricu angažirane glazbe / Izvor: Zagrebačka filharmonija / Jurica Galoić / PIXSELL

Sve se to odvija u velikom rasponu glazbenih stilova što ih je Ute Lemper prilagodila sebi, a poneke pjesme i varirala u vlastiti stil obilježen džezističkom potkom. Budući da je Gershwinova glazba umjetnički snažno strukturirana, njegov medley bio je odveć slobodan i razbarušen u izrazu. Najbolji primjeri bile su antologijske antiratne pjesme Where Have All the Flowers gone? (pjevala ju je, kao Marlene Dietrich, na engleskom, njemačkom i francuskom jeziku) i Lili Marleen, te šansone iz repertoara Édith Piaf i Jacquesa Brela. Brelove pjesme Je ne sais pas i Ne me quitte pas zaogrnula je ženstvenošću intimne ispovijedi, dok je Amsterdam imao karakter prave protestne pjesme. Time ih je otrgnula od ogorčenosti muške duše njihova autora.

Ute Lemper uvijek je pjevala angažirano i od pjevačice se razvila u kantautoricu angažirane glazbe. Velik dio njezina rada posvećen je društveno kritičkim komadima Bertolta Brechta i Kurta Weilla, na što je podsjetila otpjevavši Die Morität von Mackie Messer i tango-baladu iz Opere za tri groša. Poput Weilla, i ona u svojim koncertima spaja klasičnu tradiciju s elementima popularne kulture – jazza, kabareta i pop-glazbe. Sama je načinila elitističke aranžmane za niz skladbi, za veliki sastav simfonijskog orkestra. Zagrebačka filharmonija pridonijela je uspjehu večeri, koloristički ocrtavajući ugođaje i karakter glazbe. Dylanova pjesma Blowin’ in the Wind primjer je velebnog aranžmana Martina Gellnera. Dirigirao je mladi mađarski dirigent Robert Farkas, potpuno podređen divi, njezinu pjevu i pojavi.

Dio programa ispunio je dio Utina novog šoua Rendezvous s Marlene. Nakon što je primila Molièreovu nagradu za izvedbu Cabareta, Ute je poslala pismo Marlene Dietrich kojim se ispričava za medijsku pompu koja je uspoređuje s njom. Marlene ju je nazvala i kao rezultat toga trosatnog razgovora Ute je osmislila šou, ili svojevrsnu formu biografskog mjuzikla, sve popularniji u posljednje vrijeme, koji oživljava legendarne glazbene ličnosti s njihovim repertoarom. Nedavno smo vidjeli primjer takva šoua Formidable! Aznavour, u izvedbi Julesa Grisona te produkciji i režiji Gila Marsalle, koji je postavio i Piaf! The Show, u izvedbi Anne Carrere, izveden u Lisinskom godinu prije.

Ute oživljava Marlenin svijet filmova, glazbe, uspona, padova, ljubavi, zvjezdanoga života i ne ustručava se iznijeti indiskrecije iz njezina života. Ute, kao ni interpreti Édith Piaf i Aznavoura, ne imitira svoj predložak već joj je on nadahnuće da na vlastiti način donose Marlenine dobro poznate pjesme. S mnogo strasti, zanosa i uvjerenja.