Vijenac 679

In memoriam

In memoriam: Akademik Dubravko Jelčić

Velik i dosljedan književni povjesničar

Redakcija

Istaknuti hrvatski akademik, matičar, književni povjesničar, književnik i političar Antun Dubravko Jelčić napustio nas je 28. veljače u 90. godini. Rođen u Požegi 6. studenoga 1930, godine, 1945. osuđen je na osamnaest mjeseci zatvora zbog širenja antikomunističkih letaka, dio kazne izdržavajući u Staroj Gradiški. Maturirao je 1951. u Slavonskom Brodu, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1956, doktorat o djelu Josipa Kosora i autohtonosti ekspresionizma u hrvatskoj književnosti stekavši 1974. Radio je kao profesor u srednjoj školi u Osijeku, dramaturg u HNK-u u Osijeku, kao profesor u srednjoj školi u Travniku. Godine 1960. zaposlio se u Zagrebu, u Institutu za književnost JAZU (Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU), u kojemu napreduje od asistenta do znanstvenoga savjetnika 1982. i tamo ostaje do mirovine. Godine 1983. postao je članom suradnikom Razreda za suvremenu književnost JAZU, a od 1992. redovitim članom HAZU. Od 1998. do 2003. bio je tajnik Akademijina Razreda za književnost, a bio je i potpredsjednik HAZU, član predsjedništva HAZU od 2004. do 2011. Godine 2010. imenovan je voditeljem novoutemeljena Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Požegi.

U članstvo Matice hrvatske ušao je 1962, a od 1990. do 1992, bio je i Matičin potpredsjednik.


Dubravko Jelčić (Požega, 6. XI. 1930–Zagreb, 28. II. 2020) / Izvor: HAZU

Sredinom devedesetih intenzivnije se bavi politikom kao saborski zastupnik HDZ-a.

Uređivao je biblioteku Izbor u Nakladnom zavodu Znanje, gdje je uredio i ciklus knjiga Hrvatska politička misao XIX. i XX. stoljeća, i biblioteku Vijenac u Nakladnom zavodu MH, u kojoj je tiskano blizu četrdesetak djela hrvatskih i stranih klasika, a sam je priredio stotinjak knjiga hrvatskih pisaca. Bio je i član uredničkog odbora Matičine edicije Pet stoljeća hrvatske književnosti pa je kao urednik potpisao niz naslova, uredivši djela Vladimira Nazora, Antuna Branka Šimića... S Krstom Špoljarom suuredio je i izabrana djela Augusta Šenoe u dvanaest svezaka i sastavio zbornik kritičkih radova o Šenoi (August Šenoa u očima kritike) te izabrana djela Tina Ujevića i uz njih enciklopedijsku panoramu Ujevićevih ideja (Opojnost uma), a priredio je i drugo i treće izdanje knjige Misli i pogledi A. G. Matoša, dopunivši prvo izdanje koje je 1955. priredio Mate Ujević.

Surađivao je u nizu časopisa i novina, a bio je i suurednik Akademijina časopisa Forum.

Bio je i jedan od pokretača te izvršni i glavni urednik Matičine edicije Stoljeća hrvatske književnosti, za koju je priredio književna djela A. Starčevića, M. Budaka, V. Kovačića, V. Nikolića, spise E. Kvaternika, M. Šufflaya, J. J. Strossmayera i V. Kriškovića te izabrana djela A. Nizetea.

Bio je i član uredništva edicije Svjedoci povijesti. Velik uspjeh kao književni istraživač postigao je pronalaskom i objavljivanjem Kosorove drame Maske na paragrafima.

Jelčićev plodan književni i znanstveno-kritički rad urodio je objavljivanjem četrdesetak knjiga i nekoliko monografija o hrvatskim piscima. Znatan prinos ostvario je knjigama esejističkoga, hrestomatijskoga i memoarskoga tipa Hrvatski narodni i književni preporod, Vallis aurea: eseji i portreti, Preporod književnosti i književnost preporoda, Hrvatski književni romantizam, I jedni i drugi: kroatološke teme.

Istaknuo se i kao antologičar suvremene hrvatske proze. Autor je Povijesti hrvatske književnosti, koju mu je u nekoliko izdanja objavila Naklada Pavičić. Kao književnik zapažen je kao autor zbirke pjesama Poraz pobjednika 1962. te autor radiodrama i romana Strah 1994. U Jelčićevoj ostavštini na tiskanje čeka njegov neobjavljeni roman Raj.

Kao veliki poznavatelj Matoševa djela bio je angažiran i u obnovi njegove rodne kuće u Tovarniku i u utemeljenju kulturnog centra. Uz nekoliko stotina objavljenih znanstvenih, stručnih i književnih radova sudjelovao je i na desetak znanstvenih i stručnih skupova.

Bio je voditelj i glavni istraživač projekta Dokumentacija o hrvatskoj književnosti XX. stoljeća. Devedesetih godina 20. st. predavao je na kolegiju Hrvatski nacionalni identitet na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu.

Akademik Antun Dubravko Jelčić dobio je nagradu Vladimir Nazor za životno djelo (2016). Dobitnik je i nagrade za životno djelo Dana Ivana i Josipa Kozarca.

Dragi Profesore, vječna Vam slava i hvala!

Vijenac 679

679 - 12. ožujka 2020. | Arhiva

Klikni za povratak