Svjetski medievističko-glazbeni autoriteti u Zagrebu

U četvrtak, 5. ožujka, u multimedijalnoj dvorani knjižnice HAZU održan je okrugli stol projekta CROMUSCODEX70 pod naslovom Europski kontekst i srednjovjekovna glazba u povijesnim hrvatskim zemljama. Voditeljica projekta je Hana Breko Kustura iz Odsjeka za povijest hrvatske glazbe, Akademijina članica suradnica.

Thomas Forrest Kelly sa Sveučilišta Harvard / Snimio MIRKO CVJETKO

Nazočnima se pozdravnim govorom u ime Akademije obratila akademkinja Koraljka Kos, koja je upozorila na višegodišnju zapostavljenost istraživanja hrvatskih srednjovjekovnih glazbenih i liturgijskih kodeksa. Podsjetila je da je još Albe Vidaković 1960. upozorio svjetsku javnost na nepravednu zapostavljenost hrvatskih izvora za glazbu srednjega vijeka, reagiravši znanstvenim radom tiskanim u Studien zur Musikwissenschaft. Ta je zanemarenost minorizirana snažnim usponom hrvatske muzikologije sedamdesetih godina 20. stoljeća, a prvi relevantni rezultati predstavljeni su u Splitu na simpoziju Srednjovjekovne glazbene kulture na istočnoj i zapadnoj obali Jadrana do početka 15. stoljeća 1997. Akademkinja Kos sa zadovoljstvom je konstatirala da su danas hrvatski izvori za glazbu srednjega vijeka (zahvaljujući dugogodišnjem predanom radu hrvatskih muzikologa medievista) sastavni dio europskih izvora srednjovjekovne glazbe. Također je istaknula da je suvremeni istraživački pristup oslobođen stereotipa, političkih pritisaka, predrasuda i kompleksa (nacionalne) inferiornosti te da međunarodna umreženost aktualne generacije hrvatskih medievista muzikologa omogućuje pozicioniranje hrvatskih izvora za glazbu gregorijanskog pjevanja na mapu relevantnih europskih izvora.

Primjer melodije cantus fractusa Kantula
fra Petra Kneževića, Arhiv franjevaca, Sinj, 1768.

Nakon uvodnoga govora nazočne je pozdravila voditeljica i glavna organizatorica okruglog stola Hana Breko Kustura, istaknuvši da je riječ o prvom javnom predstavljanju suradnji i rezultata znanstvenog istraživanja projekta Hrvatski glazbeni i liturgijski kodeksi srednjega vijeka: Interdisciplinarna obrada s inozemnim kolegama. Ukazala je na osobitosti projekta, a to su: međunarodni profil, interdisciplinarnost, objektivnost u pristupu izvorima te suvremenost u načinu njihove obrade.

Poveznica zapadne
i istočne obale Jadrana

Okrugli stol bio je podijeljen u tri tematske cjeline, od kojih se prva odnosila na digitalna izdanja srednjovjekovnih jednoglasnih napjeva te na fenomen cantus fractus, dok su druga i treća cjelina bile posvećene fenomenu beneventanskog pjevanja i notacije te kontekstualnog prikaza izvora.

Hana Breko Kustura u suautorstvu s Marijanom Horvat prezentacijom pod naslovom Oris hrvatske srednjovjekovne glazbe u povijesnim hrvatskim zemljama predstavila je „nove“ srednjovjekovne latinske rukopise od 11. do 16. stoljeća, koji su u najnovijim istraživanjima postali sastavni dio liturgije i glazbe hrvatskih crkvenih lokaliteta; Benedikcional biskupa Engilmara iz 1030. iz Poreča, te najstariji misni kodeks iz Pule iz 1050, koji su ujedno najstariji relikti glazbe Akvilejske patrijaršije; dva rukopisa Zagrebačke biskupije koji se čuvaju u Zagrebu i Ostrogonu, koji će u budućnosti biti uvršteni u digitalnu bazu izvora Corpus monodicum, projekta kojemu je voditelj Andreas Haug i Frank Puppe.

Skup je osim muzikologa okupio vrhunske znanstvenike područja digitalne humanistike i umjetne inteligencije, povijesti umjetnosti, liturgike te interpretacije srednjovjekovne glazbe iz SAD-a, Njemačke, Italije, Francuske, Švicarske i Hrvatske. Plenarni su predavači bili Thomas Forrest Kelly sa Sveučilišta Harvard te Andreas Haug sa Sveučilišta u Würzburgu. Važan doprinos dala je i Giulia Gabrielli sa Sveučilišta u Bolzanu – njezin rad o napjevima u stilu cantus fractus iz Italije snažna je poveznica zapadne i istočne obale Jadrana u razdoblju od 14. do 18. stoljeća, u formama koje su poglavito njegovala braća franjevci.

Najstariji misal Pule iz 1050. napjev u čast sv. Tome apostola, Šibenik, Samostan franjevaca konventualaca

Na skupu je premijerno u Hrvatskoj predstavljen projekt Corpus monodicum i to u izlaganju njegova voditelja Andreasa Hauga (konzultanta projekta CROMUSCODEX70) u suradnji s Timom Eipertom sa Sveučilišta Julius-Maximilians u Würzburgu. ­Corpus monodicum je projekt Akademije znanosti u Mainzu, a cilj mu je stvoriti opsežnu digitalnu zbirku jednoglasne nemenzurirane glazbe srednjega vijeka, ponajprije repertoara sekvenci jer upravo ti napjevi otkrivaju lokalnu atribuciju pojedinoga kodeksa i čine razlikovni element jednog rukopisa od drugog rukopisa. Softver Monodi plus ostvaren uz pomoć muzikologa i stručnjaka za umjetnu inteligenciju transkribira napjeve izravno iz latinskog srednjovjekovnog rukopisa, a zatim se intervencijom muzikologa taj materijal kolacionira i korigira te se na taj način program unapređuje, učeći računalo osobitostima pojedinoga neumatskog notnog pisma. Iako će na raspolaganju biti i tiskano izdanje, izlagači su istaknuli prednosti digitalnog izdanja jer ono pruža veće mogućnosti pretraživanja te usporedbu raznih lokalnih varijanti istog napjeva u europskom kontekstu.

Beneventanske glazbene tradicije juga

Druga se sjednica bavila historiografskim pitanjem beneventanske glazbene tradicije juga Italije i Dalmacije. Thomas Forrest Kelly sa Harvarda, jedan od najvećih autoriteta za glazbu srednjega vijeka, u nadahnutom je plenarnom izlaganju Pogled odavde iznio spoznaje o glazbenoj povijesti južne Italije i Dalmacije s aspekta izvora provenijencijom iz Dalmacije. Dosad su prisutnost beneventanskog pisma i notacije najčešće proučavali znanstvenici koji su dalmatinske izvore smatrali perifernim. No Kelly je, kao i poslije mladi Giulio Minniti (doktorand na Sveučilištu Harvard), ustanovio da je razvoj beneventane u Dalmaciji vremenski podudaran s onim na jugu Italije te da je riječ o paralelnoj povijesti glazbe tih dvaju područja. Istaknuo je, dakle, da se notacija mijenjala u vremenu, a ne regionalno. Minniti je u izlaganju podupro tezu o homogenosti notacija u beneventanskoj zoni. Konačno, Kelly je predstavio i neke imanentno „dalmatinske ideje“, što je izniman doprinos skupu. S jedne strane to je jedinstvena pojava Exulteta u trogirskom evanđelistaru, što inače nije slučaj u europskim izvorima. S druge strane, usporedio je dalmatinske neumatske zapise s talijanskim izvorima te zaključio da je postojao lokalni stil vokalne ornamentacije i improvizacije. Ukazao je na nužnost cjelovitog popisa beneventanskih glazbenih izvora i lokacija, a potom i njihovu digitalnu dostupnost.

Katarina Livljanić sa Sveučilišta Sorbonne u Parizu i profesorica Schole cantorum Basiliensis govorila je o suvremenoj izvedbi srednjovjekovnih napjeva iz Dalmacije, demonstrirajući nekoliko snimaka istog napjeva snimljena u različitim mjestima na otoku Hvaru. Time je ukazala na veliku brojnost inačica izvedbi glagoljaških napjeva koji su se prenosili usmenom predajom. Povezala je to s temom raznovrsnosti tradicija liturgijske glazbe prisutne u dalmatinskim rukopisima, poglavito onim beneventanskog predznaka. Problematiku izvođenja glazbe za koju postoje samo hipotetski odgovori iznijela je na primjerima iz vlastitoga dugogodišnjeg iskustva rada s ansamblom Dialogos.

Treća je sjednica okruglog stola bila posvećena temi Beneventanski i njemački utjecaji na liturgijsku tradiciju u Dalmaciji: Liturgija i povijest umjetnosti. U tom je dijelu s pravom predstavljena interdisciplinarnost projekta CROMUSCODEX70. Izlaganje Rozane Vojvoda Iluminirani beneventanski rukopisi iz Dalmacije iz 13. stoljeća: tradicija i inovacija obuhvatilo je područja utjecaja te istražilo konzervativne i inovativne osobitosti iluminacija u 13. stoljeću. Autorica je izlaganje temeljila na trima kodeksima iz Trogira i fragmentima s otoka Raba.

Liturgijski aspekt jednog sakramentara koji se danas čuva u Splitu predstavio je fra Domagoj Volarević s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Splitu. Naglasio je nužnost poznavanja liturgije za čitanje srednjovjekovnih rukopisa. Iako je Sakramentar iz Splita često bio predmet istraživanja mnogih znanstvenika, njegove su osobitosti do danas poznate tek djelomično. Volarević je došao do zaključka o podrijetlu ovog rukopisa i mogućem načinu kako je dospio u Split.

Okrugli stol najvećih svjetskih znanstvenika koji se bave glazbom i latinskim rukopisima srednjega vijeka izniman je događaj u novijoj povijesti hrvatske muzikologije. Od zadnjeg velikog skupa u Splitu 1997. promijenile su se paradigme i metodologija rada s izvorima te je ovo bila prilika za raspravu o simultanoj beneventanskoj tradiciji u južnoj Italiji i Dalmaciji, raznim utjecajima, europskom kontekstu hrvatskih izvora te novim digitalnim mogućnostima njihove sinoptičke obrade u izravnoj komparaciji sa srodnim izvorima. Sve to nude i „novi“ hrvatski izvori, koji će popuniti prazno mjesto na europskoj mapi srednjovjekovnih izvora i uklopiti hrvatske crkvene lokalitete na važno mjesto europske povijesti glazbe razdoblja od 11. do 16. stoljeća. Dugogodišnji kontinuirani rad hrvatskih muzikologa umreženih sa svjetskim znanstvenicima rezultirao je uzorno profiliranim skupom na kojem su do izražaja došli suvremeni interdisciplinarni pristupi istraživanju. Njegova je važnost dvostruka; u nacionalnom kontekstu jer je domaćoj javnosti predstavila važne svjetske autoritete, a u međunarodnom kontekstu stoga što je prenijeta poruka o važnosti hrvatskih glazbenih izvora u europskom okruženju. Na primjeru talijanskih i dalmatinskih liturgijskih rukopisa nastojalo se ukazati na „istost“ jednog fenomena koji se događa na dvama jadranskim obalama sinkrono i sa svom raznolikošću povijesnih i glazbenih slojeva.

Hrvatska se strana Jadrana u tom smislu pokazala kao ravnopravan sudionik koji čuva dragocjene izvore što tumače zaboravljene tradicije ne samo Dalmacije, već i susjedne Italije. Konačni će rezultati projekta CROMUSCODEX70 biti predstavljeni u završnoj godini istraživanja, 2021, gdje zasigurno možemo očekivati nove i jednako zanimljive interdisciplinarne medievističke spoznaje.