Stara Europa i naša Europa

Kad je 1994. pod egidom Editions Seuil prvi put objavljen Le Goffov esej La Vieille Europe et la nôtre što ga je Matica hrvatska pod naslovom Stara Europa i naša Europa objavila 2004, geopolitičke okolnosti na starom kontinentu pozivale su na promišljanje Europe i njezinu reinterpretaciju. Ugovorom o Europskoj Uniji iz 1992. postavljeni su ciljevi monetarne unije te uske suradnje u pravosuđu i unutarnjim poslovima, čime je Unija iz pretežito gospodarske prerasla u političku. Istodobno, Domovinski je rat cijelu Europu naveo na propitivanje svega što ona jest. U takvu vremenskom, danas povijesnom, kontekstu Le Goff iznosi europske jake strane i izazove, mjesto u svijetu  kao i prednosti koje je ona razvijala još od antike.

Povjesničar umjetnosti Dino Milinović / Snimio MIRKO CVJETKO

Širina je tog zahvata povela Dinu Milinovića, književnika, erudita i izvanrednog profesora na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, pri osmišljavanju jednako naslovljena ciklusa predavanja. „Na Le Goffa sam se referirao jer on daje vrlo sažet zbroj onoga što je po njemu bit Europe“, objašnjava profesor nastavljajući kako je sedmodijelni ciklus, koji započinje njegovim predavanjem Zašto antika? Povje­sničar umjetnosti i antika danas, zamišljen kao „demonstracija biti Europe iz perspektive povjesničara umjetnosti i sagledana kroz fenomen likovnih umjetnosti“.  Milinovićevo je predavanje u Matici hrvatskoj bilo najavljeno za 18. ožujka, no kako su zbog opasnosti od koronavirusa u Matici do daljnjeg otkazana sva javna okupljanja, o novom ćemo terminu izvijestiti naknadno.

Milinović smatra da ponovno stojimo na pragu preispitivanja pojma Europe. Razlog za pokretanje ciklusa predavanja kojim se kultura i umjetnost postavljaju kao spone europskog jest dvojak; onaj površinski vezuje se uz hrvatsko predsjedanje Vijećem EU, dok dubinski razlog leži u kretanjima svijeta i njihovu utjecaju na definiciju pojma Europe. Za primjer Milinović uzima brexit i pita se: „Je li Europa geografska, ekonomska ili kulturološka odrednica?“ Europa, smatra, još ne postoji kao jedinstvo, ali postoji li kulturološki temelj na kojem se ono može graditi?

To je posebno važno u trenutku stajanja na razmeđu europske otvorenosti i težnje za zatvaranjem nacionalnih granica. Europa je, podsjeća profesor, uvijek postojala između tih dviju silnica, no je li sada nastupio trenutak stvaranja sinteze i je li umjetnost ključ europske sinergije? „Duh Europe prepoznaje se po kulturi i umjetnosti. Pišući knjigu o Maruliću shvatio sam kako je već i tada stvarana ideja o zajedničkoj europskoj civilizaciji iako njezin nastanak nije bio moguć. Već tad možemo govoriti ne o kulturnoj sličnosti već o kulturnoj identičnosti. Naravno, izbjegavamo li govoriti o temeljima europske kulture, o antičkoj misli i kršćanskoj kulturi, postavlja se pitanje što nas to spaja.“

Kako bi na to pitanje odgovorio, okupio je kolege, vrsne stručnjake iz povijesti umjetnosti profesore Miljenka Jurkovića, Predraga Markovića, Milana Pelca i Marka Špikića te profesorice Sanju Cvetnić i Dubravku Botica. Njihova će se predavanja o razvoju umjetnosti, pisane riječi i scenskog djela te isprepletanju s tekovinama društva održavati u Matici hrvatskoj u dvotjednim razmacima, srijedom u 18 sati, a nakon prvoga ciklusa, koji završava na ljeto, voditelj projekta najavljuje i jesenski ciklus od 19. stoljeća pa do naših dana. „Nemamo pretenziju u sat vremena ispričati sve o gotičkoj katedrali, ali nadamo se da će posjetitelji predavanja ponovno steći dojam bogatstva na kojem počivaju današnja europska kultura i civilizacija. Nadamo se da će se podsjetiti odakle dolazimo, što je pitanje povezano s onim kamo idemo. Ne poznajemo li svoje temelje, kako promišljati o utjecaju što ga imamo na druge? Europa je pridonijela globalnoj civilizaciji i njezina je uloga brinuti se za svoje nasljeđe. Ne samo na svoju nego i na korist čitavoga svijeta“, zaključuje profesor.