Odličan glasovirski trio

Na koncertu ciklusa Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj predstavili su nam se studenti Muzičke akademije u Zagrebu, okupljeni u klasični glasovirski trio. Kako smo mogli pročitati u programskoj knjižici, trio je započeo suradnju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u sklopu kolegija komorne glazbe u klasi prof. Julije Gubajduline te su već nastupali nekoliko puta zajedno, a na državnom natjecanju 2019. osvojili su prvu nagradu. Svi su kao solisti osvajači brojnih domaćih i međunarodnih nagrada. Violinist Matej Žerovnik (1999) već s pet godina upisao je Glazbenu školu Ivana Matetića Ronjgova, gdje je učio violinu i glasovir, a trenutačno je student na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Anđelka Krpana. Violončelist Janko Franković (1999) obrazovanje je započeo 2006. na Glazbenoj školi Pavla Markovca u klasi Neve Begović, a maturirao kod prof. Smiljana Mrčele. Trenutačno je student treće godine Muzičke akademije u klasi Monike Leskovar. Klavirist Sven Brajković (1999) student je muzičkih akademija u Zagrebu i Ljubljani. Studirao je u klasi Srđana Filipa Čaldarovića, a trenutačno polazi razred Aleksandra Serdara.

Glasovirski trio MUZA-e / Snimio MIRKO CVJETKO

 Svaki od njih najprije nam se predstavio solističkim djelom. Matej Žerovnik otvorio je koncert izvedbom samo stavaka Adagio i Presto iz Sonate za violinu solo br. 1 u g-molu, BWV 1001 Johanna Sebastiana Bacha, no i to je bilo dovoljno kako bi pokazao iznimnu muzikalnost i pomno vođenje melodija u sporom stavku, baš kao i minuciozan pristup latentnom višeglasju u brzom stavku. Izvedbom Polonaise de Concert, za violončelo i glasovir, op. 14 austrijskog violončelista i skladatelja Davida Poppera, predstavila su nam se ostala dvojica glazbenika. Solo dionica violončela sigurno je dala Janku Frankoviću da se više dokaže, što je vrhunski i učinio, dok je izvedbom Canzión y Danza, br. 11 i 12 za glasovir manje poznata španjolsko-francuskog skladatelja Federica Mompoua Sven Brajković pokazao kako se dobro nositi s djelima koja nisu široko poznata i ne može se tako lako oponašati neka od klasičnih snimki pionira audioprodukcije druge polovice 20. stoljeća. Drugi dio koncerta u potpunosti je pripao Glasovirskom triju u H-duru, op. 8 Johannesa Brahmsa, dobrom primjeru kako se neko mladenačko djelo može u kasnijem, zrelom razdoblju preoblikovati, ali i otežati izvođačima proces glazbenog oblikovanja. Mladi studenti Muzičke akademije izvrsno su se nosili s tom problematikom i izazvali oduševljeni pljesak publike.

Tomislav Bužić