Magičan roman o ljubavnoj boli

Stefana Hertmansa, suvremenoga flamanskoga pisca, upoznala sam bolje prije nekoliko godina kad sam za Vijenac, oduševljena i ushićena nakon čitanja, napisala pohvalni osvrt na njegov roman Slikar i rat, zasnovan na sintezi fakcije, čitanja djedova davno darovana dnevnika i dokumentarnih, nogostupajnih i prometno raznovrsno putujućih, istraživanja flamanskih bojišta u Prvome svjetskome ratu i virtuozno stilizirane fikcije. Pridodan spoj flamanskoga slikarstva i tzv. naivnoga ili amaterskoga djedova slikanja, u emotivnoj evokaciji autorove obiteljske i djedove ljubavne priče, u prijevodu Romane Perečinec, rezultiralo je remek-djelom koje sam nakon toga pročitala još dvaput.

Imala sam sreću što sam među prvima mogla pročitati i drugi njegov roman objavljen u Hrvatskoj, u izdanju zaprešićke Frakture, i upoznati elokventnog autora erudita, koji mi je svoju knjigu prije nekoliko mjeseci izišlu iz tiska i potpisao, odmah točno čuvši i precizno napisavši hrvatsko ime i prezime.

Prev. Romana Perečinec, Fraktura, Zaprešić, 2019.

Hertmansov roman Obraćenica, ponovno u iznimno ritamski discipliniranu, stilski izbrušenu prijevodu s nizozemskoga na hrvatski Romane Perečinec, pročitala sam nekoliko puta, najviše zbog velikoga zanimanja za srednjovjekovnu kulturnu paradigmu i književnost, koju dugo i s radošću proučavam. I u ovom romanu Stefan Hertmans, istražujući desetljećima građu, spaja vlastitu, ovaj put svoju boravišnu poziciju, sa sudbinom žene u srednjem vijeku, stvorivši novo pripovjedno polubiografsko djelo.

Rekonstrukcija priče o zabranjenoj ljubavi iz 11. stoljeća pred čitatelje postavlja fino stilizirano tkanje o mladoj Vigdis Adelais, kršćanki iz francuskoga Rouena, čijim je i kojim je putovima i sam autor, istražujući, išao, koja se zaljubila u Davida Todrosa, atraktivnoga Židova, sina glavnoga rabina iz Narbonne i s kojim je, zbog suprotstavljanja toj vezi svojih roditelja, pobjegla. Autor pripovjedne položaje i perspektive varira od vlastite, sadašnje pozicije do promatranja događanja u prošlosti, a mladoj Vigdis ne dajući nijednu riječ u romanu, čak i onda kad se čini da će progovoriti. Spoj autorove egzistencije u gradiću Monieux u Provansi s boravkom para iz 11. stoljeća u tom planinskom, teško dostupnu mjestu, daje snažan emotivan naboj cijelome romanu, potaknut i bilješkom o nastanku nove proze.

Naime, Stefan Hertmans godinama živi u kući za odmor u Monieuxu, s pogledom na visoki Mont Ventoux. Želeći istražiti vlastito susjedstvo, pronalazi novinski članak američkoga povjesničara Normana Golba s natuknicom o mladoj kršćanki u bijegu. Dugotrajno i temeljito istražujući i poput filmskoga snimatelja i redatelja u različitim kadrovima uporabljujući vlastitu imaginaciju, kao da vidi prošlosnu stvarnost, strukturira roman koji vibrira na prepletu istine i fikcije o tzv. velikoj i tzv. maloj povijesti. Poput povjesničara, ali i suvremenika 11. stoljeća ulazi u gradove i mjesta i šeće krajolicima koje su dotaknuli nogom i okom mladi zaljubljenici, čak se služeći Proustovom metodom dodira i poticaja, hrabro zadirući u mrakove, tuge, slutnje, dubine i nasilja srednjega vijeka.

Prikazana tadašnja mržnja protiv Židova, zabranjena ljubav, očevo zatočenje kćeri u samostan, njezina preobrazba identiteta i vjere te imena, kad Vigdis postaje Hamutal, spaja se i s današnjom situacijom progonjenih i obespravljenih žena. Srednji vijek mladi dan pretvara u turobnu noć koja se prostire od Rouena do Narbonnea, od Marseillea do Monieuxa, preko Palerma do Kaira, pa ponovno natrag, u stalnim teškim putovanjima i traženjima vlastitosti, istodobno s urušavanjem identiteta, trpljenjem boli i patnje, rušenjem cijeloga svijeta. Usuprot stoji velika ljubav Vigdis Hamutal, potresna i snažna, koja ruši sve prepreke i vodi nas u susret i sukob civilizacija i patnju koja se mogla izbjeći, od one majčinske do one ljubavne, bračne, predrasudne i emancipacijske.

Obraćenica prikazuje univerzalan problem ženskog položaja u muškom društvu. Roman utemeljen na slučajnom pronalasku dijela papira, pisma, pretvara se u naratorski pogled kroz okvir u prošlost; gledajući pripovjedač i autor transformiraju i/ili nadograđuju komadić, fragment, dio povijesti. Pokazuje se da fikcionalna nadogradnja dijela prošlosti i sama može biti fikcija.

Bijeg žene od svoje prošlosti i hereditarnosti zbog ljubavi utvrđuje ustrajnost puta. Prikazuje se jakost karaktera od Antigone, o kojoj Hertmans piše u jednom svom dramskom prikazu, i antike preko srednjega vijeka do danas.

Mapiranje Europe njezinim putovanjem, premrežavanje svijeta postaje spoj gotovo romana ceste i srednjovjekovnih avanturističkih romana. Žanrovski pustolovni, kriminalistički, religijski, socijalni roman usidruje hibride i kolaže srednjovjekovne književnosti, dosljedno i snažno, čisto i poetično. Voajerski se ulaz u svijet umijećem pripovijedanja i opisivanja autorovim preobražava u svjedočenje susreta prošlosti i sadašnjosti.

Pretvara se u magično i magijsko istraživanje križarskih ratova i bojeva srca i predrasuda, vremenski i prostorno cizelirano, na temelju slučajnosti pronalaska.

Povezivanje s prethodnim romanom više je nego očito. Snažno, potresno, bolno. Prije nego što počnete čitati roman, dobro pogledajte portret mlade žene na naslovnici. Nije slučajno povezan s flamanskim slikarstvom i djedovim portretom u romanu o Prvome svjetskome ratu i djedovoj ljubavnoj i obiteljskoj tajni. Unatoč svemu roman Slikar i rat ostaje moj favorit.