Krimić starinskog okusa

Prošlogodišnji američki kriminalistički film 21 most irskoga redatelja Briana Kirka u hrvatskim se kinima reklamirao podatkom da su mu producenti braća Russo, Anthony i Joe, poznatiji kao redatelji četiri filma produkcije Marvel, od kojih je upravo posljednji Osvetnici: Završnica (2018) ostvario najveću dobit u svijetu filma. Uz to, koproducent je i glavni glumac 21 mosta Chadwick Boseman, čija karijera uključuje i sudjelovanje u filmovima braće Russo te prošlogodišnji uspjeh superherojskoga filma Crna pantera redatelja Ryana Cooglera. I bez obzira na najave, u filmu 21 most, nastalu prema scenariju Adama Mervisa i Matthewa Michaela Carnahana, neupitna je važnost redateljskoga rada Briana Kirka, njegova redateljska izvedba i autorski stav.

Kirk je televizijski i filmski redatelj, a karijeru je započeo u prvoj polovici 2000-ih u rodnoj Sjevernoj Irskoj serijalom Pulling Moves (2004). Od tada je sudjelovao u nizu televizijskih serijala, irskih, britanskih ili američkih, a bez obzira što je najpoznatiji po radu u fantastičnom serijalu Igra prijestolja (2011), njegova su specijalnost krimići, uz poneki povijesni film. Režirao je i dramu Middletown (2006) te izvrsni televizijski povijesni biografski film Moj sin Jack (2007) smješten u Prvi svjetski rat. Zanatsko umijeće te poznavanje žanrovskih odrednica omogućilo mu je i preuzimanje redateljske dužnosti u filmu 21 most, djelu koje kriminalističku osnovicu razgranava prema akciji, trileru i drami.

Televizijski i filmski redatelj Brian Kirk

Kada dvojica pljačkaša (Taylor Kitsch, Stephan James) u njujorškome restoranu prigodom pljačke kokaina u obračunu usmrte čak osam policajaca, za rješavanje slučaja zadužen je istražitelj Andre Davis (Boseman), poznat kao osoba koja hvata ubojice policajaca. Zapovjednik nadležne postaje (J. K. Simmons) za partnericu mu odredi policajku odjela za narkotike (Sienna Miller). Počinitelje moraju pronaći do pet ujutro, jer je Davis zapovjedio da se zatvore svi putovi iz Manhattana, pa i mostovi i tuneli. Posrijedi je dakle redefiniranje zamalo arhetipskoga žanrovskog obrasca. Tijekom potrage i potjere za počiniteljima ustanovi se da su u nabavi velike količine narkotika sudjelovali ne samo kriminalci nego i dužnosnici zakona. Davis je osamljenik profesionalac naglašeno etičkih načela, s tragičnom prošlošću – njegov otac, također policajac, poginuo je na dužnosti. Poštovanje zakona i ispravan moralni izbor motiv je koji potječe još iz klasičnoga razdoblja filma, nevezano uz žanrovske forme (kriminalistički film, ratni, vestern), a 21 most više se oslanja na tradiciju negoli na suvremeno. Pritom nije posrijedi samo radnja, središnji lik ili pak kontekst žanra, riječ je dapače i o Kirkovoj redateljskoj izvedbi koja je namjerno starinskoga okusa. Okrenut realizmu i vjerodostojnosti likova, zapleta i razgovjetnosti priče, Brian Kirk izbjegava transparentnost prikaza, u uporabi planova i objektiva vrlo je tradicionalan. Susteže se čak i stilizacijskih postupaka primjene uskokutnika, kakvi su krasili slična djela autora poput Waltera Hilla ili Michaela Manna, ali kao svojevrsne lajtmotive rabi mjestimične polutotale naglašenih rakursa ili manji niz bliskih planova središnjega lika s uperenim oružjem. Dinamičan i kinetičan, prigušena nasilja, taj je film istodobno retoričan. Primjetan je i nenametljiv rasni kontekst, kao i kritika društvenoga statusa policajaca. Šteta što usprkos nizu vrlina film kvari nekoliko nedostataka. Prije svega, predvidljivost u razrješenju, prenaglašene reakcije nekih antagonista, nedovoljno razrađen odnos protagonista i njegove partnerice.

Po temi rasizma i korupcije u policiji 21 most možemo usporediti s tek nešto ranije u SAD-u distribuiranim, a u nas neprikazanim filmom Crno i plavo redatelja Deona Taylora. U tome filmu – radnje smještene u New Orleans – policajka svjedoči umorstvu dilera što su ga počinili korumpirani predstavnici policije, a zločin snimi malom kamerom. U bijegu pred policijom, kriminalcima i čitavom afroameričkom zajednicom New Orleansa protagonistica naposljetku uspijeva riješiti zločin i sačuvati život. Uspješan kao akcijski, film je tek zagrebao po složenom društvenom i rasnom kontekstu – usprkos tomu što je redatelj Taylor Afroamerikanac – te je zbog toga i manje kvalitetan nego 21 most. Međutim, društvenoga i rasnoga konteksta ne nedostaje prošlogodišnjem kriminalističkome filmu Queen i Slim redateljice Meline Matsoukas. Istodobno i romansa i film ceste, taj film u središnjicu smješta afroamerički par koji u obrani od agresivnoga policajca počini umorstvo i nađe se u bijegu. Prostorni pomak od sjevera prema jugu kao i pokušaji da se izmakne zakonu i nepravednom kažnjavanju te snažna percepcija američke društvene stvarnosti prelama se kroz tragičnu ljubav središnjih likova, a kvaliteta je ovoga djela takva da ga mnogi uvrštavaju među najbolja ostvarenja kriminalističkoga žanra 2019.

Queen i Slim se u SAD počeo prikazivati istovremeno s filmom Nož u leđa Riana John­sona, izvrsnim djelom o istrazi umorstva ostarjeloga pisca prigodom okupljanja šire obitelji. Preciznoga scenarija, nadahnute režije i glumačkih izvedbi, Nož u leđa osvježava obrazac whodunit, s izvornicima u ranim razdobljima kriminalističkoga žanra, ali razrađuje i politički i društveni kontekst suvremenih Sjedinjenih Država. Podjednako je hvaljen kriminalistički triler Uncut Gems braće Safdie, Josha i Bennyja o njujorškome draguljaru ovisnu o kockanju koji se neprestano nastoji izvući iz dugova. Višeslojan prikaz kriminalnoga svijeta velegrada te psihološkoga profila središnjega lika, Uncut Gems dinamično je ostvarenje visoke kvalitete, po nekim izborima i među desetak najboljih prošlogodišnjih filmova. Uz njujorški milje vezan je i film Prevarantice s Wall Street Lorene Scafaria, o striptizetama koje pljačkaju svoje klijente s Wall Streeta. Nastao prema stvarnim događajima, priključio se taj rad filmovima o naličju njujorške burze, premda nije toliko razvikan poput primjerice Vuk s Wall Streeta (2013) Martina Scorseseja. Upravo je Scorsese redatelj epskoga kriminalističkoga filma Irac o plaćenom ubojici koji radi za gangstere i sudjeluje u raznim kriminalnim djelima. Film sa sjajnim glumcima što donosi presjek više razdoblja sažima mnoge sastavnice Scorsesejeve karijere, pa ne čudi da je nominiran za više nagrada te da je u čak dvadesetak izbora proglašen najboljim filmom godine. Na američku prošlost, ali i nasljeđe žanra, osvrću se i filmovi Brooklyn bez majki Edwarda Nortona i Highwaymen Johna Leeja Hancocka. Nortonov rad usklađuje se s tradicijom detektivskoga noira, dok Hancockov demitologizira poznati gangsterski par Bonnie i Clydea, tako uspješno predstavljen u sjajnom filmu Bonnie i Clyde (1967) Arthura Penna. Tomu se nizu kvalitetnih uradaka kriminalističkoga žanra zasigurno priključuje i 21 most. Iako ne sasvim u vrhu i usprkos nekim nedostacima, posrijedi je vrlo dobro ostvarenje.