Hod prema muzeju hrvatske knjige i tiskarstva

Knjižnica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti jedna je od najstarijih i najbogatijih knjižnica u Hrvatskoj, s obzirom na rijetku i staru građu, te među najrazvijenijima zbog digitalizacije i digitalne humanistike. U povodu desete obljetnice pokretanja Digitalne zbirke, koja je osuvremenila rad Knjižnice i Akademije, razgovarali smo s upraviteljicom Vedranom Juričić.

Snimio MIRKO CVJETKO

Što je HAZU-u donijelo desetogodišnje postojanje digitalne zbirke?

Digitalna zbirka HAZU u svojem desetogodišnjem postojanju bitno je promijenila i obogatila te osuvremenila rad Knjižnice, a time i Akademije. Omogućila je promidžbu znanstvenog rada i Akademijinih izdanja u kojima mahom objavljuju njezini znanstvenici, ali i brojni drugi istraživači. Prvi put je na trajan način omogućena popularizacija Akademijinih zbirki, ali i njihovo sređivanje i katalogiziranje, koje je bilo bezuvjetno potrebno prilikom obrade i opisa građe metapodacima (autor, naslov, materijalni opis, klasifikacija itd.). Digitalizacija je time posredno utjecala na sređivanje i uređivanje Akademijinih zbirki u svim onim jedinicama koje su surađivale, tj. koristile taj vrijedan alat za digitalnu prezentaciju. Rad u Digitalnoj zbirci imao je također neprocjenjivu ulogu u njegovanju međuljudskih odnosa i timskog rada djelatnika Akademije. Na mjesečnim sastancima razmjenjivala su se znanja, iskustva, te usvajala nova tehnologija i metodologija rada. Kolege su se međusobno upoznavale i dijelile mahom interdisciplinarna znanja, jer su radili u raznim istraživačkim jedinicama iz područja povijesti, glazbe, teatrologije, književnosti, arhitekture, povijesti umjetnosti, povijesti prirodnih znanosti. Timski rad bio je nužan, jer smo svi zajedno pridonosili kreiranju i razvoju programske platforme. Vjerujem da mnogi kolege suradnici osjećaju da su i njihovi idejni kamenčići ugrađeni u novi proizvod zvan Digitalna zbirka HAZU. Kreativnost je bila više nego dobrodošla. Vlastita inicijativa također. Entuzijazam nije uopće bio upitan, a rodila su se i neka nova prijateljstva. U ozračju kolegijalne interakcije radilo se i na nekoliko domaćih i stranih projekata, čime su se priskrbila uvijek dobrodošla financijska sredstva. U takvoj atmosferi Knjižnici nije uopće bilo teško koordinirati rad u Digitalnoj zbirci.

Kako je došlo do pokretanja i koje je sve faze prošla Digitalna zbirka?

Digitalizacija knjižnog fonda pokrenuta je 2008. uz novčanu potporu Ministarstva kulture RH, kojom su digitalizirani svi svesci Rada koji su dotad bili objavljeni (499 svezaka Rada, odnosno sveukupno 125.420 stranica). Na temeljima knjižničnog digitalnog repozitorija Knjižnica je 2009. potaknula osnivanje Akademijina repozitorija Digitalna zbirka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, akronim DiZbi.HAZU, koju su osnovale četiri Akademijine jedinice: Knjižnica, Odsjek za povijest hrvatske glazbe, Arhiv za likovne umjetnosti i Odsjek za povijest hrvatskog kazališta. Tijekom deset godina razvoja repozitoriju su pristupale i druge Akademijine jedinice, i to ne samo iz Zagreba već i iz Osijeka, Varaždina, Bjelovara. Danas ih je sveukupno devetnaest.

Potkraj prošle godine upravo je završila posljednja faza izgradnje hibridne knjižnice. Povezali smo digitalnu zbirku s oko 38.000 digitaliziranih objekata i svih sedam postojećih računalnih kataloga s oko 275.000 bibliografskih zapisa na jednoj platformi, u jednom programu INDIGO. Time smo omogućili kooperativnu obradu građe, a to znači ekonomičan rad bez dupliciranja zapisa, korištenje istih normativnih resursa, kvalitetnije zapise te izradu većeg broja zapisa u kraćem vremenu. Korisnicima smo omogućili da na jednoj mrežnoj adresi dizbi.hazu.hr mogu pretražiti i pristupiti i digitaliziranim objektima i središnjem katalogu svih Akademijinih knjižnica.

Koje su specifičnosti Knjižnice HAZU-a i koja je najtraženija građa?

U Akademijinoj su Knjižnici najzanimljiviji i najbogatiji, a time i najtraženiji, najstariji fondovi koji se čuvaju u trezoru te oni koji su dostupni u digitalnoj inačici u sklopu Digitalne zbirke HAZU. Današnji znanstvenik ne obilazi više knjižnice. On literaturu želi imati na svom radnom stolu. Stoga u Akademijinoj Knjižnici raste broj internetskih korisnika, a opada broj posjeta u prostoru Knjižnice. Samim time jasno je označen put kojim Knjižnica treba dalje razvijati svoje poslovanje.

U trezoru Knjižnice čuvaju se najvrednija hrvatska izdanja. U zbirci časopisa i novina posebno je tražen fond časopisa i novina iz 19. stoljeća, tim više jer se primjerci u NSK-u, zbog zaštite i mikrofilmiranja, ne mogu dobiti na uvid. Knjižnica čuva primjerke izdanja drugih znanstvenih akademija u svijetu, s kojima je dugo godina imala vrlo bogatu razmjenu. Ukoliko nekomu zatreba izdanje npr. gruzijske akademije, ili bjeloruske ili austrijske i njemačke, gotovo je sigurno da će se to izdanje pronaći u našoj knjižnici. Mnogo naslova zavređuje da bude spomenuto na ovome mjestu. Primjerice Zbirka gradišćanskohrvatske književne baštine i Zbirka Dražena Mirka Grmeka, uglednog svjetskog povjesničara znanosti.

Do danas su digitalizirani najvažniji Akademijini nakladnički nizovi – Rad; Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije; Građa za povijest književnosti hrvatske; Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium; Stari pisci hrvatski; Starine; Zbornik za narodni život i običaje, Spomenice preminulim akademicima. Od 2013. digitalni repozitorij postao je trajno mjesto arhiviranja godišnje Akademijine izdavačke produkcije. Te je godine Akademija donijela odluku da se sva njezina izdanja sustavno pohranjuju u repozitoriju. Tako su na internetu odmah dostupni potpuni tekstovi najnovijih Akademijinih izdanja časopisa i zbornika radova, dok se monografije zbog autorskih prava zasad još ne mogu pregledavati na internetu. I naposljetku, Knjižnica je 2017. uvela novu funkcionalnost – dodjeljivanje DOI (Digital Object Identifier) oznaka, koje se prije tiskanja dodjeljuju u Digitalnoj zbirci te otiskuju uz članak u časopisu. Riječ je o identifikatorima koji su znanstvenicima bodovani prilikom promoviranja u viša zvanja, a koji omogućavaju jednoznačno i jednostavno citiranje znanstvenih članaka i drugih izdanja.

Možete li podsjetiti na tehničku dostupnost Knjižnice javnosti, vrste članstva i mogućnosti posudbe?

Akademijina knjižnica otvorena je za javnost svakog radnog dana u prijepodnevnim satima, od 9 do 15 sati. Njezini članovi mogu postati svi punoljetni građani Republike Hrvatske, a posuđivati mogu svi sa zagrebačkom adresom stanovanja. Knjižnica je ustanovila ove vrste članstva: vanjski članovi, interni članovi (akademici i djelatnici HAZU), počasni članovi (prema odluci Uprave Akademije, a na prijedlog Knjižnice). Sva informatička oprema (računala, skeneri i internet) besplatno se koriste, dok se fotokopiranje naplaćuje, ali se može obavljati samostalno. Knjižnica posuđuje sva izdanja koja nisu starija od 1945. godine. Prema našem Pravilniku dopušteno je odjednom posuditi najviše tri knjige, no valja reći da je nama daleko važnije da nam se knjige vrate na vrijeme, a ne toliko da se restriktivno odnosimo prema broju posuđenih knjiga. S obzirom na to da su naši korisnici uglavnom znanstvenici, koji ponekad zatrebaju posudbu na dulji rok, Knjižnica im izlazi ususret te omogućava dvostruko produljenje roka na ukupno tri mjeseca, ili i više od toga uz dopuštenje upravitelja.

Objedinjujete svojom biografijom ljubav prema glazbi, skladateljstvo. Što je najvažnije kod čuvanja rukopisne i notne baštine?

Rado bih istaknula važnu činjenicu koju sam posebno osvijestila tijekom rada u Knjižnici HAZU, a to je potreba da se trajno i vrlo intenzivno ističe hrvatski doprinos europskom kulturnom identitetu i baštini pisane riječi i tiskarstva. Ponajprije mislim na glagoljicu i tiskarstvo u Hrvata. Ni jedno ni drugo nema primjereno mjesto u obrazovnom procesu, u medijima, u izdavaštvu, u kulturnim i znanstvenim projektima, u svakodnevnom životu, gdje bi, primjerice, glagoljica trebala postati hrvatski brend. Činjenica da smo imali tiskanu knjigu 28 godina nakon Gutenbergova prvijenca Biblije potvrđuje naš važan doprinos povijesti europske pisane riječi. Na listi smo prije nekih danas velikih nacija Europe. Tehnologija tiskarstva koju je uveo Blaž Baromić, njegova tehnika lomljenih ligatura inovativna je i nezabilježena u tiskarstvu inkunabula i zavređuje pažnju. Promicanje tih vrijednosti može i morala bi biti trajna zadaća Akademijine Knjižnice. Na tom se tragu radilo posljednjih godina, bilo u okviru vrlo popularnih manifestacija kao Noć muzeja, kada smo predstavili repliku Gutenbergove preše, ili izdanja, npr. Hrvatski ćirilički molitvenik koji su zajedno objavili Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Matica hrvatska, Nacionalna i sveučilišna knjižnica. S obzirom na bogatstvo trezorske građe Akademijine Knjižnice te njezinu ulogu u očuvanju hrvatske kulturne baštine i identiteta, vjerujem da bi sljedeća razvojna stepenica Akademijine knjižnice svakako mogla uključiti njezinu preobrazbu u svojevrsni muzej hrvatske knjige i tiskarstva.