Ansambl koji zaslužuje poseban muzej

Zagrebački solisti proslavili su 65. obljetnicu djelovanja na način koji u hrvatskoj glazbenoj javnosti ne bismo očekivali. Ustaljena proslava obljetnica glazbenih sastava u nas bio bi veliki koncert, nosač zvuka ili svečana monografija, no Zagrebački su solisti, u prvom redu zahvaljujući suradnji s Muzejom grada Zagreba, svoju i ne baš okruglu obljetnicu proslavili na način koji će dugo ostati zapamćen. Riječ je o velikoj izložbi otvorenoj u Muzeju grada Zagreba 19. prosinca 2019, koju su Zagrepčani i njihovi gosti mogli razgledati do 8. ožujka. Izložba Zagrebački solisti temeljito, dinamično i interaktivno prikazuje intenzivnu povijest jednog od naših najvećih ansambala, a djelo je više kustosice Marine Perica Krapljanov, voditeljice dviju zbirki izvedbenih umjetnosti MGZ-a: Kazališne zbirke i Zbirke zagrebačkih glazbenih legendi. Važnost izložbe utoliko je veća što u našoj metropoli još nemamo muzej kazališta ili glazbe: izložbe posvećene glazbenicima naći ćemo u predvorjima knjižnica i koncertnih dvorana, pa su samim time i manjega opsega i kraćeg trajanja. Tako se Muzej grada Zagreba potvrdio kao jedna od rijetkih muzejskih institucija u nas, koja – i svojim stalnim postavom i povremenim izložbama – podsjeća posjetitelje na golemu ulogu glazbe u zagrebačkom i hrvatskom društvu. Ključne osobe u dugotrajnom radu na izložbi, koji je potrajao dulje od tri godine, bile su mlada i poduzetna producentica ansambla Marija Tonković i neumorni Tonko Ninić, koji na nevjerojatno živ način pamti i prepričava dogodovštine od utemeljitelja zagrebačke violinističke škole Vaclava Humla, pedagoga koji je pripremio teren za nastanak Solista, preko intenzivne suradnje s Antoniom Janigrom do anegdota o kasnijim članovima i koncertnim majstorima.

Izvor MGZ

Za nastanak odlične izložbe potrebni su zanimljiva građa i vješti muzeološko-dizajnerski tim. A upravo su količina i raznovrsnost građe ono što ovu izložbu čini unikatnom. Za brižno vođenu arhivu sastava trebamo zahvaliti svim dosadašnjim producentima ansambla, koji su od formalnog osnutka 1953. i prvog koncerta održana u Bjelovaru početkom sljedeće 1954. marljivo sačuvali ne samo stotine programa i plakata nego i kritika objavljenih na stranim jezicima. Poseban su eksponat izložbe tako spomenari s turneja, koji sadrže razne ulaznice s koncerata, kritike na originalnim jezicima i u hrvatskom prijevodu, ali i skicirane karte Europe i svijeta kao prikaz putovanja. A da tako zanimljivi eksponati budu dostupni publici, pobrinuo se muzeološko-dizajnerski tim na čelu s autoricom izložbe Marinom Perica Krapljanov, pa tako uz originalne spomenare predstavljene u vitrinama možemo prelistati njihovu skeniranu verziju u elektronskom obliku. Izložba postavljena na pragu trećeg desetljeća 21. stoljeća, koja pritom cilja i na mlađu publiku, mora sadržavati i interaktivnu komponentu, kako se posjetitelj naučen na digitalnu komunikaciju sa svijetom ne bi samo prošetao kroz muzej. Izložba čije likovno oblikovanje potpisuje Studio Kušan iz Zagreba jedinstvena je i po tome što mlađoj publici nudi mogućnost izravnog dodira i pokušaja sviranja gudačkog instrumenta, a rafiniranijoj publici posebno će upasti u oko plakat Solista koji je naslikao Marc Chagall i medalje koje su izradili Picasso i Miró.

Jedan od plakata Zagrebačkih solista
naslikao je i slavni Marc Chagall

Iako povijest Solista pamti brojne koncertne majstore, u kolektivnom sjećanju posebno je ostalo prvo razdoblje ansambla, kada je umjetnički voditelj bio Antonio Janigro, ne nužno jer je ansambl tada bio najbolji, nego jer je sastav odmah na početku postojanja zabilježio međunarodni uspjeh kakvim se dotad nije mogao pohvaliti nijedan hrvatski komorni orkestar. No ne treba smatrati da su zlatne godine sastava bile davne pedesete i šezdesete: Solisti svoje najbolje dane žive (i) danas, prateći svojim YouTube kanalom suvremene tekovine predstavljanja na umreženoj globalnoj sceni, ne zapostavljajući pritom publiku koja im je najvjernija – onu zagrebačku. A osim što mogu razgledati izložbu i pohoditi njihove koncerte, Zagrepčani Soliste mogu susresti u nestandardnim prostorima, kao što su tržnica Dolac, zoološki vrt ili zagrebačka zračna luka. Domaću publiku glazbenici su počastili nastupima 31. siječnja u sklopu Noći muzeja u Muzeju grada Zagreba, a u istom su muzeju ponovno muzicirali i u povodu Dana žena, ujedno i zadnjeg dana izložbe 8. ožujka.

Obljetnica Solista i odlična izložba o njima otvaraju niz pitanja. Nije li iznimno zanimljiva građa predstavljena na sjajan i pristupačan način povod da već gotov sadržaj preraste u stalni postav nekog budućeg hrvatskog muzeja posvećena glazbi ili čak i popuni samostalan muzejski prostor? Nije li upravo ova izložba pokazala da naizgled monotona građa može privući i animirati mladu publiku, pa i onu koja spletom okolnosti nikada nije ni bila na koncertu klasične glazbe? Hrvatska baština prepuna je sjajnih priča o uspjehu, koje samo čekaju da ih se otkrije i predstavi široj publici. Posla je pred domaćim dionicima u kulturi mnogo, a kao zajednica trebamo se potruditi da ideja o osnutku muzeja posvećena hrvatskoj glazbi ne završi u Muzeju iluzija ili Muzeju prekinutih veza.