Vječno svjetlo erudicije i ljudskosti

Velik znanstvenik, ali i velik čovjek – sinegdoha je kojom bi se mogli sažeti govori koje su 21. veljače, na komemoraciji u Matici hrvatskoj u spomen akademiku Radoslavu Katičiću (1930–2019) održali njegovi kolege, suradnici, studenti i prijatelji akademici Stjepan Damjanović i Mislav Ježić te Damir Zorić, uz uvodnu riječ predsjednika Matice hrvatske Stipe Botice.

Na komemoraciji su o liku i djelu Radoslava Katičića govorili Stjepan Damjanović, Mislav Ježić i Damir Zorić (Snimio Mirko Cvjetko)

Velikan lingvistike i filologije akademik Katičić do kraja života bio je odan Matici hrvatskoj. Apriornu matičarsku vokaciju nije uzeo iz Matičina programa, nego ju je nosio u sebi, kazao je 2010. primivši na glavnoj skupštini MH u Čitluku odličje Janko Drašković: „Nikad pred sobom nisam imao neki programski spis Matice hrvatske i nikad se nisam pitao jesam li radnik u smislu Matice hrvatske, nego sam radio po onom što sam ja smatrao i doživljavao da je važno, da je bitno i da treba raditi, a dogodilo se to da se to potpuno poklopilo s ciljevima i s usmjerenjima Matice hrvatske. Tako da sam bez obzira na bilo kakve odnose svakodnevne, uvijek pripadao u potpunosti Matici.“

Snimiko D. Rasol

U Matici je obnašao dužnost glavnog tajnika i bio član upravnog odbora te jedan od autora Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iz 1967. Matica hrvatska pomogla je u objavljivanju njegova petoknjižja o hrvatskoj i slavenskoj pretkršćanskoj kulturi: Božanski boj (2008), Zeleni lug (2010), Gazdarica na vratima (2011), Vilinska vrata (2014), Naša stara vjera (2017) s podnaslovom Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine. Knjigu Litterarum studia (2007), najbolju studiju o kulturi hrvatskoga ranoga srednjeg vijeka, mnogi smatraju njegovim životnim djelom te su i autor i Matica za nju dobili brojna priznanja.

„Sjajan sveučilišni profesor, izvanredan predavač i angažirani intelektualac dao je nemjerljiv prinos djelovanju hrvatskih i europskih kulturnih i znanstvenih ustanova, širio je kulturološke i znanstvene obzore u Hrvatskoj, a svjetsku znanstvenu i kulturnu javnost uporno i sustavno upozoravao na dostignuća hrvatske kulture“, kazao je akademik Damjanović, zahvalivši profesoru u ime Matice hrvatske, u ime svih njegovih studenata te svih čitatelja njegovih djela na tome što darovitosti mnogih, „koje su bile tek stijenj što tinja, nije gasio neobuzdanom vehemencijom, nego ih je razgorijevao strpljivošću i taktičnošću“.

Potvrdio je to i akademik Mislav Ježić, prisjećajući se kako je kao student žedan znanja pohađao predavanja profesora Katičića na kojima je, prenoseći najsuvremenija dostignuća lingvistike, studentima otvarao vrlo široke vidike. Akademik Katičić po naobrazbi je bio klasični filolog, a to se osjećalo u cjelini njegova rada – „učenost, preciznost i temeljitost očituju se u njegovu pristupu slavističkim, kroatističkim i indološkim te svim drugim temama kojima se bavio“, kazao je akademik Ježić. Za šira područja svjetskih kultura, između ostaloga i za indijsku kulturu i gramatiku, zainteresirao se prije studija, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu bio je osnivač Odsjeka za opću lingvistiku i orijentalne studije. Izuzetan je bio po širini, po temeljitosti svoga duboko promišljena znanja, a to je akademik Ježić oprimjerio Katičićevim pristupom u knjizi Sintaksa hrvatskoga književnog jezika (JAZU i Globus, 1986), temeljenim na transformacijsko-generativnoj gramatici, zaključivši da takvo originalno znanstveno djelo nema ni jedan drugi slavenski jezik.
Svem tom znanju prethodila je ljubav, dopunio je Damir Zorić, kazavši da se tako kako je Hrvatsku poznavao akademik Katičić ne može poznavati ako se ona ne nosi u srcu. U tom smislu profesoru je i Matica značila mnogo, kao duhovna tvorba i kao jedno od formativnih mjesta slobode hrvatskoga naroda i zemlje.

Na temelju znanja i ljubavi prema hrvatskome jeziku, hrvatskoj povijesti i kulturi akademik Katičić postao je njihovim dijelom. „I uvijek ćemo ga susresti u njegovim tekstovima i u njegovim dobrim djelima“, zaključio je akademik Damjanović.