Večer sjećanja na Marka Samardžiju

Uz to što je bio vrstan i temeljit znanstvenik, Zaprešićani će se složiti da je akademik Marko Samardžija imao izvrsne osobine jednostavna, pristupačna sugrađanina, rado viđena na ulici ili u vlaku. Stoga je Ogranak Matice hrvatske u Zaprešiću 14. veljače priredio večer sjećanja na omiljenoga profesora, koji je cijeli radni vijek bio djelatan na Katedri za hrvatski standardni jezik Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.

Jezikoslovac Marko Samardžija (Vođinci, 1947–Zaprešić, 2019)

U sklopu večeri predstavljene su dvije postumno objavljene knjige akademika Samardžije. O knjizi Hrvatska leksikografija (Matica hrvatska, 2019) izlagala je Marija Znika. Uvodno, s mnogo poštovanja i srdačnosti, govorila je o suradnji s akademikom Samardžijom u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, kojem je 2000–2001. bio ravnateljem. Kao posebno vrijedan njegov doprinos Institutu istaknula je pokretanje pretisaka starih hrvatskih leksikografskih radova, od Kašićeva Institutionum linguae illyricae iz 1604, Nove ričoslovice iliričke Šime Starčevića iz 1812, do projekta kritičkoga izdanja Blaga jezika slovinskoga Jakova Mikalje 1651. Spomenula je također tužnu sudbinu hrvatskih rječnika iz različitih razdoblja, koji mahom budu tiskani tek djelomično.

Akademik Stjepan Damjanović, jezikoslovac, profesor i Samardžijin kolega na kroatistici, predsjednik Matice hrvatske 2014–2018, predstavio je knjigu Kroatistički portreti i za(o)kreti (Hrvatska sveučilišna naklada, 2019), u kojoj akademik Samardžija donosi osamnaest prikaza hrvatskih filologa, leksikografa i jezikoslovaca, koji su djelovali tijekom dva stoljeća – od općepoznatih Šime Starčevića, Ivana Broza, Stjepana Ivšića, Bratoljuba Klaića ili Stjepka Težaka pa do vrijednih, a izvan struke gotovo zanemarenih pregalaca hrvatske jezične baštine, poput Marijana Stojkovića, Stjepana Pavičića, Antuna Šimčika ili Krune Krstića. Sve je to tek djelić mnogobrojnih rasprava, članaka, uvoda, prikaza, knjiga, predan na opće dobro i pripremljen uz obavljanje redovitih profesorskih obveza.

Poslije izlaganja okupljeni kolege, poštovatelji, članovi obitelji i Ogranka MH u Zaprešiću zadržali su se u ugodnu razgovoru, znajući da se „vjernima život mijenja, a ne oduzima“.