Suptilni teatrolog i umjetnik

Boris B. Hrovat, hrvatski kazališni kritičar, teatrolog, prevoditelj, književnik, dramaturg i redatelj, rođen u Zagrebu 29. srpnja 1956, umro je iznenada u svom stanu u Zagrebu 24. veljače.

U rodnom gradu završio je Klasičnu gimnaziju, a diplomu je stekao na Pravnom fakultetu. Kazališne kritike objavljivao je od 1979. do danas u Večernjem listu, Vjesniku, u tjedniku Studio, na radiju, u Hrvatskom slovu i u našemu Vijencu, u kojemu od 2003. surađuje kao važan stalni suradnik, kritičar/komentator, za kazalište.

Prikaze je objavljivao i u Češkoj, Sloveniji i Italiji, gdje je kao stalni dopisnik kazališne revije Sipario (Milano, gl. urednik M. M. Giorgetti) za područje jugoistočne Europe upoznavao stručnjake i publiku s hrvatskim glumištem.

Od 1993. na Trećem programu Hrvatskoga radija (HRT) uređuje emisije Hrvatska proza i Antologija pripovijetke te Theatraliju autorice Mire Muhoberac.

Bio je stalni suradnik Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža i član svih relevantnih profesionalnih udruga, dugogodišnji i aktivan član Hrvatskoga društva kazališnih kritičara i teatrologa – član upravljačkih tijela u brojnim mandatima, a predsjednik od 2001. do 2005.

Uredio je antologije Nova talijanska pripovijetka i Nova talijanska drama, suurednik je monografije o Petru Selemu.

Autor je romana Putovanje, Lorenzaccio, Askalon, pripovjedaka Doživljaji Prosvijetljenog; radijskih drama Zamka, Prolaznici. Shopping u Imperialu, dramskih tekstova Igra (Ilgioco, prijevod L. Marchig, koncertno izvedena u New Yorku), Monolog Nicolette Connio udane Goldoni (u prijevodu na talijanski S. Ferrarija u milanskom časopisu Sipario) i antologija: Nova talijanska pripovijetka, Nova talijanska drama.

Prijevodi drama s talijanskoga (Goldoni, Pirandello, de Filippo, Fo, Fratti i dr.), španjolskoga (Calderón, Lope de Vega...), engleskoga (Shaw, Wilde) i slovenskoga (Bevc, Zupančič) na hrvatski uprizoreni su mu u svim važnijim hrvatskim kazalištima, u programima HRT-a i objavljeni u periodici te u antologiji Suvremena talijanska drama.

Djela su mu prevedena na talijanski i slovenski jezik (Askalon, Zamka) te uvrštena u antologije fantastične proze (Guja u njedrima).

Jedan je od utemeljitelja (s Brankom Brezovcem) i voditelja Dubrovačkih dana mladog teatra (1980–1983) u okviru Dubrovačkih ljetnih igara. Bio je suradnik (dramaturg i prevoditelj) uglednih kazališnih redatelja (Giorgetti, Mangano, Magelli, Juvančić, Kunčević…). Djelovao je i kao kazališni redatelj (Mario Fratti, Prijateljice, Gradsko kazalište Sisak, 2011).

Dragi kolega i prijatelj, izniman čovjek koji se veselio svakome vedrome životnom trenutku; dobitnik je Demetrove nagrade za životno djelo HDKKT-a 2015, nagrade Petar Brečić za kazališnu kritiku i esejistiku 2008.

Rekao je: „Ljubav za kazalište znači ostaviti iza sebe svaku aroganciju i ‘volju za moći’.“

Komemoracija će se u organizaciji HDKKT-a održati 6. ožujka u 18 u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića.

Boris B. Hrovat ostavlja dubok i samo­svo­jan trag u hrvatskom i svjetskom kazalištu, prevođenju i teatrologiji.

Dragi Borise, počivali u miru!