Od vjernika do fanatika

Prošlogodišnji rad Mladi Ahmed glasovitih belgijskih filmskih autora, braće Jean- Pierrea i Luca Dardennea, deveto je dugometražno igrano ostvarenje u njihovoj karijeri. Mladi Ahmed na filmskom festivalu u Cannesu bio je nominiran za najbolji film, a braća Dardenne nagrađena su Zlatnom palmom za najbolju režiju. Braća Dardenne redoviti su dobitnici nagrada na tome festivalu: filmovi Rosetta (1999) i Dijete (2005) ovjenčani su Zlatnom palmom za najbolji film, Lornina šutnja (2008) za najbolji scenarij, Dječak s biciklom (2011) dobitnik je Grand Prixa, a Dva dana, jedna noć (2014) nagrade Ekumenskog žirija. Prestižnih nagrada u njihovim životopisima ne nedostaje, a nisu zaobišle ni Mladog Ahmeda, koji se uz već navedene može podičiti i dvjema belgijskim nagradama Magritte te dvjema Seminci s međunarodnoga filmskoga festivala u španjolskome Valladolidu.

Idir Ben Addi izvrsno je utjelovio lik Ahmeda

Film je to u kojem trinaestogodišnji Ahmed (Idir Ben Addi) planira i pokuša ubiti učiteljicu arapskoga jezika (Myriem Akheddiou) jer smatra da je izdala islamsku vjeru. Njegov radikalizam potaknuo je vjerski vođa (Othmane Moumen) male zajednice muslimana u belgijskome gradu. Ahmedova je obitelj disfunkcionalna – oca nema, majka (Claire Bodson) ne drži se vjerskih postulata i sklona je alkoholu, s bratom je blizak, dok sestra naginje svjetovnom. Tijekom boravka u popravnom domu Ahmed radi na farmi, gdje upoznaje vršnjakinju Louise (Victoria Bluck), kojoj se očito sviđa.

Braća Dardenne bila su potaknuta nedavnim terorističkim napadima u Belgiji i Francuskoj te su pokušala objasniti preobražaj pojedinca od običnoga vjernika do fanatika sposobna počiniti zločin, u filmu transformacijom središnjeg lika adolescenta Ahmeda. No osnovni je problem filma činjenica da se navedena transformacija već dogodila i da ne pratimo njezin tijek, a ni svijest o počinjenom nije dovoljno izražena jer dječak ne odustaje od svoje namjere čak ni u popravnom domu. Mladi protagonisti provlače se čitavim igranofilmskim opusom Belgijaca. Obećanje (1996), Rosetta, Sin (2002), Dijete i Dječak s biciklom primjeri su za to, a nizu se priključuje Mladi Ahmed. Peter Bradshaw u britanskome Guardianu piše: „Film se vraća središnjoj temi braće Dardenne, izraženoj u Sinu i Djetetu, o ranjivosti mladih u sukobu sa zakonom, ali također, proturječno, o njihovoj snazi, odlučnosti da prežive.“ Ipak, za razliku od tih filmova u kojima je socijalni kontekst bio blizak autorima, u ovome slučaju čini se da su tek zagrebali po površini radikalizacije islama kroz fokus središnjega lika. Okarakteriziran kao vrlo introvertiran, taj dječak ostaje tabula rasa gledatelju, dalek i hladan, i teško da se može osjetiti više od mjestimične empatije. S druge strane za razumijevanje položaja muslimana u Europi, pa tako i Belgiji, vrlo je simptomatična scena u školi tijekom koje roditelji, djeca i učiteljica razgovaraju o očuvanju arapskoga u vlastitoj zajednici i pritom se dijele na konzervativne i liberalne. Dojmljivo je i očitovanje reakcija na počinjeni pokušaj umorstva učiteljice. Majka teško može razumjeti sinov postupak, učiteljica je traumatizirana, ali naposljetku nadvladava strah.

Mladi Idir Ben Addi izvrsno je utjelovio lik Ahmeda. Suzdržanim tumačenjem gledatelja neprestano pokušava navesti na promišljanje esencije lika. Vrlo je dojmljiva i Myriem Akheddiou kao učiteljica koja nastoji očuvati vjeru u drukčijim uvjetima. Mladi Ahmed rezultat je prepoznatljiva redateljskoga rukopisa braće Dardenne: rad s naturščicima, socijalni kontekst, uporabu prirodnoga svjetla i kamera iz ruke, izbjegavanje eksplicitnih redateljskih postupaka, ali pati od nedostataka u scenarističkome predlošku i slojevitijoj razradi vjerskoga konteksta. S obzirom na činjenicu da ni prethodni film, Nepoznata djevojka (2016), nije bio na visokoj razini nekih ranijih ostvarenja, sljedeći će rad Jean-Pierrea i Luca Dardennea pokazati što je posrijedi: kraći kreativni zastoj ili pak kriza u stvaralaštvu. Dakako, nadamo se prvom.