IZDVAJA

IVOR MARTINIĆ U KUNST ­TEATRU

U kratkom ali uzbudljivom dosadašnjem radu nezavisno kazalište Kunst Teatar predstavilo je poticajan i inovativan program, koji ne staje samo na traženju umjetničkih odgovora na relevantne društvene pomake vremena u kojem živimo, već i hrabro propituje, analizira i ulazi u dijalog s temeljnim postavkama suvremene kazališne izvedbenosti.

U takav se koncept, propitivanjem odnosa lika i autora, upustio i jedan od naših najboljih suvremenih dramatičara Ivor Martinić, autorski hrabro istražujući vlastiti dramski tekst Bilo bi šteta da biljke krepaju. Martinić, koji i sam sudjeluje u izvedbi, kao polazište za promišljanje pozicioniranja lika i/ili autora u priči uzima premisu ljubavnog rastanka, ispisana specifičnim jednostavnim ali nimalo jednoznačnim diskursom, koji mu pomaže u živom rastakanju granica između autora i likova. Glumci Maja Posavec i Pavle Vrkljan propituju emocionalne slojeve odnosa koji se urušio, ali i vlastiti odnos prema tekstu i autoru, tjerajući Martinića na propitivanje svog odnosa prema pisanju kao autorskoj odluci. Teško je detektirati koja je od te dvije razine bolnija, što pridonosi kvaliteti ove tihe i snažne predstave.

Festival dramskih i izvedbenih tekstova DeSADU prvo je izdanje doživio prije jedanaest godina, oformljen angažmanom i zalaganjem studenata Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, a sve sa željom uspostave djelatnog i otvorenog prostora koji bi omogućio realizaciju umjetničkih projekata i autorskih istraživanja studenata dramaturgije. Od osnutka 2009. DeSADU je predstavio pedesetak dramskih tekstova studenata dramaturgije, pokazavši se kao živo ishodišno mjesto za provjeru, predstavljanje i prvu afirmaciju najmlađe generacije hrvatskih dramatičara. Dodatna vrijednost studentskog projekta leži u znatnom povećanju vidljivosti suvremenoga hrvatskog dramskog pisma uopće, a tu ulogu obnaša i danas. Na taj je način i 11. festival poslužio kao izvedbena inauguracija novih devet tekstova najmlađih hrvatskih dramskih pisaca; Ane Perković, Espija Tomičića, Petre Pleše, Patrika Gregureca, Ninoslava Mrvelja, Vida Hribara, Ivone Marcijuš, Nike Korenjak i Luke Vlašića, koji odlučno i glasno kucaju na vrata hrvatskih pozornica.

n 13. MEĐUNARODNI KAZALIŠNI FESTIVAL DEMOLUDY, POLJSKA – Teško je opisati koliko je dirljiva i duboko osobna bila olštinska koncertna izvedba teksta Ovo bi mogla biti moja ulica, koji je temelj legendarne istoimene predstave Zagrebačkog kazališta mladih, praizvedene 2010. Tekst je na Festivalu predstavljen u autorskom konceptu autorica, u sklopu predstavljanja hrvatskih dramskih autora u Poljskoj. Anica Tomić i Jelena Kovačić u samo su nekoliko proba s članovima ansambla kazališta Teatr Jaracza rekonstruirale osnovne postavke zagrebačke predstave, koja je kroz očište tragične sudbine mladog Luke Ritza progovorila o važnoj temi vršnjačkog nasilja, i napravile posvetu Luki i samoj predstavi, pokazavši kako svaki grad ima barem jednu ulicu koja duboko rezonira s tom bolnom temom. Glumački ansambl koncertne izvedbe srčano je odgovorio na sve izvedbene izazove, koji su kulminirali dirljivom interpretacijom pjesme Poštar lakog sna, koja je i iz daleke Poljske jasno podsjetila na važnu predstavu autorica i na temu kojoj se nažalost neprekidno moramo vraćati. Ovo je gostovanje samo jedno u nizu predstavljanja hrvatske dramatike u Europi, u organizaciji agilnog Hrvatskog centra ITI i njegove predsjednice Željke Turčinović.