Glas raspolućene kulture

Doista prepuna prostorija Hrvatske matice iseljenika na predstavljanju novoga sveska njihova stožernog izdanja, Hrvatskog iseljeničkog zbornika, 12. veljače, još jednom je potvrdila zabrinjavajuću važnost koju dijaspora predstavlja za hrvatsku kulturu. Zabrinjavajuću, jer uistinu malo naroda nosi teret tolike razasutosti. Kako održati na okupu kulturu, misao, duh jedne zajednice koja se rasprostrla preko svih kontinenata? Dobar je odgovor upravo Zbornik, koji je i sa svojih više od 400 stranica skučen za sve što bi o iseljeništvu valjalo reći.

Predstavljanje novog Hrvatskog iseljeničkog zbornika 12. veljače

Zbornik, koji je ove godine u 65. godištu, predstavili su ravnatelj HMI-ja Mijo Marić, ravnatelj Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar Željko Holjevac, Marijeta Rajković Iveta te urednica Vesna Kukavica. Skupu se kao izaslanik predsjednika Vlade obratio i Zvonko Milas, državni tajnik Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Predstavljeni Zbornik podijeljen je na osam tematskih cjelina, sastavljenih od tridesetak autorskih priloga, a govornici su okupljenima posebno predstavili svaki od članaka. Svi su se govornici složili oko važnosti izlaska Zbornika u godini kad Hrvatska predsjeda Vijećem Europske Unije, a Rijeka je europska prijestolnica kulture. Zbornik, naime, kao svoju središnju os donosi temu triju desetljeća suvremenoga hrvatskog parlamentarizma, pa je godina velikih vanjskopolitičkih uspjeha pravi čas da se osvrnemo na put što ga je Hrvatska prešla zajedno sa svojim iseljeništvom.

Pitanje globalnog zajedništva

Mijo Marić tu je osnovnu nit nadopunio tvrdnjom o jedinstvenom, emocionalno nabijenom pokretu koji je obuhvatio i domovinu i iseljeništvo te iznjedrio suverenu Hrvatsku. U vremenu kad je životni moto većine nas, a osobito elektroničkih medija, „brzo i lako“, smatra Marić, ovaj zbornik donosi duboke analize uzroka i posljedica.

Izd. Hrvatska matica iseljenika, Zagreb, 2020.

Zvonko Milas naglasio je pitanje globalnog zajedništva, pri čemu moramo analizirati davne, ali i recentne migracije da bismo razumjeli srž našega demografskog problema. Stanje hrvatske nacionalne manjine, rekao je, bitan je čimbenik naših odnosa s drugim državama, što uvijek ima i snažne posljedice na Republiku Hrvatsku.

Predstavljač prvoga bloka cjelina, Željko Holjevac, u svojemu je izlaganju govorio o člancima koji pokrivaju teme povijesti i politike. Posebno je podcrtao članak Josipa Mihaljevića o trideset godina hrvatskoga parlamentarizma – fenomenu važnu i s pozicije hrvatskog iseljeništva, budući da su u posljednjih trideset godina prvi put u povijesti Sabora zastupljeni i iseljenici – te članak Bože Skoke o predsjedanju Europskom Unijom i Rijekom kao europskom prijestolnicom kulture. Ta su dva članka najbolji prikaz puta koji je Hrvatska prošla, smatra Holjevac – od prvih koraka, koje je trebalo obraniti u Domovinskom ratu, do činjenice da je Zagreb danas privremeni glavni grad većeg dijela europskoga kontinenta. Još dva priloga o povijesti Hrvatske demokratske zajednice u domovini i iseljeništvu te prilog negdašnjega predsjednika Sabora Žarka Domljana o obnovi zgrade Sabora kompletiraju osnovnu povijesno-političku temu zbornika. Ostale povijesne teme u Zborniku pokrivaju raspon od nadbiskupa Jurja Haulika pa do priloga za povijest hrvatskog nogometa.

Iseljeničke sudbine

Drugi blok cjelina, koji bismo okvirno mogli nazvati književno-kulturnim, predstavila je Marijeta Rajković Iveta, profesorica s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Članci obuhvaćaju uže iseljeničke teme. U njima se govori o organiziranju iseljenika u djelovanju Hrvatske bratske zajednice Amerike te dvojice velikih organizatora, fra Gracijana Biršića i fra Ljube Krasića. Zatim, kroz članke o iseljeničkim sudbinama – onima moliških, brazilskih i irskih Hrvata – dobivamo pregled nad raznorodnim iskustvima susljednih iseljeničkih generacija. Naposljetku, članci o pojedincima daju nam uvid u rad Hrvata u iseljeništvu, a Marijeta Rajković Iveta istaknula je da bi Hrvatska morala više ulagati u povezivanje znanstvenika iz iseljeništva i domovine kako bi se unaprijedili hrvatska znanost i gospodarstvo.

Posljednja se skupu obratila urednica Vesna Kukavica. Ustvrdila je kako, u vremenu društvenih mreža, nije jednostavno objavljivati publikaciju starinskoga kova. Izabrala je, kaže, mlade autore kako bi se Hrvatima u 21. stoljeću moglo govoriti o politici, a da „ne iskopaju onaj svoj čuveni rov“. Zbornik poništava jezičnu barijeru prema potomcima hrvatskih iseljenika koji više ne govore hrvatski, smatra urednica, a mladi autori pomažu rušenju stereotipa o hrvatskom iseljeništvu, donose novi narativ u kojem se prepoznaju vrijednosti i hrvatske desnice i hrvatske ljevice, te jasno pokazuju što ocjenjuju pozitivnim u trideset godina hrvatske neovisnosti. Urednica je istaknula suradnju HMI sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan Republike Hrvatske, usporedivši je sa sinergijom s početka devedesetih godina. Središnji državni ured ima mnogo mladih zaposlenika koji su u živom doticaju s hrvatskim iseljeništvom, naglasila je Vesna Kukavica, a inventura njihovih projekata, sadržana u ovom svesku, svjedoči kako nitko više ne može reći da se Republika Hrvatska slabo brine o svojemu iseljeništvu.

Hrvatski iseljenici 21. stoljeća

Bogato ilustriran 65. broj vrijedne publikacije pokazuje mnogo toga. Nije samo u pitanju sondiranje stanja u hrvatskom iseljeništvu – ono je, doista, provedeno iznimno široko i informativno, pokazujući čitatelju kako je neobično plodna hrvatska kultura sjetimo li se i njezina zaboravljenog krila. Uzmemo li u obzir sve one Hrvate o kojima je riječ u Zborniku, misionare i književnike, redatelje i oksfordske profesore, pa tomu pridodamo i napore, također posvjedočene u Zborniku, koje domovinska Hrvatska ulaže da prema njima pruži ruku, dobivamo sliku živa odnosa, koji ne zamire ni nakon više generacija. I zato je teško čuti riječi Vesne Kukavica kad govori o hrvatskim iseljenicima 21. stoljeća, koji su „odlično izobraženi, mahom višejezični i fleksibilni na tržištima rada“ – zato je gorko svjedočiti čak 65. godištu ovog važnog časopisa. Jer još je jasnije što gubimo, još je vidljivije da će se obnova emigrantskih valova odraziti na gubicima hrvatske kulture. Trideseta je obljetnica našega samostalnog saborovanja posljednji čas da se postave ozbiljna pitanja o još jednom velikom odlasku. Pravo je vrijeme da se stvore uvjeti za zaustavljanje iseljavanja i konačan povratak iseljenika. To je na neki način i poruka koja se može iščitati između mnogih redaka Hrvatskoga iseljeničkoga zbornika, jedinoga glasa rasute polovice hrvatske kulture.