Odlazak uzorne znanstvenice

Dana 6. veljače odjeknula je tužna vijest: umrla je dr. sc. Ankica Čilaš Šimpraga, jedna od najuglednijih hrvatskih jezikoslovki. Rođena 9. kolovoza 1970. u Kninu skupa sa sestrom blizankom Maricom, danas Maricom Čilaš Mikulić, također uglednom jezikoslovkom, osnovnu i srednju školu pohađala je u Zagrebu, u kojemu je na Filozofskom fakultetu diplomirala Južnoslavenske jezike i književnosti, magistrirala s temom Fonologija ikavskih štokavskih govora između rijeka Krke i Neretve i doktorirala 2006. s temom Antroponimija i toponimija Promine, posvetivši vrhunski znanstveni rad i svojemu rodnom kraju. Kao studentica radila je na snimanju zvučnih knjiga u Savezu slijepih i slabovidnih Hrvatske, od 1993. zaposlivši se kao lektorica hrvatskoga jezika na Hrvatskoj radioteleviziji.

Ankica Čilaš Šimpraga / Izvor IHJJ / CROPIX, snimio Tomislav KriŠto

U Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje zaposlena je od 1997, isprva na dijalektološkim projektima. Od 2005. radila je na projektima Odjela za onomastiku i etimologiju, odjelnom voditeljicom postavši 2013. Od 2014. vodila je projekt Baza suvremenih hrvatskih osobnih imena, a od 2018. projekt Hrvatske zaklade za znanost Istraživanje antroponimije na tlu Hrvatske u XV. stoljeću. Od svibnja 2019. bila je suradnica projekta Hrvatsko jezikoslovno nazivlje (HRZZ).

Autorica je triju knjiga: Prvi školski rječnik hrvatskoga jezika napisala je u suradnji s Lj. Jojić i K. Lewisom, Prinose hrvatskoj dijalektnoj fonologiji u suradnji s A. Celinić, Ž. Jozićem i I. Kurtović Budja, a Rječnik suvremenih osobnih hrvatskih imena u suradnji s D. Ivšić Majić i D. Vidovićem; kao urednica i autorica toga rječnika dobila je Nagradu HAZU-a za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 2018. za područje filoloških znanosti.

Među njezinim se onomastičkim radovima ističu terminološki prinosi te radovi iz područja povijesne i suvremene antroponimije, toponimije sjeverne Dalmacije i zoonimije. Kao urednica i jezična savjetnica surađivala je na dvjema studijama Hrvatski egzonimi, uz velik prinos standardizaciji stranih zemljopisnih imena u hrvatskome jeziku. Kao dijalektologinja bavila se novoštokavskim ikavskim govorima, govorima hrvatskih iseljeničkih skupina te mjesnim etnicima i kteticima. Kao lektorica niz je godina surađivala u emisiji Govorimo hrvatski, a svoja je standardološka znanja kao recenzentica ugradila u Hrvatski pravopis IHJJ-a.

Bila je članica hrvatskih i međunarodnih jezikoslovnih tijela i Povjerenstva za odobrenje udžbenika za učenje hrvatskoga jezika i književnosti, predsjednica Savjeta za jezik i govor HRT-a te brižna mentorica nekoliko institutskih znanstvenih novaka i doktoranada. U svijet blizanačke i lavlje bliskosti sa svojom sestrom blizankom Vesnom ušla sam s blizankama Čilaš devedesetih, u svojim prvim nastavničkim danima na Filozofskom fakultetu, kad su zabljesnule inteligencijom i temeljitošću, kao i Ankičin suprug Dalibor Šimpraga, danas književnik i urednik, i cijela obitelj Čilaš. Njezino ime sazdano na nitima izvrsnosti i cijenjenosti, na hebrejskom „milost, ljupkost“, a iz latinskoga ušlo u kršćanski svijet kao ime majke Bogorodice Marije, određuje njezin život i struku. Nomen est omen. Odlazak Ankice Čilaš Šimpraga velik je gubitak za hrvatski jezik i jezikoslovlje i za sve nas.