Naklon velikom Katičiću

Kolo, ta trajno otvorena knjiga računa hrvatske kulture, sustavno kao dnevnik prati hod jedne nacionalne tradicije, njezina raznovremena prožimanja: prošlost viri u budućnost kroz pukotine sadašnjosti, a svaki od tekstova ovog broja iznova nas podsjeća što nam predstoji učiniti.

Izd. Matica hrvatska, Zagreb, 2019.

Zato valja i ovaj prikaz početi od onog najvažnijeg dijela posljednjega broja Kola za 2019. Tema su broja prisjećanja na nedavno preminula Radoslava Katičića, „velikana hrvatske znanosti“, kako ga opravdano krste urednici časopisa. O Katičiću i njegovu djelu govorit ćemo zasigurno još desetljećima, pa je ovdje s pravom zabilježen samo prvi trenutak: vrijeme kad se zapisuju osnovni naglasci iz biografije, kad se jednom divovskom opusu naznačuje samo silueta. U tematskom bloku doneseno je nekoliko radova, od kojih tri dijele elemente skice za biografiju. August Kovačec naglasio je Katičićev jezikoslovni rad, podcrtavajući njegove zasluge na obnovi hrvatske lingvistike i njezinu osuvremenjivanju. Katičić je, zajedno s Bulcsúom Lászlóm, najzaslužniji za pokretanje Zagrebačkoga lingvističkoga kruga Hrvatskoga filološkog društva 1956. Kovačec daje uvid u djelovanje toga kruga i Katičićev nastavnički rad. Stjepan Damjanović u sljedećem dao je pregled Katičićeva djelovanja u Matici hrvatskoj, napose Katičićevih knjiga koje je MH objavila te njegova sudioništva u sastavljanju Deklaracije iz 1967. Mislav Ježić opisao je svako polje Katičićeva rada: jezikoslovne radove, književnu povijest i znanost o književnosti, Katičićev dugi napor na rekonstrukciji praslavenskih sakralnih tekstova, ističući kako je najveća Katičićeva snaga bila upravo u umijeću prihvaćanja suvremenih metoda, a da pritom nije gubio širinu tradicionalnih područja znanja. U sljedećem je tekstu Tihomil Maštrović, nakon osobnih prisjećanja na Katičića, opisao uzroke, tijek i posljedice borbe za međunarodno priznanje hrvatskoga jezika te ulogu koju je Katičić imao u tom naporu. Tematski blok zaključuje Sanda Ham vrlo specifičnim prilogom: analizom Katičićevih tekstova u časopisu Kritika, koji je MH objavljivala između 1968. i 1971. Sanda Ham raščlambom tih tekstova vrlo uvjerljivo ocrtava širi kontekst Katičićevog djelovanja tijekom Hrvatskog proljeća.

Kolo donosi i nove prinose u već ustaljenim rubrikama. Rubriku Književna scena otvara ulomak iz povijesnog romana Miroslava Međimorca o Tridesetogodišnjem ratu – Crvenoobojani drveni konjić – Dalahäst. Tu su još tri prozna teksta: fragment iz romana Andreje Bubić S poda ne možeš pasti, memoarski zapis Facebook foto-pjesmarica Jasne Palčec (poznate pod pseudonimom Ana Horvat) te jedan prijevod. Riječ je o sjajnom tekstu Matěja Hořave Priče iz Banata, koje je probrao i s češkoga (odlično) preveo Matija Ivačić. Pored proznih sastavaka, Kolo donosi i poetske: pjesme su objavile mlade pjesnikinje Monika Herceg i Mateja Jurčević te pjesnici Borben Vladović i Slavko Jendričko.

Rubrika Kazalište u ovome broju donosi tekst Stijepe Mijovića Kočana Miro Gavran ili Hrvatska u svijetu. Ovaj kratki pregled Gavranova dramskog djela Mijović Kočan zaokružuje zaključkom kako je, pored dramaturškog majstorstva, briga za gledatelja srž međunarodnog uspjeha Mire Gavrana.

Zdenka Weber objavila je u osvrt na 49. Varaždinske barokne večeri, a Milan Bešlić osvrt na izložbu Zlatka Kesera Lica koja poznajem održanu u Gliptoteci HAZU potkraj 2018. Posljednji blok posvećen je književnoj kritici. Mira Muhoberac predstavila je roman Stijepe Mijovića Kočana Čoek zlatnije ruka, a Lidija Dujić roman Ludwiga Bauera Muškarac u žutom kaputu, dok je Božidar Alajbegović pokudio Opijum za narod, novi roman Vladimira Stojsavljevića. Emilija Kovač piše o knjizi Sarine priče i Ivorove mudrolije Slavice Gazibare, Miljenko Buljac o zbirci eseja Josipa Anića i Jasne Šego Eros, Philia, Agape – ljubav u odabranim književnim djelima i u biblijskim tekstovima, a kritički blok hvalom je popratio i niz novih pjesničkih izdanja: Cvjetko Milanja pohvalio je Gledajući odgovore Sonje Manojlović, Damir Radić Lovostaj Monike Herceg, Krešimir Bagić Izabrane pjesme Ernesta Fišera, Tin Lemac Zvijezde, davna lica spašenih Davora Šalata, a Željka Lovrenčić Križ, tvoj štit Pere Pavlovića. S. M. Kočan zaključio je rubriku Kritika dužim prikazom knjige Igora Vukića Radni logor Jasenovac.

Opet nam je Kolo podastrlo niz djelića hrvatske kulturne slagalice. Jedan od njih ostaje trajan, možda i stoljetni temeljac: to je djelo Radoslava Katičića. Na prvi pogled raskuštrana raznolikost priloga, raspetih od Katičićeva jezikoslovlja do Keserova crteža, drugom pogledu otkriva se kao sklad duga trajanja jedne zrele kulture. Kolo i dalje valja čitati, i to baš u ovakvu, naizgled nejedinstvenu rasporedu. Taj nam skriveni poredak pokazuje generacijske vrhunce i tvrdoglave opuse osamljenih pojedinaca kao niz ostvarenih koraka i neispunjenih potreba na putu prema cjelovitoj nacionalnoj kulturi.