Kako se kultura čuva od zaborava

Javnost rijetko ima priliku vidjeti vrijedne i stare knjige koje se čuvaju na posebnim odjelima knjižnica i kojima pristup imaju samo povremeno poneki istraživači. No sretna je okolnost u činjenici da se knjige ne čuvaju samo u knjižnicama nego i u privatnim zbirkama. Bibliofil i veliki zaljubljenik u Dubrovnik i Hrvatsku, milanski odvjetnik Cristiano Pambianchi, nakon suradnje s Domom Marina Držića u povodu obilježavanja Držićeve 450. godišnjice smrti (1567– 2017), kada su u Dubrovniku predstavljena tri Vidrina djela koja se čuvaju u milanskoj nacionalnoj biblioteci Braidense, odlučio je u Dubrovniku predstaviti dio knjiga iz svoje bogate zbirke. Nositelj je izložbenog projekta Dom Marina Držića na čelu s ravnateljem Nikšom Matićem, a autorica izložbenog koncepta docentica na Sveučilištu u Dubrovniku, povjesničarka književnosti Katja Bakija. Pišući o povijesti knjige na hrvatskom području Katja Bakija posebno je istaknula Ljudevita Gaja kao jednog od prvih hrvatskih bibliofila. Bio je Gaj svjestan kako je jezik, odnosno književnost pisana na nekom jeziku – najvažniji nositelj identiteta naroda.

Milanski odvjetnik Cristiano Pambianchi veliki je zaljubljenik u Dubrovnik i Hrvatsku / Foto Dom Marina Držića / Snimio VEDRAN LEVI

Jednako kao i slavni ilirac i Cristiano Pambianchi, vlasnik Danice hrvatske s likom Marka Marulića i ovogodišnji dobitnik nagrade grada Dubrovnika iz područja književnosti za veliki doprinos kulturi, shvaća kako se kultura čuva od zaborava knjigama i jezikom. Tijekom Domovinskog rata kao novinar u Milanu izvještavao je o stanju na hrvatskim bojišnicama naglašavajući kako se u Hrvatskoj ne vodi građanski rat. S vremenom je počeo učiti hrvatski, a uključio se i u razne humanitarne projekte. Sakupljanjem starih i rijetkih knjiga, po mogućnosti prvih izdanja, pokazao je još jednom koliko je bogata hrvatska književna povijest. Od 2015. u njegovoj zbirci mjesto nalaze i djela nekih od najvažnijih pisaca iz dubrovačke, tj. hrvatske povijesti: Marka Marulića, Ivana Gundulića, Ruđera Boškovića, Nikole Nalješkovića, Mavra Vetranovića, Ignjata Đurđevića, Junija Palmotića.

Izložba Iz riznice hrvatske i europske književne i kulturne baštine zbirke Pambianchi–Kramarić, koju je svečano otvorio dubrovački gradonačelnik Mato Franković, donosi izbor od 73 knjige postavljene u jedinstveni prostor dubrovačkih Lazareta. Izložene knjige tiskane su u razdoblju od 16. do 20. stoljeća i neupitno su dio baštine kojom se Hrvatska može dičiti u Europi i svijetu. Vrijednost je izložbe i u preciznoj katalogizaciji Pambianchijeve zbirke. Autorica Bakija uz svaku je knjigu u opsežnom katalogu zapisala osnovne podatke o autoru te ukratko opisala svako pojedino djelo.

Do kraja veljače u V. lađi Lazareta Dubrovčani i svi ostali sretni posjetitelji izložbe imaju priliku vidjeti neke od slavnih naslova hrvatske stare književnosti, poput prvih izdanja oca hrvatske književnosti Marka Marulića. Uz bok njima predstavljena su i djela velikana europskog baroka, Ivana Gundulića (Osman, Prozerpina ugrabljena, Suze sina razmetnoga) te jedno od znamenitijih djela latinista Đura Ferića Paraphrasis psalmorum poetica, u kojem se nalazi i posveta zagrebačkom biskupu Maksimilijanu Vrhovcu. Iz zbirke Pambianchi–Kramarić, koja nosi ime po Cristianovu sinu i njegovu hrvatskom prijatelju, izdvojena je i knjiga Bilješke povijesno kritičke o starini, povijesti i književnosti Dubrovčana, djelo autora prve hrvatske gramatike Francesca Marije Appendinija. Nije slučajno da naš suvremenik Pambianchi u svojoj zbirci ima Appendinija, velikog zaljubljenika u hrvatski jezik, kakav je i on sam. Privrženost Dubrovniku odao je i gestom vrijednom divljenja: prvo tiskano izdanje Osmana Ivana Gundulića s dopunom Pjerka Sorkočevića Pambianchi odlučio je vratiti prvom vlasniku, franjevačkom samostanu Male braće.