IZDVAJA — Sanja Nikčević

• BIBLIOTEKA GLASA KONCILA –

Dugo se osjećam kao „Pale sam na svijetu“, ne znam što bih sa suvremenim kanonom koji se veliča kao vrijednost, a vrijednosti sve manje i manje. A onda sam predajući povijest drame i kazališta otkrila kako smo divne drame izbacili iz kanona samo zbog drukčije poruke od vladajućeg svjetonazora. Zato mi je pravo otkriće biblioteka Hrvatska katolička baština 20. stoljeća Glasa Koncila u kojoj su objavljene knjige hrvatskih intelektualaca koji su do Drugoga svjetskog rata kao teoretičari branili lijepo/dobro/istinito (uz sveto kao neupitno) kao temeljni uvjet umjetnosti nakon kojeg se raspravlja o umjetničkim kriterijima. Ljubomir Maraković, Antun Mahnić, Ton Smerdel, Mate Ujević, Rajmund Kupareo, Petar Grgec, sve odreda obrazovani i mudri, ugledni i časni ljudi koji su se čudili zašto modernisti, kao talentirani ljudi, stvaraju umjetnost koja ne priznaje Boga. Ti su teoretičari bili većina i branili mišljenje većine, ali je nakon Drugoga svjetskog rata manjinska „modernistička“ slika svijeta i umjetnosti pobijedila pa su ti teoretičari izbrisani ne samo iz kanona nego i iz svijesti ljudi. Zahvaljujući Vladimiru Lončareviću, Božidaru Petraču, Vladi Vladiću, Zdravku Gavranu... njihove su knjige ne samo objavljene nego i odlično uređene pa s radošću upoznajem vlastite duhovne očeve.

– MIRO GAVRAN NA KINESKOM –

­Pokušavam se oduprijeti panikama sa „smrtonosnim virusima“ koje svako malo krenu na nas pa sam se zato obradovala paketu iz Kine: upravo je izašla antologija suvremene istočnoeuropske drame na kineskom jeziku pod naslovom Metamorfoze u izdanju China Theatre Press. Antologičarka je ugledna bugarska teatrologinja Kalina Stefanova, koja često predaje na Šangajskoj umjetničkoj akademiji. Odabrala je Lutku Mire Gavrana (za koju sam napisala veliki predgovor) kao i još deset dramatičara, među njima su Slavomir Mrožek iz Poljske, Hristo Bojčev iz Bugarske, Dušan Kovačević iz Srbije, Oldrich Danek iz Češke, Istvan Orkeny iz Mađarske i Gianina Carbunariu iz Rumunjske, Milena Marković iz Srbije.... Gavranu je u Pekingu objavljen roman Kako smo lomili noge, a uvjerena sam da će duodrama – o osamljenom muškarcu koji uzima na probu ženu-lutku (novi oblik robota) i uz njezinu pomoć pronađe snagu za ljubav prema pravoj ženi – igrati u Kini kao što se igra u ostatku svijeta. Naime od 2012. i praizvedbe u New Yorku postavljena je dvadesetak puta od Mumbaija do Sidneyja.

• MARIJA SEKELEZ, OSKAR ILI GOSPOĐA U RUŽIČASTOM –

Desetogodišnji dječak umire od leukemije, ima još dvanaest dana života. Svi hodaju na prstima oko njega jer im je žao, a on je razočaran i u ljude i u Boga. Onda mu „dama u ružičastom“ (volonterke koje se po francuskim bolnicama igraju s oboljelom djecom) predloži igru: svaki dan koji mu je preostao proživjet će deset godina njegova života i svaku večer napisati pismo Bogu.

Kad na kraju kratkoga romana Erika Emmanuela Schmitta (Edicija Božićević, Zagreb, 2017) dječak umre, svima su nam oči pune suza, ali znamo da ima Boga, jer nam je ljubav Božja ispunila srce zbog dobrote i snage ljudi. Ovu tešku (i nesceničnu) priču Marija Sekelez uspjela je postaviti na scenu u odličnoj predstavi Oskar ili gospođa u ružičastom, kao monodramu s jednom glumicom (na sceni je Mama Roza), jednim glasom dječaka i sjenama na zidu. Predstava koju bi se moglo propisati kao lijek i bolesnima i zdravima. Produkcija Teatar Mare.