Iz Salone baštinimo civilizacijske vrijednosti

Dvije velike obljetnice: 200 godina postojanja i rada splitskog Arheološkoga muzeja, najstarije muzejske ustanove u Republici Hrvatskoj, i 140 godina zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt te još nekoliko velikih obljetnica zagrebačkih muzeja i galerija bile su putokaz Hrvatskom muzejskome društvu, organizatoru i ovogodišnje popularne manifestacije, 15. Noći muzeja održane 31. siječnja, da odabere kao središnju temu Velike obljetnice hrvatskih muzeja.

Arheološki muzej u Splitu proslavu svoja dva stoljeća postojanja i rada, nažalost, dočekuje neuobičajeno fragilno, s tek nedavno imenovanim vršiocem dužnosti ravnatelja Antom Jurčevićem (stupio na dužnost 2. siječnja) nakon što je bivšeg ravnatelja Damira Kliškića Upravno vijeće smijenilo zadnjeg dana 2019. s te dužnosti upravo zbog kašnjenja s organizacijom velike obljetnice. Natječaj je raspisan, ali je iz svega lako iščitati da je u toj nezavidnoj situaciji teško kvalitetno i sadržajno organizirati program obilježavanja proslave tako važna jubileja. Taj bi program naime trebao ne samo privući domaće posjetitelje nego muzej pozicionirati, kao nezaobilaznu točku, na turističkoj mapi grada Splita, što je muzejskim upravama očito godinama nedopustivo izmicalo iz žarišta. To nažalost potvrđuju podaci, jer primjerice Salonu, lokalitet u sastavu muzeja, godišnje posjeti više od 51 tisuće posjetitelja, Issu na Visu od tisuću i pol do tri tisuće, dok godišnji posjet splitskom Arheološkom muzeju, s njegovih sedam neprocjenjivo vrijednih zbirki smještenih u reprezentativnoj zgradi, jedva prelazi brojku od 7200. No upravo suočavanje s takvim zabrinjavajućim podacima, čini se, dalo je poticaj svim zaposlenicima i tek imenovanome v. d. ravnatelja Jurčeviću da, unatoč svemu, tijekom ove godine dostojno obilježe 200. obljetnicu muzeja, organiziranjem pet izložaba od kojih su predviđene dvije velike i tri manje na sve tri muzejske lokacije: u Splitu, Solinu i Visu. Njima će se nastojati pokazati dio bogate muzejske građe, povijest muzeja kao i zgrada u kojima su bili stalni postavi, istaknute osobe koje su ostavile trajni pečat u povijesti muzeja, a javnosti će biti prezentirana i velika terenska istraživanja Arheološkog muzeja u Splitu na području grada, obližnje Salone, na Visu te u Naroni kod Metkovića.

Stalni postav Arheološkog muzeja u Splitu / Snimio B. Olujić

Trajni i nemjerljivi pečat

Stoga o zavidnoj povijesti muzeja, Ante Jurčević, arheolog koji je na tu funkciju došao iz splitskoga Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, radije prepušta kolegici višoj kustosici Grčko-helenističke zbirke Jeleni Jovanović. Ona ističe da Muzej, čije su područne zbirke Tusculum na Manastirinama u Solinu te Arheološka zbirka Issa u zgradi Gospine batarije u Visu, provodi kontinuirana arheološka istraživanja upravo na ta dva lokaliteta, a do 2004. i na lokalitetu Narona odnosno Vidu kod Metkovića te u gradu Splitu. Jurčević odmah energično odbacuje spekulacije o mogućem odvajanju lokaliteta Salone od Muzeja. Tvrdi da i grad Solin sudjeluje u organizaciji proslave, jer cijela Hrvatska baštini upravo iz Salone civilizacijske, urbane i vjerske vrijednosti. Tamo se naime nalazi krunidbena bazilika kralja Zvonimira te mauzolej hrvatskih vladara, a Arheološki je muzej u Splitu i osnovan prije dva stoljeća da bi se bavio istraživanjem Salone pa su, zaključuje – neodvojivi dijelovi cjeline.

Govoreći o povijesti muzeja, njegovu značenju i pojedincima koji su radom i doprinosom ostavile trajan i nemjerljiv pečat Jelena Jovanović ističe kako je otvaranje muzeja uslijedilo odmah nakon posjeta cara Franje I. Splitu 1818. Dvije godine poslije dekretom Dalmatinske vlade u Zadru muzej je osnovan i ta se institucija puna dva desetljeća skrbi o arheologiji, izlaganju eksponata, restauraciji i arheološkim istraživanjima upravo na Srednjodalmatinskome području. Važna je činjenica da je muzej jedna od najstarijih muzejskih zgrada na našem tlu građenih upravo u tu namjenu. Izgrađena je uz velike napore i na poticaj nestora hrvatske arheologije don Frane Bulića i sama je zgrada pod konzervatorskom zaštitom. Prva je zgrada bila podignuta 1821. uz istočne zidine Dioklecijanove palače kod Srebrnih vrata, ali se zbog intenziviranja arheoloških istraživanja, posebice u Saloni, pokazala potreba da se 1914. izgradi sadašnja zgrada kao projekt u to vrijeme iznimno cijenjenih arhitekata A. Kirstena i F. Ohmana, koji su u Carnuntumu u blizini Beča projektirali sličnu zagradu za muzejsku namjenu, otkriva kustosica. Najvažnija je njegova respektabilna znanstvena djelatnost, jer već od 1878. izdaje znanstveni časopis, najprije na talijanskome jeziku, a danas je to Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku.

U stalnom se postavu, osmišljenom 2000, nalazi 150 tisuća različitih izložaka od pretpovijesti do ranoga srednjeg vijeka. Od sedam vrijednih zbirki valja izdvojiti pretpovijesnu, rimskoprovincijalnu, ali i epigrafičku zbirku sa više od šest tisuća predmeta mahom na latinskom jeziku. Tu je i vrijedna zbirka grčkih pisanih spomenika, što dokazuje da je grad Issa iznjedrio početke pismenosti na području Hrvatske. Vrijedna numizmatička zbirka sadržava više od 60.000 primjeraka kovanoga novca, od grčkog, rimskog pa do ranog srednjovjekovnog razdoblja, kaže Jelena Jovanović.

Kao zaslužne osobe koje su ostavile traga kustosica izdvaja prvoga ravnatelja Karla Lanza, najdugovječniji ravnatelj, čak 42 godine, bio je don Frano Bulić, a slijedili su Mihovil Abramić, Branimir Gabričević. Mladen Nikolanci, Željko Rapanić, Branko Kirigin, Zrinka Buljević, Damir Kliški. Iz prebogata fundusa teško je izdvojiti neke od eksponata, jer svi oni čine cjelinu, ali neke bi posjetitelji neizostavno morali vidjeti, smatra Jelena Jovanović. To su, primjerice, ulomak s natpisom nadgrobne ploče sv. Dujma s Manastirina u Saloni, mali fragment s natpisom njegova imena DOMNIE i datuma kada je ubijen te sarkofag Dobrog pastira, po čemu je muzej poznat i u svijetu. Sve zbirke splitskoga muzeja važne su za nacionalnu arheologiju, ali i zanimljive svjetskoj stručnoj javnosti.

Temelji hrvatske arheologije

Kad je riječ o hrvatskoj arheologiji, dodaje muzejski savjetnik priručne zbirke i lokaliteta Issa Boris Čargo, treba skrenuti pozornost da su njezini počeci upravo u splitskome bazenu. Humanistički krugovi, u vremenu u kojemu je Hrvatska najviše dala Europi u punom smislu te riječi, sežu u to razdoblje, kada Marko Marulić i njegovi prijatelji humanisti, među kojima i Dmine Paplić, sakupljaju spomenike na prostoru antičke Salone, čitaju ih i prepisuju. Zahvaljujući tim dokumentiranim navođenjima u njihovim knjigama danas se zna za neke latinske natpise koji više ne postoje. Svoja saznanja dijelili su s drugim europskim humanistima i intelektualnim krugom svoga vremena, što je tada bilo uobičajeno. Splitski bazen, iz kojega su se poslije iznjedrili i prvi kontakti s arheologijom, zatim jedno lapidarno izlaganje u 18. st. u današnjem Nadbiskupijskome sjemeništu bili su temelj prvoj zbirci takvih spomenika, pa je lako zaključiti da je to zapravo prvi muzej na našim prostorima. Iz toga kruga formira se sasvim prirodno, baš u tome bazenu, uza samu Salonu i Arheološki muzej u Splitu, ustanova za koju se može reći da je u samim temeljima hrvatske arheologije. Muzej posjeduje i prvi natpis nekoga hrvatskog kneza, Trpimira. Njegov dvor primio je jednog od najučenijih ljudi onoga doba Saksonca Gottschalka, teologa, gramatičara i pjesnika (9. st.), koji je zbog nauka o predestinaciji bio izgnan iz Crkve pa se na dvije godine sklonio na dvor kneza Trpimira.

Velika muzejska obljetnica, unatoč svim trenutačnim otegotnim okolnostima, bit će dostojno obilježena, tvrde naši sugovornici. Prva izložba predviđena je 22. kolovoza u matičnoj zgradi u Splitu, na nadnevak kada je muzej osnovan 1820. Njome će se predstaviti istraživanja na otoku Visu. Muzej, naime, od 1940. provodi sustavna istraživanja na kojemu su dva važna arheološka lokaliteta, a bit će prikazan razvoj grada Isse od osnutka do kasne antike. Autori su kustosica Jelena Jovanović i muzejski savjetnici Maja Bonačić i Boris Čargo, koji otkriva da je izložba, igrom riječi, naslovljena Vis a vis 2020. Cilj je, kaže Čargo, prikazati dvjesto spomenika, odnosno tematskih cjelina, realno i više od toga broja, ali simbolično to znači „dvije stotine za dvije stotine“, kako bi se dao cjeloviti presjek antičkoga grada Isse. Ona je, uz antički grad Faros na otoku Hvaru, prvi grad na ovim prostorima, urbano središte koje je cijeli prostor iz prethistorije uvelo u antičku civilizaciju. Grad koji je na nekoliko kulturoloških brazdi postavio temelj vidljiv do danas. Uveo je pismenost, novac kao sredstvo plaćanja, kulturu podignuo na nezamislivo visoku razinu, uveo katastarsku podjelu zemljišta kakva dotad nije postojala. Grad na perifernom otoku nekoć je bio embrij civilizacije, kolijevka pismenosti i demokracije. Takav grad želimo pokazati izložbom u svim segmentima: od geografskog smještaja do doprinosa pismenosti kroz različite epigrafske spomenike, ponajprije nadgrobne spomenike, zatim kovani novac, pokazati tragove obrtništva od 4. st. prije Krista pa do kasne antike, predmete od keramike i one izrađene u kovačnicama, dakle sve gospodarske grane koje su se razvile u tom lučkom gradu. Svoje proizvodne viškove grad je plasirao na kopno, na splitsko područje, priobalje i u zaleđe, pa će to biti i prikaz grada kroz mijene u tisuću godina postojanja. Osim toga izložba će ponuditi cjelovitu sliku arheologije na otoku Visu u kontekstu rada splitskog Arheološkoga muzeja, kulturne institucije koja se skrbi o arheološkim spomenicima otoka Visa, dodaje Jelena Jovanović, pojašnjavajući da će to ujedno biti posveta svim bivšim djelatnicima muzeja koji su svoj stručni i znanstveni rad usmjerili na otok Vis. Drugu veliku izložbu, potkraj godine, otkriva Ante Jurčević, popratit će monografija i katalog, a njome će se dati presjek svih djelatnosti muzeja.

Predviđene su i tri manje izložbe: rijetkih knjiga iz fundusa muzeja autora Arsena Duplančića, zatim izložba Bookmark iz kolekcije muzeja autorice Ike Stojanac Prpa, dok će se crno-bijele fotografije nastale tijekom iskapanja u Saloni izložiti u Fotoklubu Split.

„Slavljenik“, splitski Arheološki muzej, čija je obljetnica postala tematskom odrednicom manifestacije Noći muzeja 31. siječnja, uključio se s trima programima. U Splitu i Saloni održana je, između ostaloga, igrano-dokumentarna predstava Šetnja s don Franom Bulićem, u kojoj je, uz stručnog voditelja kustosa Nina Škvonju, nastupilo četvoro splitskih glumaca uz interakciju s posjetiteljima. U Saloni predavanje Otkrivanje antičkoga grada kroz djelovanje Arheološkoga muzeja Split održala je Ema Višić-Ljubić, dok je na Visu u Gospinoj batariji otvorena izložba i održano predavanje o temi Francuska i njezini mediteranski tragovi u Hrvatskom pomorskom muzeju Split Danke Radić, a viški srednjoškolci prikazali su film Isejski junak Kalija.

U povodu 200. godišnjice muzeja osmišljen je i vizualni identitet Igora Čaljkušića, predstojnika Odsjeka za dizajn vizualnih komunikacija splitske Umjetničke akademije. No bilo bi poželjno da se plakat s logom proslave postavi ne samo na ulazu u muzej, gdje se trenutačno nažalost jedino može vidjeti, nego po svim dijelovima Splita, kako bi se s punim pravom, ponosom i samopouzdanjem skrenula pozornost javnosti da obljetnica ima ne samo lokalno nego i nacionalno i svjetsko značenje.