Zbogom, Joža!

Najprije učitelj, a onda „pjesnik pod malim odmorom“, kako je za sebe volio govoriti Josip Prudeus, preminuo je 25. siječnja u Samoboru.

Iako rođeni i kršteni Samoborac, napustio je zavičaj te osnovnu školu i gimnaziju pohađao u Slavonskom Brodu, gdje je diplomirao na Pedagoškoj akademiji. Kao nastavnik radio je u osnovnim školama u Slavonskome Brodu, Sibinju, Rabu i Samoboru, a 33 godine bio je mentor darovitim učenicima u Školi dječjeg stvaralaštva u Novalji i Novigradu, gdje je zadnjih osamnaest godina bio imenovan glavnim koordinatorom Škole. U Samoboru, u koji se vraća kako bi vratio „zavičajni dug“, radio je u trima osnovnim školama: OŠ Samobor, OŠ Bogumila Tonija i OŠ Milana Langa. Radio je i na Radiju Samobor, u samoborskom Narodnom sveučilištu, a 1991. bio je i gradski pročelnik za društvene djelatnosti.

Učitelj, književnik, pjesnik, novinar J. Prudeus autor je naziva Vatreni za hrvatsku nogometnu reprezentaciju

Autor je brojnih scenarija za koncerte samoborskih i drugih amaterskih društava. Bogatu suradnju ostvario je s Tamburaškim društvom Ferdo Livadić, koji izvode brojne njegove pjesme.

Učitelj, pjesnik, književnik, novinar… no ponajprije – čovjek, vjeran sebi, vjeran Bogu. Godine 2008. dobio je povelju Benedikta XVI. za šezdeset godina ministriranja. Autor je mnogih misa, litanija i skladbi posvećenih svecima i mučenicima Katoličke crkve: Hrvatske pučke mise u čast bl. Alojzija Stepinca i svečane pjesme sv. Anastaziji zaštitnici Samobora... Tijekom cijeloga života u vjeri prijateljuje i surađuje s Crkvom i svećenicima.

Bio je član je Društva hrvatskih književnika. Uvršten je u nekoliko antologija, zastupljen je pjesmama u mnogim zbornicima i zbirkama. Kao član Ogranka MH u Samoboru, talentom i radom uvelike je pridonio očuvanju kulturne baštine i razvitku samoborskog pjesništva.

Uredio je mnoge publikacije te napisao predgovore brojnim likovnim katalozima i književnim izdanjima. U samoborskom tisku pisao je 25 godina – ponekad kao Josip, ponekad kao Ivek iz Langove, Štef iz Starogradske, Vladek z Vrhovčaka… Pisao je i za djecu. Od 1965. radove je objavljivao u Modroj lasti, Smibu, Galebu, Radosti, Pogledu te je surađivao s radiopostajama Zagreb, Sljeme, Sarajevo. Utemeljio je program za djecu i mladež na Hrvatskom katoličkom radiju te je kao urednik ustrojio program od sedamnaest raznovrsnih emisija, uspostavivši suradnju sa 135 hrvatskih škola. Stvorio je stotine pjesama i priča za djecu, mladež i odrasle, a u izradi slikovnica surađivao je s akademskim slikarom Branimirom Dorotićem.

Jedan je od utemeljitelja Večeri hrvatske ljubavne poezije na Ljubičinu grobu, koje već više od trideset godina pohodi pedesetak hrvatskih pjesnika. Urednik je prvih zbirki ljubavnih pjesama hrvatskih književnika Ljubica. Autor je naziva Ponosnica za branitelje, pisao je ratne reportaže, tijekom Domovinskog rata pokrenuo je akciju Samobor otvara srce za Hrvatski Ćuntić, u kojoj je sakupljeno 6000 knjiga za spaljenu franjevačku knjižnicu. Autor je naziva Vatreni za hrvatsku nogometnu reprezentaciju.

Inicijator je i sudionik postavljanja mnogih spomen-obilježja, suimenovatelj samoborskih ulica, inicijator obnove samoborske Kalvarije, scenarist filmova o Samoboru, autor pjesama u mjuziklu Lady Šram, aktivni sudionik Samoborskog fašnika – osmislio je i uveo fašnički lik Štefa Fiškala. Sudjelovao je na osamnaest Krapinskih festivala, gdje je osvojio i prvu nagradu za tekst o Samoborčeku. Na festivalu promidžbe u Cannesu nagrađen je za TV-spot Jamnička. Godine 2004. dobio je Nagradu za životno djelo Grada Samobora, a 2009. odlukom Hrvatskog sabora državnu Nagradu Ivan Filipović za životno djelo.

Josipa Prudeusa, „našeg svestranog Jožu“, o čijemu bismo radu i djelovanju mogli još mnogo reći, možemo nazvati i pjesnikom Samobora – napisao je sedamdesetak pjesama o gradu Samoboru, od kojih su mnoge i uglazbljene, do 2013. ukupno 156.

U ime Ogranka MH u Samoboru zahvaljujemo našem dragom Joži na svemu čime je obogatio naše živote, naš grad Samobor i našu domovinu. Neka mu je pokoj vječni.