Udruženi virtuozi

Prepuna dvorana Lisinski na Majstorskom ciklusu Simfonijskog orkestra HRT-a četvrtkom navečer nažalost je rijetkost. Obično je razlog nedovoljna atraktivnost programa za „široke mase”, na kakvu obično pouzdano ciljaju sezone Zagrebačke filharmonije petkom ili Lisinskog subotom, dok ansambli našega nacionalnog javnog servisa najčešće ispunjavaju neku repertoarnu rupu. Ali kad koncertom dirigira Ivan Repušić, ista publika, istinski ljubitelji klasične glazbe, kadra je i svake večeri ako treba hodočastiti u našu središnju palaču glazbe, jer takve se stvari jednostavno ne propuštaju. Naš trenutačno najbolji dirigent već deset godina uspješno se dokazuje i izvan Hrvatske, gradeći karijeru kao operni i koncertni dirigent u svijetu, poglavito u Njemačkoj.

Simfonijskom orkestru pod ravnanjem Ivana Repušića pridružio se virtuoz na violini Roman Simović / Snimila Marija Štilinović

Osim što je generalni glazbeni ravnatelj Državne opere u Hannoveru i šef dirigent Minhenskoga radijskog orkestra, redovito gostuje u opernim kućama u Berlinu, Hamburgu i Dresdenu. Nakon Lovre von Matačića on je prvi hrvatski dirigent kojemu je u Njemačkoj povjereno dirigirati neku operu Richarda Wagnera. Ukletog Holandeza u travnju i svibnju ove godine ravna u Njemačkoj operi u Berlinu. Već smo ga četiri puta mogli čuti i u Hrvatskoj ove sezone, a nije trebalo dugo čekati i na njegovo pojavljivanje pred pultom Simfonijskog orkestra HRT-a, u njegovu Majstorskome ciklusu 23. siječnja u Lisinskome, kada je na suradnju pozvao svojega prijatelja, Romana Simovića, violinista crnogorskoga podrijetla koji živi u Londonu, gdje je već deset godina koncertni majstor Londonskoga simfonijskog orkestra.

Bio je to tek nastavak njihovih redovnih susreta na koncertnim podijima u zemlji i svijetu, a priča o njihovu muzikalnom prijateljstvu seže u 2016, kada ih je povezao upravo Majstorski ciklus u Zagrebu. Tada su zajednički izveli 2. koncert za violinu i orkestar Sergeja Prokofjeva, nakon čega je Repušić Simovića zvao i na simfonijske koncerte kojima je dirigirao u Hannoveru, kao i u njegovu rodnome Zadru, gdje je ovaj postao stalni počasni koncertni majstor i solist Zadarskoga komornog orkestra. Njihova je suradnja u slučaju posljednjega zagrebačkog koncerta otišla korak dalje jer su obojica došla na zamisao da uhodanu praksu iz Zadra prenesu sada i na Simfonijski orkestar HRT-a u Zagrebu – osim što je nastupio kao solist u Prokofjevljevu – ovaj put 1. koncertu za violinu i orkestar – Simović je u drugom dijelu večeri sjeo u sam orkestar i na mjestu koncertnog majstora poveo simfoničare u nezaboravnu avanturu kroz sve slojeve orkestralno raskošne simfonijske pjesme Život junaka Richarda Straussa.

Utjecaj na naše glazbenike kao rezultat višednevnih pokusa bio je čujan već u prvoj skladbi na programu, koreografskoj poemi La valse još jednog vrhunskog orkestratora 20. stoljeća, Francuza Mauricea Ravela. Orkestar početno na čelu sa svojom koncertnom majstoricom Mirjam Pustički-Kunjko i njezinim zamjenikom, mladim hrvatskim violinskim virtuozom Marinom Marasom, pružio je bogatstvo impresionističkog kolorita u snenoj viziji austrougarskog plesa koji završava u apokaliptičnom dance macabreu i namjernom općem rasapu takta. Maestro Repušić ovdje je od svih orkestralnih skupina postigao transformaciju izvornih boja i maksimalan učinak kolorita. Uslijedio je spomenuti violinski koncert i nastup Romana Simovića, koji je zablistao na svojoj Stradivari-violini i pokazao nevjerojatnu virtuoznost i pjevnost tona. U sudaru dvojice glazbenih titana, orkestar kao da je imao dvojicu dirigenata, u čemu se jako dobro snalazio, a oduševljena publika ovacijama je izmamila i dodatak – 4. stavak iz 2. sonate za violinu solo sa zlokobnom temom Dies irae belgijskoga skladatelja Eugènea Ysaÿea  (suvremenika s Ravelom i Prokofjevim, ali i s Richardom Straussom, čije je djelo uslijedilo nakon stanke).

Vrhunac koncerta bio je u drugom dijelu, kada je Simović sve svoje umijeće i iskustvo s najvećim svjetskim dirigentima prenio na simfoničare HRT-a kao njihov gostujući koncertni majstor. Sve su dionice, a pogotovo gudači, napravile pravi salto mortale u kvaliteti, što je moguće s čarobnjacima kakvi su Simović i Repušić, svaki zasebno, i u kombinaciji, kao skladan tim, Udruženi virtuozi, kako je i sasvim primjereno organizator nazvao tu nezaboravnu večer.