Snažna duhovna poezija

U listopadu 2019. OMH u Novskoj objavio je vrijednu knjigu stihova slijepe pjesnikinje Kristine Semenjuk, pokazujući time kako ogranci MH imaju važnu ulogu u svojim sredinama te, vođeni načelima MH i kriterijima izvrsnosti, objavljuju djela koja nadilaze regionalne okvire. Kristinine pjesme nadahnute su kršćanskim vrijednostima i kršćanskim tajnama, što otkriva naslov zbirke Tek molitvu imam,  njezine sedme po redu. Prethode joj: Biserje tame  (2002), Pišem svjetlošću (2005); I mogu srcem vidjeti (2007); Unutarnja zvona (2009); Tko mi je ukrao sunce (2012); Grlim svoga anđela (2016).

Izd. OMH u Novskoj, 2019.

Kristina Semenjuk rođena je 25. kolovoza 1964. u Novskoj, gdje je proživjela sretno djetinjstvo i mladost. Završila je srednju farmaceutsku školu u Zagrebu. Fakultet je morala prekinuti zbog gubitka vida, zbog čega je morala otići u invalidsku mirovinu. Umjesto očajanja i tuge, Kristina se posvetila poeziji i u njoj našla smisao života.

Zbog sljepoće, ali i marljivosti kojom stvara stihove, ona je jedinstvena pojava u našoj književnosti. Sve joj je zbirke objavio OMH u Novskoj, zbog čega moramo iskazati zahvalnost toj kulturnoj udruzi i njezinu vodstvu.

Kao članici Hrvatske knjižnice za slijepe sve su Kristinine pjesme snimljene na CD i tiskane na brajici. Primljena je u članstvo Društva hrvatskih književnika 2016. 

Pogovor pod naslovom Riječi koje svijetle napisao je književnik Ivan Slišurić ističući: „Kao radost i vjerovanje u ljepotu Bogom darovana života, tako su pjesmama Kristine Semenjuk izgovoreni i sumorni trenuci intimnog bola i slutnje napuštenosti. (…) Ne vidim jest izvor njezina nadahnuća i obuzetosti svjetlom kao fizičkom datošću i Božjom milošću. (…) Temeljna jezično-stilska, kao i tematska značajka ove poezije učestalost je riječi svjetlost i njezinih bliskoznačnica. (…) Pjesničko biće Kristine Semenjuk jest duhovno jedinstvo sa Svjetlom (suncem) kao emanacijom Božje prisutnosti i snage iz koje izrasta pjesma.“

Autorica predgovora Višnja Lovrić-Mencej zaglavljuje: „Kristina je i zbirkom nastavila svoj život tkati u pjesmi i molitvi nudeći nam raskoš svojih cvjetnih livada.“

Pisac ovih redaka slaže se s recenzentima uz nadopunu: zbirka se ne može razumjeti bez poznavanja Svetoga pisma, odnosno osnovnih sadržaja kršćanske vjere, kao ni bez osobne spoznaje o značenju molitve. Pjesme su pisane kao zahvala Gospodinu, kao iskaz ljubavi prema Njemu i svemu što je stvorio i kao molitve za Njegovu milost.