Predaje Zlatnog otoka

U Matičinoj dvorani Jure Petričevića u Zagrebu 16. siječnja predstavljena je knjiga Putom Sunca: crveni bojovnici iz Horezma autora Leonarda Eleršeka i Rade Žica Mikulina u nakladi Ogranka MH u Zadru. Nakon što je knjiga predstavljena na Zadarskom sveučilištu te Puntu na otoku Krku, odakle je i krenula ova priča, red je došao na glavni grad i Matičinu središnjicu.
Poznato je da otok Krk krasi epitet središta glagoljaštva i riznice usmene pučke predajne književnosti, o čemu svjedoči i otkriće ove velike zbirke narodne pripovjedne književnosti zapisane na puntarskom čakavskom dijalektu. Vrijedni književni i povijesni materijal sakupljao je i sačuvao, zajedno sa svojim precima, umirovljeni liječnik, specijalist makrofacijalne kirurgije, Rado Žic Mikulin. Zapise je na standardnu štokavicu preveo magistar aeronautike i pukovnik OSRH Leonard Eleršek, dodavši uz njih i tumačenja. U izradi knjige sudjelovala su istaknuta imena zadarske i hrvatske znanosti uključujući urednika – pročelnika Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru Antu Uglešića, nekadašnjeg rektora Sveučilišta u Zadru, izvršnog urednika Ivicu Vigata te recenzente Vandu Babić i Denisa Vekića s Odjela za kroatistiku Sveučilišta u Zadru.

Krčani su u Matici predstavili svoju bogatu baštinu u punom sjaju / Snimio MIRKO CVJETKO

Zbirka sadrži veći broj kraćih priča pisanih na izvornom čakavskom dijalektu, a uz njihov se prijevod na štokavsko narječje nalazi i glavno djelo – saga Putom Sunca: crveni bojovnici iz Horezma, koja govori o dolasku Hrvata na Jadran. Petnaestogodišnjem unuku, Radu Žicu Mikulinu, priču o putu Hrvata u novu domovinu pripovijedao je njegov djed Anton Mrakovčić Pavlić 1951, a on je djedove riječi zapisao bez propitkivanja toponima te mijenjanja smisla izgovorenog, onako kako je djed govorio. Saga govori o dvama tisućljećima povijesti i putovanja Hrvata od euroazijskih stepa do Carstva Horezma na crnomorskome slivu te potom odlasku u novu domovinu na obale Jadrana kopnenim i morskim putom.

Važnost predajne kulture

Uz autore o knjizi su govorili predsjednik Matice hrvatske Stipe Botica, stručnjak za usmenu književnost, povjesničar i arheolog Ante Uglešić, povjesničar Serđo Dokoza te hrvatska diplomatkinja i promotorica hrvatske kulture Tuga Tarle, koja je i vodila program. Na početku predstavljanja knjige moderatorica je pozdravila goste: državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH Zvonka Milasa, državnog tajnika za stambeno zbrinjavanje Nikolu Mužara, rektora Sveučilišta u Zagrebu Damira Borasa, predsjednika Društva hrvatskih književnika Đuru Vidmarovića te predsjednika Matice hrvatske 2014–2018. Stjepana Damjanovića.

Izd. OMH u Zadru, Zadar, 2019.

Predsjednik MH Stipe Botica govorio je o važnosti predajne kulture kod svih naroda za formiranje nacionalnog i kulturnog identiteta. U tome kontekstu očituje se i važnost ove knjige, sage o dolasku Hrvata, koji su u začecima dolaska na ove prostore bili u agrafijskoj odnosno bespismenoj kulturi, a zbog slabe pismenosti narod se oslanjao na tradiciju i kulturu usmene predaje, koja se prenosi s generacije na generaciju, kako bi sačuvao identitet. Botica je istaknuo činjenicu da je MH 1860-ih započela sakupljati usmenu predaju hrvatskog naroda o životu i običajima te je do 20. stoljeća sakupljeno oko 270 rukopisa autentičnoga tradicijskog gradiva, i to najviše pjesama. Profesor Botica zaključio je da ova knjiga zadire u našu prapovijest, propitkuje tko su i odakle dolaze Hrvati, koje su ih okolnosti pratile na putu te zašto su odabrali ove prostore kao stalnu domovinu.

Krčki knez i sopci u Matici hrvatskoj

Ante Uglešić izrazio je zadovoljstvo i ponos na izdavačku djelatnost OMH u Zadru, čijeg je djelovanja plod ova knjiga. Kada je dobio građu na uvid, zapitao se što će znanstvenici reći na legende proizašle iz narodnog života. No što je pomnije proučavao zapise, uvidio je da to nisu samo puke priče, što su potvrdili i njegovi kolege, te je odlučio objelodaniti djelo. Knjiga je zanimljiva iz književnog aspekta jer se čakavski jezik gubi u modernim vremenima i zato je važno čuvati ovakvu baštinu. Važna je i s geografskog aspekta jer prikazuje lokalitete iz prošlosti koji nisu izmišljeni i imaju svoj naziv u čakavskome govoru. Iz povijesnog i arheološkog aspekta važna je jer govori o doseljenju Hrvata, od samih početaka iz pradomovine, daje odgovore na pitanja kako su selili i gdje su se konačno naselili. Uglešić je na kraju zahvalio OMH u Zadru i Denisu Ikiću iz Gospodarske komore što su prepoznali važnost objave knjige i očuvanja kulture usmene predaje.

Povjesničar Serđo Dokoza govorio je o pučkoj književnosti kao jednome od načina zadovoljavanja potrebe naroda za svojom poviješću. Pritom postoji službeni historiografski tijek povijesti, a postoji i pučki tijek narodne književnosti, u koji ubrajamo i ovu knjigu, koja se može smatrati romantičnom pripoviješću o hrvatskoj povijesti, kao dio zaboravljenih običaja, kao dio hrvatske mitologije, ali i kao djelo iz kojeg se može iščitati dio konkretne povijesti. Budući da se jezik mijenja u vremenu, pučke priče iz 17. stoljeća nisu dio istog čakavskog jezika kao priče koje je Rado Žic Mikulin zapisao sredinom 20. stoljeća te je zato ovo djelo važno i za jezičnu analizu.

Umjetnički obol predstavljanju knjige dali su krčki knez Nikola IV. Frankopan i njegova družina. Kneza je utjelovio Petar Kopanica iz Krka, 64-godišnji čelnik udruge Krčki knezovi Frankopani, dok su u glazbenome dijelu nastupili Vrbnički sopci, Andrija i Mavro Dobrinčić, izvevši nekoliko pučkih instrumentala na sopilama.

Na kraju publici su se obratili i autori knjige. Prvo je govorio Leonard Eleršek. Naglasio je kako je ovo djelo, bez premca u hrvatskoj pripovjednoj književnosti, sačuvano generacijama u plemenitim puntarskim porodicama Žica Mikulina, Mrakovčića i Pavlića, čiji spomen nalazimo na Krku još u 11. stoljeću. Eleršek ističe da je čakavski jezik živi fosil hrvatskoga trojednog jezika, službeni jezični standard iz doba hrvatskih vladara, čiji otisak nalazimo u najstarijim spomenicima hrvatske pisane riječi. Dao je presjek knjige te najavio novo monumentalno djelo plemenite krčke epike na 800 stranica s više od stotinu nikad objavljenih pjesama, u kojima se nalazi čitava hrvatska povijest. Izrazio je želju da se ta knjiga, naslova Povijest po Tugomirićima krčkim, predstavi u Matičinoj središnjici potkraj godine.

Rado Žic Mikulin, čovjek koji je pokrenuo ovaj monumentalni projekt prije 69 godina, zahvalio je svima koji su omogućili spašavanje predajne kulture od zaborava. Nastanak knjige bila je njegova obaveza prema djedu, koji je nekoliko puta i sam pokušavao izdati knjigu, no nije uspio jer u tadašnja vremena nije bilo poželjno govoriti o „hrvatskim“ temama. Sa suverenom Hrvatskom došla su vremena u kojima ovakva djela književnog i povijesnog značaja mogu ugledati svjetlo dana.

U završnoj riječi Tuga Tarle kazala je da bez memorije usmene predaje nema naroda i da smo upravo kroz nju uspjeli pokazati bogatstvo naroda u duhovnom obzoru.