Novinari roboti

Zgodan trik izveli su u HTV-ovu studiju za vrijeme emisije o izborima. Damir Smrtić izvješćivao je iz Studija 7 na Prisavlju, a njegovu kolegicu Kristinu Bojić vidjeli smo na divovskom ekranu u tom istom studiju, kako se pod kišobranom javlja s Trga sv. Marka. U jednom trenutku Smrtić je prišao onomu što je izgledalo kao ekran, uzeo kišobran i zakoračio unutra – da bi se idućeg trenutka našao na dobro poznatoj kaldrmi pred Banskim dvorima i čavrljao s reporterkom o tome tko će postati novi hrvatski predsjednik.

Savršenu iluziju proširene stvarnosti prvi smo put vidjeli u hrvatskom televizijskom prostoru
tijekom HTV-ove emisije o predsjedničkim izborima

Snimak zaslona

Iluzija je bila savršena, a naziva se „proširena stvarnost“, odnosno AR, od engleskog augmented reality, da bi se razlikovala od virtualne stvarnosti. Proširena stvarnost, koju smo sada prvi put vidjeli na hrvatskim televizijskim ekranima, označava svaku situaciju kad se realni svijet, uz pomoć digitalnih zaslona, obogaćuje virtualnim sadržajima – u ovom slučaju, virtualna je bila čitava scenografija. AR je u programu HTV-a djelovala i obratno, pa su virtualni likovi Kolinde Grabar Kitarović i Zorana Milanovića bili prividno nazočni i u studiju, uz niz grafikona s brojevima glasova i postocima birača.

AR-sustave od ‘90-ih koristi američka vojska kako bi se pilotima na vizire kaciga projicirali razni podaci ili kako bi se točnije pogodili ciljevi. AR-tehnologija može se koristiti na mnoge korisne načine – za uvježbavanje kirurga ili informiranje turista – ali i za gluposti, kao u filtrima za kamere na mobitelima s pomoću kojih karikiramo svoj lik. Veliku svjetsku promociju ta je tehnologija doživjela 2016. s igrom Pokémon Go, u kojoj je cilj u stvarnom svijetu skupiti što više virtualnih čudovišta. Proširena stvarnost toliko je privukla ljude da je igra zaradila 4,5 milijarde dolara, a mjesečno je još igra 150 milijuna ljudi. Smjesa stvarnosti i mašte toliko začarava igrače, da su brzo počeli stradavati. Igra je bila lansirana u srpnju 2016, a već su u kolovozu zabilježeni prvi smrtni slučajevi: u Japanu ju je igrao čovjek za volanom i pregazio pješakinju, u Kambodži su zgazili djevojčicu koja je jurila za pokemonima preko ceste, a u Bosni su izdali upozorenje igračima da ne ulaze u minska polja.

Robotizacija novinara na hrvatskom javnom servisu skladno se nadovezuje na robotizaciju novinarstva u svijetu. Budući da se ljudi u redakcijama više ne mogu nositi s 2,5 milijuna terabajta novih podataka, koliko se svakodnevno proizvede, umjetna inteligencija uvodi se u sve više medija. Bloomberg se za svoja financijska izvješća koristi programom Cyborg, Forbesovim novinarima nacrte članaka sastavlja umjetna inteligencija nazvana Bertie, Washington Post ima digitalnog reportera koji se zove Heliograf, LA Times ima robota što istražuje za crnu kroniku, a novinarima BBC-ja proboj kroz džunglu arhivskih podataka, vijesti, članaka i videa omogućuje Juicer. Novinari Reutersa imaju program News Tracer, koji im traži izvanredne vijesti kako bi uštedjeli na terenskom radu; New York Times također se koristi AI-tehnologijom da traži i provjerava podatke, a njome se služi i za uređivanje komentara čitatelja, tako da samo 14 ljudi može nadzirati 11.000 komentara svaki dan; Yahoo! je sportsko novinarstvo gotovo posve automatizirao, kao i Associated ­Press, koji umjetnu inteligenciju koristi napose za brzo pretraživanje Twittera, Facebooka, Pinteresta i LinkedIna kako bi na tim društvenim mrežama otkrio vijesti. Njegov NewsWhip može u realnom vremenu upozoriti novinare na razvoj vijesti o kojoj pišu te znatno smanjiti pogreške u izvješćivanju.

Strojevi nisu kreativni ni duhoviti, nemaju emocija i kod njih nema iznenađenja. Programi u medijima nalaze, organiziraju, predstavljaju i tumače podatke tako da ih ljudi mogu razumjeti; oni skeniraju gomile podataka, izabiru unaprijed programiranu strukturu članka, ističu ključne točke i umeću pojedinosti kao što su imena, mjesta i cifre. Polazna ideja za uvođenje umjetne inteligencije u medijske kuće bila je želja da se novinari oslobode rutinskih zadataka za kreativnije i važnije istraživačke poslove. Međutim, pokazalo se da stroj napiše članak dok je novinar tek prikupio podatke. Osim toga, robotski su novinari pošteni i točni, nisu subjektivni ni zlonamjerni, ne griješe i nisu tendenciozni. Dodatna je prednost robotskog novinarstva ušteda: Associated Press već sada štedi i do 20%, a novinari se boje da će ih strojevi na koncu sasvim istisnuti.

„Mislim da smo napravili veliki iskorak jer riječ je ipak o najmodernijoj i vrlo efektnoj televizijskoj grafici“, rekla je Katarina Periša Čakarun, urednica odjela Informativnog medijskog servisa HTV-a, nakon uspješnog predstavljanja AR-tehnologije. Iskorak je velik, ali treba li biti na njega ponosan? Nove tehnologije – kao što su strojno učenje i umjetne neuronske mreže – već neko vrijeme proizvode ono što nazivamo deep fake: potpuno lažne snimke ljudi koje je, barem na prvi pogled, nemoguće razlikovati od pravih, što užasno zbunjuje korisnike medija. Umjetno proizvedena stvarnost u studiju HTV-a upravo je obrnuto od onoga što bi mediji trebali raditi, odnosno izvješćivati istinito o onome što se dogodilo.

Proširena stvarnost u HTV-ovu studiju poslužila je maloj obmani: reporterku Kristinu Bojić poslali su na Trg sv. Marka u vrijeme kad ondje nije bilo ničega – ona od tamo nije izvješćivala, nego je fingirala izvješćivanje. Virtualna igra trebala je zastrti odsutnost događaja. Zadate li robotskom novinaru izmišljena polazišta, on to ne može znati – na temelju njih napisat će profesionalan članak, potkrijepljen istinitim podacima i autentičnim izjavama. Strojno proizvedena laž bit će gotovo nerazlučivo isprepletena s istinom – baš kao što je bilo gotovo nemoguće reći stoji li Damir Smrtić u HTV-ovu studiju ili na Trgu sv. Marka. Na portalima ćemo uskoro čitati izvješća robota; na televiziji ćemo gledati novinare u kompjutorskim igricama. Ljudi i događaji nestat će iz medija istodobno.