Mala utvrda svetoga

Tri dvorane Društva hrvatskih književnika bile su ispunjene do posljednjega mjesta na predstavljanju nove nakladničke kuće Citadela libri 21. siječnja koju je pokrenula teatrologinja i kazališna kritičarka Sanja Nikčević. Prvi nakladnički plod izdanje je triju drama hrvatskog emigrantskog autora Rajmunda Kuparea Prebivao je među nama. Tri suvremena prikazanja o jednom davnom događaju.

Đ. Vidmarović, predsjednik DHK i S. Nikčević, pokretačica nakladničke kuće / Snimio DAVOR VIŠNJIĆ

Predsjednik DHK Đuro Vidmarović i nakladnica Sanja Nikčević uveli su nas u život i djelo Rajmunda Kuparea te u razloge zbog kojih je upravo on izabran za prvog autora nove naklade. Vidmarović je uvodno kazao kako je sudeći prema broju nazočnih, riječ o prvorazrednom književnom i kulturnom događaju. S pravom: o piscima hrvatskog iseljeništva govori se malo i nepovezano, a njihovi su opusi zapeli na rubovima kanona. Uvod je posvetio Kupareovoj biografiji, naglašavajući kako su njegova dramska djela ostala zanemarena jer su pisana u sjeni transcendencije, u kršćanskome duhu. Iako politički neaktivan tijekom Drugoga svjetskog rata, Hvaranin i dominikanac Kupareo napustio je domovinu s nezasluženom oznakom političkog emigranta, a intelektualni je procvat doživio u emigraciji, u Čileu. Ondje je postao sveučilišnim profesorom, uređivao i pokretao znanstvene časopise te napisao nekoliko važnih znanstvenih djela. U Hrvatsku se zbog bolesti vratio 1971. i ovdje živio i bolovao do 1996. Međutim, ustvrdio je Vidmarović, Kupareo „komunističkim vlastima u Hrvatskoj nije bio potreban“, pa tek nakon demokratskih promjena dobiva zasluženo društveno priznanje.

Sanja Nikčević okupljenima je govorila o motivima i uvjerenjima koji su je doveli do pokretanja vlastitog poslovnog projekta. „Naša je misija pokazati da imamo pravo na lijepo, dobro i sveto u umjetnosti, jer je umjetnost krenula iz svetoga, jer je dvije i pol tisuće godina, i u antici i u kršćanstvu, bila lijepa, dobra, sveta. Takva je morala biti da bi uopće bila umjetnost.“ Otuda i motiv za ime nakladničke kuće: Citadela libri, objašnjava Sanja Nikčević. Smatra da i dalje imamo potrebu za svetim, a kazališne predstave koje pokazuju disfunkcionalnost zlog i hladnog svijeta bez emocija, besmislenog i mračnog svijeta bez izlaza rastjeruju publiku. Ustvrdila je kako nam vladajući kanon nameće stav prema prošlosti, a da su kvalitetna djela iz njega izbačena zato što su svjetonazorski drukčija.

Objavljivanje prikazanja Rajmunda Kuparea pokušaj je vraćanja izvornih vrijednosti lijepoga, dobroga i svetoga u hrvatsku i europsku kanonsku umjetnost. Prikazanja nisu zaostatak srednjeg vijeka, tvrdi Sanja Nikčević, nego temelj europskoga kazališta, dramska forma na koju imamo pravo i za kojom osjećamo potrebu.

Ambicije su, dakle, nove izdavačke kuće velike. Ona je pokrenuta s jasnom vizijom, vidljivom već iz izbora prvog autora, a nakladnica je najavila već i nekoliko sljedećih naslova, kao i otvaranje knjižare u Zagrebu. Sudeći po broju nazočnih, mnogo je onih koji smatraju da „imamo pravo na lijepo, dobro i sveto u umjetnosti“. „Neka bude živost“, zapisao je prije gotovo sedamdeset godina Vlatko Pavletić, jedan od onih krsnih kumova, velikana hrvatske književnosti koji su s portreta na zidu dvorane ispratili porinuće nove nakladničke kuće. Neka joj je sretan put; uz tako hrabar plan puta – s ciljem, ni manje ni više, negoli preispitivanja hrvatskog kulturnog kanona – možda plovidbom Citadela libri prispijemo još malo bliže toj Pavletićevoj živosti, kulturi čije mladenačko bilo kuca na pozornicama dupkom ispunjenih kazališta.