Cesta za sva vremena

Takve se prometnice obično nazivaju gradskim žilama kucavicama. Ucrtana je na najstarijim planovima grada, bila je uključena i u prvobitnu mrežu tramvajskih pruga i linija (1891), a pri njezinu svršetku bila je i jedna od gradskih mitnica. I dalje je među duljim zagrebačkim ulicama, a nedvojbeno je i među najpravocrtnijima u gradu. Pogađate, riječ je o Savskoj cesti.

I danas rubne dijelove grada povezuje sa središtem, a takvu je funkciju imala od nastanka. A nastala je davno, najkasnije 1785, kada je približno na mjestu današnjeg Savskog mosta izgrađen drveni most. Taj most s oko tri kilometra udaljenim gradom povezao je prašnjav put, trasu kojeg danas prati Savska cesta. Nakon napoleonskih ratova, na sjevernoj obali Save, uz most je nastalo naselje splavara i trgovaca drvom koje se nazivalo Predgrad Sava.

Nastala u 18. stoljeću, Savska cesta povezuje rubne dijelove sa središtem Zagreba  / Izvor Mapiranje Trešnjevke

Na najstarijim planovima grada katkad je upisano i u njemačkom obliku Vorstadt Save. Malo zapadnije od tog udaljenog predgrađa bili su Horvati, tada još pravo selo – otud naziv Selska cesta. U drugoj polovici 19. stoljeća, a osobito nakon dolaska željeznice 1862, naziv Savska cesta istisnuo je stariji naziv Predgrad Sava i postao označnicom ne samo spojne ceste nego i cijelog naselja što se formiralo uz savsku obalu i uz donji dio ceste. Sve donedavno u donjem dijelu Savske ceste bilo je trošnih prizemnih kuća iz 19. stoljeća, ostataka nekadašnjeg Predgrada, a prepoznati su se mogle po tome što su redovito bile niže od razine ceste. Savska cesta posebna je i po tome što se ne može pripisati nijednom zagrebačkom kvartu. Iako se njezin najsjeverniji dio nalazi unutar Donjega grada, Savska cesta najvećim je dijelom jedna od kvartovskih granica: zapadno od nje je Trešnjevka, a istočno od nje započinje Trnje.

Od mnogobrojnih sadržaja, itekako promjenljivih tokom vremena, spomenimo barem neke idući sa sjevera prema jugu, odnosno „odozgo“ prema „dolje“. Već na samu gornjem kraju još od 1909. smješteno je vatrogasno spremište. Preko puta vatrogasaca, na mjestu nekadašnjega vojnog skladišta, jedan je od elitnih i najvećih gradskih hotela, Westin, izgrađen 1975. kao hotel Inter-Continental.

Studentski centar nalazi se na mjestu gdje je Vjekoslav Heinzel 1877. izgradio parnu pilanu, koju je 1910. zamijenila tvornica namještaja, a nju pak 1937. Zagrebački zbor, preteča Velesajma. Sljedećih dvadeset godina tamo su se održavale prestižne izložbe, a dijelom održavale su se i preko puta, na lokaciji prve tramvajske remize, današnjeg Tehničkog muzeja. Odmah ispod Studentskog centra, iza naizgled neprohodnih vrata koja upućuju na važnost ustanove, smještena je tiskara AKD, specijalizirana za izradu zaštićenih dokumenata. Nalazi se u prostoru nekadašnje tiskare Ognjen Prica, odnosno predratne tiskare Rožankovski.

Na mjestu poslovne zgrade HOTO business tower, izgrađene 2004. neposredno uz željeznički nadvožnjak, prije Drugoga svjetskog rata bila je tvornica keksa Bizjak, jedna od konditorskih tvornica udruženih nakon rata u Kraš, a nakon Bizjaka na istom tvorničkom prostoru bila je Tvornica dječje obuće.

Drugi poslovni toranj nalazi se na križanju s Vukovarskom. To je Zagrepčanka, izgrađena 1976. Danas je to drugi po visini neboder u Zagrebu, no u vrijeme izgradnje bio je najviši poslovni toranj u SFRJ. Malo niže, na mjestu gdje je Savsku nekoć presijecao potok Kuniščak, nalazi se masivna zgrada Učiteljskoga fakulteta i XI. gimnazije. Zgradu je izgradio red Sestara milosrdnica i od 1939. ona ima pedagošku namjenu, osim za vrijeme Drugoga svjetskog rata, kada je tamo bila bolnica. Preko puta Zagrepčanke, sa zapadne strane Savske, danas je okrugli izložbeno-prodajni paviljon, izvorno prodajni salon namještaja Slovenijales. Izgrađen je 1970. na terenu gdje je još 1877. podignuta ženska kaznionica. Zatvor je koristilo više režima, a najtamnija epizoda bila je za vrijeme Drugoga svjetskog rata, kada je tamo bio ustaški zatvor. Kaznionica je srušena 1960. i od nje danas nema nikakvih tragova.

Na križanju sa Slavonskom avenijom 1972. izgrađen je Vjesnikov neboder i u njega je smještena tiskara te redakcije mnogobrojnih izdanja nekoć moćne novinsko-izdavačke kuće. Donji dio Savske bio je nekoć poznat po dobrim gostionicama. U neposrednoj blizini mosta znamenite su bile gostionice Repuš (poslije K Savskom mostu) i Pavelić (poslije Grozd), a nešto sjevernije bila je gostionica Dolinar. Duž Savske ima i danas dobrih pivnica i zanimljivih klubova. Na sjevernom dijelu između Koturaške i Vukovarske nalazi se irski pab Sheridan’s, a na uglu s Vukovarskom je pivnica Zlatni medo, u prostoru koji je izvorno 1994. počela koristiti pivnica Medvedgrad. U donjem pak dijelu Savske pivnice su Bikers Beer Factory i Woody Beer Bar, a pivo se uz dobru svirku može popiti i u klubu Vintage Industrial Bar, smještenu u prostoru nekadašnje tvornice dugmadi.

Tradiciju dobre hrane danas održava ugledna pečenjara Tvornica pljeskavica Kosta, poznata po dobrome roštilju. Meni osobno Savska cesta bila je najvažnija u 1970-im godinama, kada sam po njoj putovao do gimnazije na Rooseveltovu trgu, a potom i do fakulteta na Marulićevu trgu. Bila je to znamenita autobusna linija 43, a Savska cesta bila je dobrim dijelom pokrivena granitnom kockom i na glavnim križanjima uža i tješnja pa se putovalo sporije nego danas. U međuvremenu, produljen je tramvaj preko Save pa se uz druga prometna poboljšanja Savskom putuje bolje, no njezina pravocrtna trasa ostala je ista kao i uvijek. Savska cesta zagrebačka je cesta za sva vremena.