Besprijekornih tisuću kotačića

Nakon što je prošle sezone prvi put u Hrvatskoj, i to vrlo uspješno, postavilo Webberov mjuzikl Bulevar sumraka, HNK Ivana pl. Zajca nastavlja zacrtani zadatak uspostavljanja svojevrsnog petog, mjuzikalskog ansambla u kući, sastavljena od članova Hrvatske i Talijanske drame, Opere i Baleta, hrvatskom praizvedbom podjednako omiljene Webberove Evite, 15. siječnja, u suradnji s Koncertnom dvoranom Vatroslava Lisinskog.

Predstava je pokazala da je taj zadatak ambiciozan, ali i ostvariv, zahvaljujući baš tim probranim članovima četiriju grana riječkog kazališta, njih pedesetak u ansamblu, na čelu s dvostrukom podjelom glavnih uloga te redateljicom Renatom Carolom Gatica i dirigentom Igorom Vlajnićem (na čelu izvrsne glazbene izvedbe i odličnog orkestra), koji su izvođače zapazili i odabrali. U predstavi sudjeluju i polaznici Riječkog kazališta mladih Kamov, Pjevački zbor mladih Josip Kaplan, Dječji zbor Kap i Plesni centar K2K.

Evita je osvojila West End i Broadway odmah po praizvedbi 1978. u Londonu, čemu je prethodilo pripremanje terena za uspjeh sa snimljenim glazbenim albumom. Song Don’t Cry for Me Argentina postao je prvi song iz nekog mjuzikla uopće na prvome mjestu radijskh top-ljestvica u Engleskoj. Slijedile su tisuće izvedbi, brojne nagrade i turneje te holivudski prilog planetarnom uspjehu, film Alana Parkera, iz 1996, s Madonnom. Ikona je glumila ikonu.

A stvarna ikona bijaše jedna od onih ličnosti kojima su okolnosti povijesnih trenutaka podarili besmrtnost, uz vlastiti usud tragike zbog prerane smrti od bolesti. Nedvojbeno je Eva Duarte de Peron mnogo učinila za svoj narod, za potlačene i potrebite, u borbi za prava radnika, prava žena i društvenu pravdu. Rice i Lloyd Webber priznaju joj zasluge, ali je kao mjuzikalsku ikonu promatraju i postavljaju u svjetlu ambicije i uspinjanja prema vlasti. Moglo bi se pomisliti kako – u današnjem trenutku koji itekako vapi, a često i vrišti, za društvenom pravdom, vladavinom zakonâ i uređenom državom, napose kod nas – to djelo može gledatelja potaknuti na razmišljanje i donijeti katarzu. No autorima to nije bila namjera pa djelo to i ne može.

/ Autori su spojili formu mjuzikla zvijezde i pop- odnosno rock-mjuzikla  / Snimio Dražen Šokčević

Autori su spojili formu mjuzikla zvijezde i pop- odnosno rock-mjuzikla te stvorili operu (jer se sav tekst pjeva) prokomponirana glazbenog, a i dramaturškog tijeka, s pretapanjima u promjenama prizorâ, znalački instrumentiranu (za tako malen orkestralni sastav), da zvuči bogato, sa spretno uklopljenim zborskim ulomcima duhovne glazbe, sa zakučastim recitativima, s nekoliko udarnih solističkih brojeva, razigranim plesnim latinoameričkim ritmovima te s veličanstvenom naslovnom ulogom.

A sve je to na najbolji način na pozornicu posložila redateljica uz pomoć jednostavne razvedene scenografije Dalibora Laginje na različitim razinama, razigranih kostima Sandre Dekanić, originalnih filmskih isječaka i atraktivne koreografije Tihane Strmečki i Damiana Cortésa Albertija, da sve djeluje spektakularno. Tisuću kotačića u predstavi funkcionira besprijekorno (izvedbe 24. i 25. siječnja). Koreografija upotpunjuje zbivanja s pravom mjerom i poentom, kao u broju And the Money Kept Rolling In (Lova, lova). Vrlo su dobri prijevod i prepjev Igora Vlajnića.

Kada se u jednom kazalištu nađu pjevači poput Darija Bercicha, Ivana Šimatovića ili Ane Majdak, koji svoje operne glasove mogu svesti na mekoću mikrofonskog zapjeva, temelj za mjuzikalski ansambl itekako postoji. Tu je i mladi Stefano Surian, pjevački i scenski okretan, ali bez potrebne zrelosti za zavodničku pošast lažnih obećanja mladim djevojkama ocvala tango-pjevača Magaldija. Stariji Bercich imao je više muževno-vojničkog autoriteta za lik Perona od mlađeg Šimatovića. Ana Majdak i Katja Budimčić dojmljivo su izvele epizodu Ljubavnice. Elena Brumini dobra je pjevačica velikih mogućnosti, ali, nažalost, nije izrazila širi spektar Evitine dramske izražajnosti.

Još jedna specifičnost djela lik je po imenu Che – pripovjedač i komentator širih društvenih događaja i Evitinih unutarnjih stanja, njezin partner i alter ego, sa scene i iz gledališta. Bio je pravi užitak pratiti prirodan osjećaj Fabijana Pavla Medvešeka za takvu dramaturgiju lika, njegovu logiku, uvjerljivost i pokretačku snagu, uz izvrsno pjevanje.

Webberova Evita našla je idealno utjelovljenje u Leonori Surian Popov, izvrsnih pjevačkih mogućnosti i ljepote glasa u svim trenucima, i u recitativnom fraziranju s velikim intervalskim skokovima. Glumački je postigla logičan i prezentan razvoj od provincijalne djevojke do političke dive, iskazujući ponekad i goropadnost (jer umiljatost zna biti maska) te nepogrešivo određujući Evitin put prema vrhu.