Povratak Europi

Drevni grad na laguni uvijek nas iznova privlači magičnom ljepotom, zaustavljenom poviješću palača na gredama i bešumnih plovećih gondola u ritmu otkucaja srca. No Monteverdijev i Vivaldijev grad prošle je jeseni 63. put bio i mjesto susreta najsuvremenijih skladatelja i njihovih interpreta, na festivalu Biennale Musica. U organizaciji krovne institucije La biennale di Venezia, likovnost i arhitektura se izmjenjuju svake druge godine, a svake godine održavaju se i festivali glazbe, filma, plesa i kazališta. Već osmu godinu umjetnički je ravnatelj Biennala Musica Ivan Fedele, talijanski skladatelj i profesor kompozicije, koji u svojim djelima glazbu promišlja na način filozofije, koju je također studirao, i stavlja u odnos s matematikom, za koju je ljubav naslijedio od oca matematičara. Njegova smo djela bogatih kolorističkih nijansi imali prigodu upoznati prošloga travnja na 30. MBZ-u, kada su zajedničkim snagama ansambli Cantus iz Hrvatske i Icarus iz Italije održali njegov autorski koncert u Laubi. Proteklih smo festivalskih godina po njegovoj zamisli mogli doživjeti glazbe s drugih krajeva svijeta, pa je tako pretposljednje festivalsko godište bilo u znaku Dalekog istoka, a prošlo obiju Amerikâ. Ove se godine Fedele odlučio vratiti Europi, pa je festival i nazvao jednostavno Back to Europe.

Opera Thinkin Things Georgesa Aperghisa

U središtu pozornosti bila su dvojica velikih skladatelja današnjice – Britanac George Benjamin, koji je na početku festivala stigao u Veneciju primiti Zlatnoga lava za karijeru, te Grk s francuskom adresom, Georges Aperghis, čijim je inventivnim djelima bio posvećen cijeli festivalski dan, ali se on zbog ženine smrti u posljednji trenutak ispričao zbog nedolaska. Benjamin se venecijanskoj publici predstavio i u javnom razgovoru uoči svečanog festivalskog otvaranja, kada je prvi put u Italiji koncertno izveden njegov operni hit Written on Skin. Dok on čvrsto povezuje suvremenost s drevnim u priči, orkestraciji i odnosu prema harmoniji (s violom da gamba, mandolinama i staklenom harmonikom unutar Simfonijskoga nacionalnog orkestra RAI-a), Aperghis, koji je Zlatnoga lava  primio prije četiri godine, ostaje vjeran radikalnoj inovaciji. Čini se da mu je kao samoukom glazbeniku doživljaj vlastite skladateljske uloge oslobođen akademizma te glazbu stvara u nerazdvojnom suodnosu s ostalim umjetnostima, posebice književnošću i kazalištem. Čak i kad piše samo za klavir solo (kao što je to slučaj s minijaturom Scherzo, koju smo čuli u sjajnoj interpretaciji prave stručnjakinje za Drugu i drukčiju glazbu, pijanistice Mariangele Vacatello), on u tretmanu harmonije i motivike postiže dramatični originalni svemirski zvukolik. Kad je glazbeno kazalište u pitanju, najveći je svjetski inovator: uključio je u vlastito razmišljanje i stvaranje glazbe pravih robota u svojoj operi Thinkin Things za četiri interpreta, glumca pjevača, robotske ekstenzije, video, svjetlost i elektroniku iz 2017, koja je ovom prigodom prvi put izvedena u ovom dijelu Europe. Standardni mainstream suvremene glazbe uglavnom ne zanima Fedelea kao izbornika; kod njega prednost imaju rubni i inovativni autori, u usporedbi s pedagoškim smjernicama svjetskih skladateljskih (sve)učilišta. Potiče i nužni kreativni dijalog s prošlošću, pa su tako u rasporedima mjesto našli i ansambli za ranu glazbu poput vokalnog Spirito iz Lyona i talijanskog kvarteta viola da gamba uz orgulje I Ferrabosco u programu koji je spojio šesteroglasnu misu Venecijanca Claudija Monteverdija s novim djelom za šest glasova i elektroniku O beskrajnosti (De l’infinito) Talijana Gianvincenza Creste napisanom na narudžbu francuskog Ministarstva kulture. Proklamirana sloboda mišljenja u temelju je i stvaralaštva Talijana na pragu 40. godine života, Mattea Franceschinija, koji pozornost svjetske javnosti privlači jedinstvenim glazbenim stilom u spoju klasike, rocka, jazza i ambijentalne glazbe. Zanat je stekao u najboljim kompozicijskim klasama prestižnih institucija poput akademija Verdi u Milanu, Santa Cecilia u Rimu te konzervatorija i elektroničkog IRCAM-a u Parizu, no ne kako bi kopirao učitelje, nego kako bi ozbiljnu zapisanu glazbu prenio u energični svijet svoje mladenačke strasti – rock- i jazz-idiome. Njegov jedinstven eklektični skladateljski rukopis prepoznaje šira publika, ali i slavni nakladnik klasike Ricordi, koji objavljuje svaku njegovu novu partituru. Franceschini je odabran za ovogodišnjeg dobitnika Srebrnog lava, odnosno „mladu nadu suvremene glazbe”, stoga je od njega Bijenale naručio instrumentalno ciklično djelo, svojevrsnu rock-simfoniju Pjesmarica (Songbook) s dvanaest kratkih stavaka, u čijoj je praizvedbi 3. studenoga sudjelovao i naš Cantus ansambl. Bio je to prvi nastup nekog hrvatskog sastava na tom važnom festivalu suvremene glazbe; u Teatru Toniolo u Veneciji, najbližem kopnenom gradu Mestre, uz rock-kvartet, ozvučeni klasični ansambl Icarus i živu elektroniku na sceni, u gledalištu je bio i hrvatski veleposlanik u Italiji Jasen Mesić.