Ibis u roamingu

Znanstvenike koji GPS-om prate kretanje divljih životinja ta divna stvorenja često zapanje. Prošle je godine objavljeno kako je sićušna arktička lisica iz Norveške krenula preko leda do Spitsberga, pa Grenlanda, i za 76 dana stigla sve do Kanade, prevalivši 3500 kilometara, prosječno prelazeći 46 km dnevno, a rekordnog dana čak 155 km. Znanstvenike iz Irkutska, koji prate trinaest orlova, jedan je, zvan Min, šokirao na drugi način. Ornitolozi su podatke o njihovu položaju dobivali SMS-om, ali Min je prošlo ljeto kružio Kazahstanom, gdje nije bilo baznih stanica, da bi iznenada skrenuo u Iran – odakle su se sve nakupljene poruke poslale odjednom, po trostruko većoj cijeni u roamingu, otjeravši cijeli projekt u bankrot.

Ćelavi ibis, toliko poznat sa staroegipatskih freski, bio je nestao iz Europe, a u Hrvatskoj je zadnji put uočen u 18. stoljeću kraj Pule. Zadnjih godina njihova se populacija ponovno uvodi u Njemačku i Austriju te ih je trenutno 140, a veliko im je iskušenje seoba do zimovališta u Italiji, lagune di Orbetello na obali Tirenskog mora. Od 2014. ibise prate na putovanju znanstvenici motornim paraglajderom i tako u njima učvršćuju znanje koje nisu mogli dobiti od predaka. Donatello – jedan od četiri ibisa ustrijeljenih početkom godine na Vranskom jezeru, zaštićenom prirodnom području – izlegao se 2015. u zoološkom vrtu Rosegg. Othranili su ga ljudi, nekoliko puta pratili na seobi i 2018. pustili na slobodu, kada je uspio samostalno odvesti jato do gnjezdilišta u Burghausenu. Ove je sezone zabunom skrenuo u Hrvatsku, zajedno s još osam suvrsnika, među kojima je bio još jedan mužjak, mladi Terras. Ornitolozi su ih, prateći trag GPS-a, krenuli spasiti, ali za njih dvojicu i dvije ženke bilo je prekasno; no barem su izvukli preostalih pet ibisa iz jata i odveli ih na sigurno. Da Donatello nije stradao, mogao je svoje znanje prenijeti na Terrasa, i time dodatno ojačati šanse divlje populacije ibisa za opstanak.

Ibis je nestao iz našeg okoliša i svijesti

Zbog odstrela Donatella i Terrasa austrijski ornitolozi potražuju odštetu od 33.600 eura. To je, međutim, kap u moru stradanja ptica. Na Sredozemlju godišnje protuzakonito zaglavi 25 milijuna ptica, a od toga u Hrvatskoj barem 500.000 – među kojima su petina divlje prepelice, koje u krivolovu odstrijele dok prelijeću Hrvatsku. Otkrića krivolovaca u Hrvatskoj su rijetka, ali zapanjujuća: na jesen 2002. na slovenskoj granici zaustavljeni su talijanski šverceri s 85.488 ubijenih ptica, za koje bi odšteta iznosila 70 milijuna eura. Za samo dio nevjerojatnih iznosa na koje se procjenjuje vrijednost nelegalno ubijenih ptica mogla bi se osigurati njihova zaštita, ali to se propušta učiniti. Projekti slični ovom međunarodnom posvećenom ibisu provode se u Albaniji i Crnoj Gori za pelikane, a u Bugarskoj za supa starješinu, ali u Hrvatskoj toga nema. Gotovo polovica od naših 375 vrsta ptica ugrožena je, a četvrtina se vrsta smatra vrlo ugroženom. Ptice se u Hrvatskoj krivolovi i u ornitološkim rezervatima, primjerice u području delte Neretve, a također i uz Kopački rit – a izvozi ih se uz falsificirane certifikate koji se bianco mogu kupiti u Srbiji i Rumunjskoj, kao lažni dokaz da su ptice ulovljene ondje te da su lovci u Hrvatskoj samo u tranzitu. Otkrića su slučajna, kao kad su 2017. u okolici Nina odstrijeljeni jedan mali labud – koji je bio opažen tek šesti put u zadnjih pedeset godina – i desetak utvi koje su te sezone prvi put zabilježene na gniježđenju; taj bi ekocid ostao nepoznat da nisu nađena trupla životinja.

Ibis je nestao iz našeg okoliša pa onda i iz naše svijesti te u međuvremenu postao tek kulturna činjenica. Ta je dostojanstvena ptica dugoga zavijenog kljuna bila utjelovljenje boga Thota, tipično prikazivana s pisaljkom u ruci i glavom ibisa. Thot je bio bog stvaralačke riječi, zaštitnik liječnika, astronoma i računovođa – a njegove je funkcije preuzeo Hermes pa potom Merkur. Kao majstoru hermeneutike i božanskom glasniku, ibisu je odana počast i u Knjizi o Jobu, gdje se pita: „Tko je mudrost darovao ibisu?“ U za nas pomalo bizarnoj slici, stari su zamišljali ibisa kako vlastiti kljun koristi da bi klistirao sama sebe, i tako u njemu vidjeli simbol pročišćenja, čemu se divio i Plinije, bilježeći da ibis „svojim savinutim kljunom ispire onaj dio tijela kroz koji se radi zdravlja oslobađamo jela“.

Kultura – u svom izvornom značenju, dakle kultiviranje zemlje – zaslužna je za uništavanje ptičjeg svijeta. Velika američka studija, objavljena prošle jeseni u časopisu Science, koja je analizirala objedinjene podatke o proučavanju ptica tijekom pet desetljeća, donijela je zastrašujući zaključak da su Sjedinjene Države i Kanada od 1970. izgubile tri milijarde ptica, odnosno da se krilata populacija ondje smanjila čak za četvrtinu. Golemi gubici zahvatili su sve vrste, od pjevica i močvarnih ptica do ptica selica kao što su lastavice ili pokućaraca poput vrabaca. Studija nije istraživala uzroke smanjivanja broja ptica, ali njezini su nalazi u skladu s mnogim drugim istraživanjima, koja pokazuju da iz prirode nestaju kukci i vodozemci, što je zacijelo povezano s prekomjernom uporabom pesticida, da ima sve manje staništa za gniježđenje te da ptice u seobama uvelike stradavaju jer ne raspoznaju staklene nebodere kada im se nađu na putu. Najjače su pogođene ptice koje žive na livadama, čiji se broj smanjio za 53 posto; ptice što se gnijezde uz vodu već su prije bile desetkovane, a sada ih je manje za još trećinu; radari koji prate seobe ptica zabilježili su da ih na nebu nedostaje sedmina. Naprotiv, kod ptica koje su zaštićene, te se u vezi s njima provode aktivne mjere čuvanja, poput grabežljivih ptica ili patkarica, populacije se oporavljaju. Kultura koja uništava ptice može im i pomoći.